Razgovarala Danijela Đonović
Foto Privatna arhiva i NP Beograd
Poznata srpska glumica Nataša Ninković (45) prve role ostvarila je u pozorišnoj grupi Rhinocervs alternative u rodnom Trebinju, da bi po završetku srednje škole diplomirala na FDU u Beogradu, u klasi profesora Vladimira Jevtovića. Studentski filmovi Najbolji i Tri karte za Holivud odvode je do holivudskog producenta Olivera Stouna i reditelja Predraga Antonijevića koji joj, uz Denisa Kvejda i Nastasju Kinski, povjeravaju glavnu žensku ulogu u filmu Spasitelj (1998). Pobravši nagrade na domaćim i inostranim festivalima, harizmatična glumica prefinjene ljepote otvorila je široke puteve svom glumačkom umijeću. Slijede brojni filmovi, TV serije i pozorišne predstave u kojima je uloge iznosila raskošnim talentom i osobenom senzualnošću. Kao jedna od najangažovanijih glumica na našim prostorima, poštovanje široke publike zavrijedila je ne samo ulogama, priznanjima i nagradama, već otmjenim stavom, ozbiljnošću i odgovornim pristupom umjetnosti. U dugogodišnjem braku sa biznismenom Nenadom Šarencem ima sinove Luku i Matiju.
Bili ste član žirija 31. Hercegnovskog festivala. Koliko je ta “nova uloga” za Vas bila jedna vrsta izazova?
– Ovo nije moje prvo žiriranje, ali mi je bilo veliko zadovoljstvo da budem u društvu divnih ljudi, da zajedno sa njima razmijenim mišljenja o kinematografiji iz ovog malo šireg regiona. Veliki sam filmofil. Naročito volim autorske filmove, a na ovom festivalu ih je bilo više, tako da bih pohvalila selektora za izbor. Iako uvijek više volim da budem s one strane, znači da budem ocjenjivana, prijala mi je ova uloga jer me taj fokus izoštrio za nešto što uskoro treba da radim.
Kako ocjenjujete ovogodišnju selekciju dugometražnog igranog filma i sam koncept festivala?
– Mislim da je koncept mnogo dobar jer je Hercegnovski filmski festival možda jedini na kome imamo priliku da vidimo regionalnu kinematografiju. Sama Kanli kula je divno mjesto gdje možete pogledati filmove, dok grad preko dana nudi mogućnost za divne izlete i druženja. Mišljenja sam da festival nije samo održao tradiciju, već je i na odličnom putu, s tim što bih lično bila malo popustljivija kad je u pitanju domaći film. Ne po pitanju nagrada, to nipošto, ali dala bih im šansu da se takmiče.
