Nedavno objavljeno

Nataša Vukajlović: Osjećam se dobro kada rješavam probleme građana

“Kažu da najsrećniji ljudi nisu oni koji imaju sve najbolje, nego oni koji uspiju da izvuku najbolje iz svega. U životu se time vodim i za sada mi ide odlično”, kaže u razgovoru za Graciju voditeljka i urednica Jutarnjeg programa RTCG

Razgovarala Marina Strugar
Foto Vesela Mišković
Šminka i frizura Tamara Grba

Nataša Vukajlović više od šest godina gradi i razvija karijeru u Televiziji Crne Gore, od pripravnice, zatim reporterke, do voditeljke i urednice. Oprobala se u informativi, zabavnom programu, hronikama gradova, u redakciji za turizam, dok se konačno nije pozicionirala kao urednica i voditeljka Jutarnjeg programa Nacionalnog javnog sevisa. Nataša je završila osnovne i specijalističke studije na Univerzitetu Crne Gore, Fakultet političkih nauka, smjer novinarstvo, velika pasija su joj strani jezici, tečno govori engleski, italijanski i španski, a uskoro počinje da izučava i turski jezik. Jutarnji program, kao emisija kolažnog tipa, zahtjeva svestranost, ali lijepa voditeljka se lako nosi sa svim izazovima koje ovaj program podrazumijeva i ujutro dočekuje gledaoce s osmijehom i novim, zanimljivim temama.
“Kao urednica emisije koja čini veoma važan dio dnevnog programa neophodno je da biram teme i sagovornike, odnosno goste koji pružaju aktuelne informacije. Dakle, moram biti konstantno informisana o velikom broju događaja u državi, regionu i svijetu te nemam luksuz da ‘ispadnem’ iz tog toka, čak ni u rijetkim trenucima odmora. Takođe, svjesna činjenice da se crnogorsko medijsko nebo posljednjih godina proširilo, obaveza koju sebi namećem jeste da se uvijek trudim da budem inovativna, da unosim novitete u ustaljene novinarske forme kako bih zadržala pažnju gledalaca zbog kojih sve ovo i radim.”

Gledaoci od Vas zahtijevaju i tačne i pravovremene informacije, kao i aktuelne, ali i zabavne teme. Koliko traju Vaše pripreme za emisiju?
– S obzirom na to da je uređivanje i vođenje Jutarnjeg programa jedna od zahtjevnijih formi televizijskog novinarstva, ako pristupate tome temeljno, vodeći računa o svakom detalju, onda ne čudi što su pripreme dugotrajne, često traju i po nekoliko dana. Međutim, u situacijama u kojim vodim nekoliko emisija sedmično ostaje mi manje vremena za pripremu, ali uvijek se trudum da to ne utiče na kvalitet sadržaja.

“Obaveza koju sebi namećem je da unosim novitete u ustaljene novinarske forme kako bih zadržala pažnju gledalaca”

Koji komentari gledalaca Vas najviše obraduju?
– Posebnu satisfakciju mi pruža sve češće zapažanje gledalaca da duboko uđem u srž teme. To smatram zaista vrijednim komplimentom, pogotovo kada uzmem u obzir činjenicu da je Jutarnji program emisija kolažnog tipa, da se u njoj obrađuje veliki broj tema iz raznih oblasti. Iz tog razloga se često, neopravdano, misli da nemamo ni prostora, ni vremena osim da zagrebemo površinu i tek lagano dotaknemo suštinu priče kojom se bavimo. A čula sam i da im moj, kako kažu, iskreni osmijeh uljepša početak dana.

“Lijepo je znati da je baš na vašu incijativu prikupljen novac za oboljelog sunarodnika, zadržan pas vodič slijepe ili slabovide osobe, podstaknut gledalac na neku akciju”

Na čemu temeljite pristup poslu? Na kojim postulatima želite da gradite svoj novinarski imidž?
– Prva lekcija koju naučite na Fakultetu političkih nauka, usmjerenju novinarstvo, jeste da morate izvještavati istinito, pravovremeno i objektivno, ali i dobro provjeriti informaciju. Toga se, i poslije 11 godina od prvog predavanja, čvrsto držim. Trudim se da uvijek saopštim i pokoji uporedni podatak, da bi se stvorila šira slika. Veoma mi je važno da se moji gosti osjećaju ugodno dok razgovaramo, da razbijam tremu i podstaknem sagovornika i na dio priče koju je možda smetnuo s uma. Upravo iz tog razloga je značajna ona temeljna priprema koje sam se dotakla u odgovoru na prethodno pitanje.
Koje od tema su u fokusu Vašeg interesovanja?
– Osjećam se dobro kada rješavam probleme građana. Lijepo je znati da je baš na vašu incijativu prikupljen novac za oboljelog sunarodnika, zadržan pas vodič slijepe ili slabovide osobe, podstaknut gledalac na neku akciju ili na uzdržavanje od iste kada se na to skrene medijska pažnja. Međutim, prijaju mi i gosti čije uspjehe na lokalnom ili globalnom nivou promovišemo u našem Jutarnjem programu, jer smatram da je svaki poduhvat koji je rezultirao napretkom vrijedan minuta u emisiji.
Postoje li teme o kojima teško govorite u emisiji?
– Kada nešto volite jako, neminovno je i da dođe do nekih kontradiktornosti. Koliko god znala i osjećala da je važno govoriti o zdravlju, pogodi me uvijek kada ugostim nekoga ko se razbolio, doživio tragediju, izgubio bližnjeg ili je spletom nesrećnih okolnosti zauvijek promijenio svoj životni tok. Isto važi i za siromaštvo. Još uvijek vjerujem, pomalo utopijski, da svi zaslužuju da žive u uslovima dostojnim čovjeka. Rastužim se i kada skrećem pažnju na neadekvatno vođenje brige o životinjama. Često se sjetim one Kantove: “Možemo suditi o srcu čovjeka prema tome kako se ponaša prema životinjama.” Prema mom mišljenju, sve je stalo u taj citat.
Da li ste se navikli na rana buđenja, kad i kako započinjete dan?
– Moj dan, kada vodim Jutarnji program, počinje u 4,30. Ne pijem kafu, nemam potrebu da izdvajam vrijeme za to, ali što je drugima kafa, meni je hladan tuš. Malo kasnije obavim i posljednje pripreme pred emisiju, unesem najnovije informacije u scenario i pođem do šminkernice. Spartanski sam disciplinovana kada je riječ o obavezama, te mi rano ustajanje ne predstavlja toliki problem. Ne bih bila iskrena kada bih rekla da mi to prija, ali sve postaje manje važno kada se podsjetite, ko zna koji put, da će nekome vaše “Dobro jutro” sa ekrana biti prvo što čuje kada se probudi. Ostatak sedmice rezervisan je za kasniji početak dana, kako bih nadoknadila nedostatak sna i bila spremna za novo rano buđenje.

“Idealni odmor za mene je kućica u nekom prigradskom primorskom naselju sa pogledom na more i na mog psa koji se raduje talasima i valjanju u pijesku”

Gledaoci ujutro očekuju i svježe, dotjerano lice voditeljke sa kojom započinju dan. Kako to postižete, koji su Vaši rituali njege i uljepšavanja?
– Redovno hidriranje, učestalo skidanje šminke, pogotovo scenske, recept su za lijepu i zdravu kožu lica. Dovoljan broj sati sna, što mi nije dato prirodom posla kojim se bavim, ali što često nadoknadim popodnevnom drijemanjem ili ranijim odlaskom u krevet, takođe pomaže da izgledam svježe u ranim jutarnjim satima. Toplo preporučujem i piling na prirodan način, poput onog sa komadićima jagode, ali i adekvatnu zaštitu od UV zračenja u ljetnjim mjesecima.
Stiglo je ljeto koje svi željno očekujemo, da li za Vas ono znači rad i nove emisije ili odmor?
– Ljetnji sam tip osobe, uživam u lijepom vremenu i plažnim varijantama. Uvijek se trudim da radim tokom cijele godine da bih imala više slobodnog vremena u ljetnjim mjesecima. Prethodne dvije godine, zbog pandemije, želje su mi se podudarile sa mogućnostima. Bila sam angažovana u kriznim situacijama te sam, dok je ova globalna pošast bila na vrhuncu u zimskim periodima, funkcionisala u uslovima dežurstva. Ove godine, odlučila sam da kombinujem rad i zasluženi odmor. Novi koncept emisije je svakako planiran, kolege i ja pripremamo zanimljiv ljetnji sadržaj, te u duhu posla koji radim, preporučujem i vašim čitaocima da nas, odmarajući, prate u danima koji dolaze.
Kakve destinacije birate za odmor, šta je za Vas idealno ljetovanje?
– Kako idu godine sve češće se odlučujem na mirnije varijante odmora. Biram plaže na kojima ima manje posjetilaca, uz odabrano društvo. Biram gradove u kojima nema velikih gužvi, za razliku od ranijeg perioda kada je u fokusu bio provod. Idealni odmor za mene je porodična ljetnja idila, kućica u nekom prigradskom primorskom naselju sa pogledom na more i na mog psa koji se raduje talasima i valjanju u pijesku.
Da li je novinarstvo bilo Vaš prvi izbor i kada ste shvatili da je to Vaš životni poziv?
– Od malena sam zaljubljena u novinarstvo. U mom domu se uvijek njegovala tradicija okupljanja porodice oko televizora, a moji roditelji su zaslužni za to što sestra i ja od malena cijenimo dobru pisanu riječ, lijepo izražavanje i kvalitetan medijski sadržaj. Uvijek su se čitale dobre knjige, gledale zanimljive dječije emisije, kasnije filmovi, i ono što svi moji ukućani vole, kvizovi. U vremenu u kom sam odrastala lepeza televizijskih programa nije bila široka te su prava “poslastica” bila takmičenja poput Eurosonga i Sanrema koje smo netremice pratili. Čak sam se i prvi put susrela sa pojmom video igrica u emisiji Bunga Banga Re, koju je vodila koleginica Lidija Janković, a s kojom sam, godinama kasnije, radila u redakciji Jutarnjeg programa. Upravo u tom uzrastu sam počela i da pratim Televiziju Crne Gore te zacrtala da ću jednog dana raditi baš na tom mjestu. Ciljano sam nizala dobre ocjene u školi, birala fakultet i vodila računa o prosjeku na studijama kako bi me to, kada dođe vrijeme, preporučilo za ono čime sam htjela da se bavim.

“Idealni odmor za mene je kućica u nekom prigradskom primorskom naselju sa pogledom na more i na mog psa koji se raduje talasima i valjanju u pijesku”

Koje još skrivene talente imate?
– Plesom sam se bavila dugo i profesionalno. Vjerujem da to našim gledaocima nije nepoznato, jer je već šest mjeseci prošlo otkad sam uvela rubriku Plešite sa nama u subotnje izdanje Jutarnjeg programa, u kojoj sa profesionalnim plesačima pokazujem osnovne korake raznih plesova. To interesovanje iskazala sam još u ranim fazama djetinjstva, već tada sam shvatila da sam antitalenat za sport. Još uvijek roditelji čuvaju moj prvi plesni kostim i cipelice broj 35. U sobi su mi i dalje medalje, pehari i diplome sa plesnih takmičenja. Lijepe su uspomene na taj dio života koji mi često nedostaje. Ono što rijetko pokazujem je sklonost ka pjevanju i vokalne sposobnosti. U uskim kugovima najbližih, uz gitaru, zapjevam. Te dvije umjetnosti su ujedno i moj izduvni ventil i kanal kroz koji ispoljavam sve svoje emocije.
A postavljene želje i ciljeve?
– Želja mi je da budem podjednako uspješna na određenim poljima. Bitno mi je da, u svim meni važnim segmentima života i ljudima u njima, u dovoljnoj mjeri budem posvećena, a ujedno da ostvarim i želje na ličnom planu. Valjda je to umjetnost življenja – balans profesionalnog i privatnog, što je u profesiji kojom se bavim zaista izazov. Kažu da najsrećniji ljudi nisu oni koji imaju sve najbolje, nego oni koji uspiju da izvuku najbolje iz svega. U životu se time vodim i za sada mi ide odlično.

Gracija 203

Latest Posts

Lifestyle

Ljepota

Zdravlje

Recepti