Nenad Knežević Knez: Želim da Ksenija bude uspješnija od mene

Muzičar i dokazani šoumen Nenad Knežević Knez za Graciju govori o dugom i uzbudljivom muzičkom putu, aktuelnostima, ali i odnosu sa nasljednicom i koleginicom – kćerkom Ksenijom

Razgovarao Danilo Brajković
Foto Ivana Stevanović
Mjesto snimanja Hotel Hilton, Beograd

Otkazivanjem Eurosonga u Holandiji zbog pandemije korona virusa propuštena je prilika da muzičar Nenad Knežević Knez i njegova kćerka i koleginica Ksenija postanu dio evrovizijske istorije. Naime, svega pet godina nakon Knezovog nastupa u Beču i finala pod zastavom Crne Gore, očevim stopama krenula bi i Ksenija, ali pod zastavom Srbije, zahvaljujući trijumfu na Beoviziji sa sve popularnijom grupom Hurricane. Uprkos tome, u domu Kneževića, porodici kojoj je, kako navodi Knez, muzika u genima, pjesma nije utihnula, a obostrana podrška bila je njihova formula za realizaciju želja i prevazilaženje karantinskih dana.

Nedavno ste predstavili nekoliko Vaših pjesama u novom ruhu, u pratnji klavira, ali i poneku obradu. Da li Vam je nedostajala muzika u tom obliku?
– Tih šest kompozicija snimili smo prije pandemije korona virusa, u studiju dragog kolege Željka Joksimovića. Bio je to performans uživo za njegovu televiziju. To sam uradio u pratnji saradnika i prijatelja Stevana Milijanovića, koji važi za jednog od najboljih mladih klavijaturista na Balkanu. Snimili smo tri moje pjesme i tri obrade, ali smo ih sve aranžmanski i harmonijski upakovali tako da čine cjelinu. Ljudi su veoma fino reagovali i to nam je dalo vjetar u leđa da uradimo još neke obrade, ali i neke moje pjesme u tom maniru. Sigurno će toga biti još. Bio sam pomalo lijen kada su društvene mreže u pitanju, pa sam Instagram profil aktivirao prije otprilike godinu, takođe i zvanični kanal na Jutjubu. Nadam se da ću taj kanal, na kom ću predstaviti i te obrade i novitete, iskoristiti na pravi način.
Tim povodom otpjevali ste Srce od meda, Tina bambina, Mia bella signorina… Po reakciji publike, jasno je da i dalje sve te pjesme odolijevaju zubu vremena. Čemu dugujete taj uspjeh?
– Što se tiče mojih pjesama, zanimljivo je da su neke 20-25 godina i više od nastanka i dalje aktuelne na mnogim radijskim stanicama, na nastupima brojnih kolega u noćnim klubovima, diskotekama. Posebno mi je drago zbog toga. Prošle su, čini mi se, sve moguće filtere i mislim da pravi kvalitet zaista opstaje. Te pjesme potvrđuju ovu tezu. Naravno, trudim se da i nove pjesme koje stvaram imaju tu vrstu kvaliteta, da ne čekaju toliko dugo i da brže dođu do publike i osvoje je.
Prethodnu godinu obilježilo je drugo učešće u programu Tvoje lice zvuči poznato. Sa ove distance, jeste li zadovoljni učinkom?
– Sa dozom rezerve prihvatio sam poziv za serijal Best of, koji je okupio najbolje iz prethodnih sezona, jer sam znao šta me čeka. To je izuzetno zahtjevan šou, u kom za dva do tri dana morate interpretatorski da pripremite numeru, bukvalno da “skinete” tog izvođača maksimalno, zatim i njegovu gestikulaciju, koreografiju… Znao sam da neće biti lako, ali nisam se pokajao što sam prihvatio. Prošlo je to veoma dobro. Imali smo izuzetno veliku gledanost. Ljudi su me, naravno, zaustavljali svuda da me pohvale. Mislim da sam bio na visini zadatka. Neke sam imitacije uradio maestralno, neke solidno, a možda bih još i to popravio da sam imao više vremena. Generalno, veoma sam zadovoljan.

“U godinama koje slijede imaću dosta toga interesantnog da ponudim svima koji vole i cijene ono što radim”

Tokom čitave karijere provlači se teza da važite za jednog od većih zabavljača kada govorimo o muzičarima sa prostora bivše Jugoslavije. Vjerujete li da su Vas, recimo, TLZP i ranije Survivor upravo približili i onoj publici koja je, možda, tek nakon toga zavoljela Vašu muziku?
– Da, pokazalo se da sam poprilično dobar šoumen. Uslijedio je i poziv za novi projekat, u kom ću biti domaćin “late night” šou-programa. Zajedno sa dragom Marijom Kilibardom dočekivaću takmičare i izazivati ih. Takmičiće se sa mnom u imitacijama, biće tu i pjevački dueli… Žiri će sve to ocjenjivati. Radujem se tom projektu. Počeće od septembra da se emituje na jednoj televiziji, a ranije će biti najavljen. To je znak da su ljudi koji se bave uređivačkom politikom na toj televiziji prepoznali moj talenat u ulozi šoumena. Jedva čekam da krene.
Krajem 2019. numera Danas ja, sjutra ti nominovana je u kategoriji pop pjesma muškog izvođača na manifestaciji MAC u Beogradu. Prija li Vam što se u moru regionalnih pop numera izdvojila upravo Vaša?
– Naravno da mi imponuje to što se numera našla na MAC-u. To je predivna, prava pop balada. Međutim, ne raduje me to što se pop zvuk, uopšte taj fazon, poprilično gubi. Pričam o ovom dijelu Balkana. S te strane, skidam kapu ljudima iz Hrvatske, koji i medijski i na svaki drugi način promovišu taj zvuk. Oni ne dozvoljavaju da se taj fazon ugasi, bez obzira na to što ima puno konzumenata neke moderne narodne muzike, pa i trep muzike, koja ima sve više publike. Nije lako predstaviti tu pop muziku, sve je manje prostora. Ipak, ne znam da radim drugo, držim se tog zvuka i trudiću se i dalje da radim u tom maniru.

“Uslijedio je poziv za novi projekat u kom ću biti domaćin ‘late night’ šou-programa. Zajedno sa dragom Marijom Kilibardom dočekivaću takmičare i izazivati ih”

Crnogorski izvođači uvijek se rado sjete Montefona. Pamtite li ta vremena i žalite li što su naši izvođači prinuđeni da osluškuju vijesti iz komšiluka po tom pitanju?
– Svi se sjećamo Montefona. Bila je to prilika da ljudi u Crnoj Gori budu adekvatno nagrađeni za svoj rad. Crnogorska muzička scena se širi. Prisutno je puno dobrih i kvalitetnih izvođača. Muzička produkcija, odnosno način na koji će se predstaviti svi ti mladi stvaraoci, mora da bude bolja i jača. Neka godišnja nagrada za taj rad bi bila idealan vjetar u leđa. Apelujem na one koji su pri Ministarstvu kulture da se obnovi Montefon ili neka slična nagrada koja će se baviti tom kategorijom.
Prije pojave virusa, nizali su se Vaši nastupi u Crnoj Gori. Interesantno, mnogi bi Vas čuli ili u džez varijanti ili u ulozi DJ-a. Kako se osjećate za DJ pultom?
– Tačno je, imao sam dosta nastupa prije korone, u pratnji ekipe i u ulozi live izvođača, i kao DJ, kada imam specifičan set, puštam muziku 80-ih i 90-ih godina, fank, soul i disko. U oba slučaja reakcije publike su fenomenalne. Posebno me raduje da sam već dvije godine vratio taj di-džejing u karijeru. Tako sam i počeo, radio u diskotekama širom crnogorskog primorja, u Podgorici. Pričinjava mi to posebno zadovoljstvo. Prvo, taj repertoar ne pušta svako, pa bukvalno u neku ruku i edukujem mlade, jer će sigurno čuti neke pjesme koje se ne puštaju svakog dana. Posebna je to energija. Svi se sjajno zabavimo na tim nastupima.
I nakon toliko godina stičemo utisak da se još dokazujete, da pažljivo vodite računa o svim muzičkim potezima. Da li je već sada karijera potpuna?
– Saglasan sam da moja karijera dosta dugo traje. Nisam se trudio da previše razmišljam o projektima, više sam pratio srce i intuiciju. Nekada sam svjesno griješio, a nekada i nesvjesno. Bože moj, sve je to mladost. Karijera još nije završena, čekaju vas brojna iznenađenja. U godinama koje slijede imaću dosta toga interesantnog da ponudim svima koji vole i cijene ono što radim.

“Nema potrebe da usmjeravam kćerku, sve radi na pravi način”

Da li je evrovizijska priča završena onim učešćem u Beču ili postoji nada da ćemo Vas opet vidjeti na toj sceni? Možda i sa kćerkom Ksenijom?
– Eurosong je jedno od najljepših iskustava u mojoj karijeri. Uživao sam od prvog momenta kada sam stigao, pa sve dok se nije završio. Vrlo ozbiljan, temeljan rad. Ne samo moj, već cijele ekipe koja je bila tamo. Za sada, nemam želju da idem ponovo, jer znam kroz šta bih sve morao da prođem. Opet, ako bi se pojavila kompozicija koja bi me opčinila, kada bih vidio sebe na bini, odnosno kako da to donesem interpretatorski i scenski na pravi način, onda bih razmislio. Sa Ksenijom bi to, možda, bilo interesantno. Ali, hajde da mi sada njih ispratimo, ako iduće godine budu ponovo išle, pa ćemo razmišljati šta dalje.
Ksenijina grupa u posljednje vrijeme privlači izuzetno veliku pažnju publike. Jeste li zadovoljni njenim izborom i načinom na koji gradi muzičku karijeru?
– Projekat Hurricane je i napravljen da bi Ksenija i njene koleginice Sanja Vučić i Ivana Nikolić predstavile rad u inostranstvu. U međuvremenu, pojavila se pjesma Favorito i preko noći su postale toliko popularne na tržištu cijelog Balkana. To je nevjerovatno. Prepoznali su njihov talenat. Kruna svega je bila pobjeda na Beoviziji i nesuđeni odlazak na Eurosong. Uporedo sa tim radile su na nekoliko singlova koje ovih dana predstavljaju. Na moju veliku radost, obnovile su saradnju sa Darkom Dimitrovim, kompozitorom pjesme Favorito. Veoma sam zadovoljan kako to ide i uz neke blage korekcije mislim da će one za koju godinu zaista preuzeti primat kada je u pitanju naš novi pop zvuk. Izuzetno ozbiljno i profesionalno pristupaju svemu što rade.
Mnogi roditelji koji se bave muzikom često ističu da ne bi voljeli da njihovi nasljednici, a naročito kćerke, nastave tim stazama, jer je riječ o maču s dvije oštrice. Jeste li uticali na Ksenijinu odluku da posveti ovaj period života muzici i sjećate li savjeta koje ste svojevremeno Vi dobili od oca Milija?
– Ksenija je povukla muzički gen od mene prvenstveno, pa i od mog oca, takođe muzičara, pa i od mog djeda. Ona je već četvrta naša generacija koja se bavi muzikom. To je bilo sudbinski predodređeno. Nisam sputavao njene želje, samo sam se trudio da ih unaprijedim, da je savjetujem, pomognem joj. Moj otac se protivio tome da se bavim muzikom, jer ova profesija nema sigurnost, sve je nekako od danas do sjutra. Htio je da se bavim advokaturom, ali to se nije desilo. Nisam zažalio zbog toga, jer sam kroz muziku prošao bukvalno cijelu kuglu zemaljsku. Imao sam hiljade koncerata, nastupa. To me ispunjava. Ako Ksenija bude željela da ide mojim putem, da bude uspješnija od mene, a to je cilj i želja svakog roditelja, imaće moju punu podršku u svemu.
Ksenija je rano zakoračila u prilično surov život javnih ličnosti, svakodnevno je na meti znatiželjne javnosti, prati se maltene svaki njen korak, objava na društvenim mrežama. Mnogi nisu izdržali taj pritisak, hoćete li uspjeti da je usmjerite na pravi put?
– Još kao djevojčica Ksenija je ušla u UMS-ovu školu za talente, imala je prvu grupu, trio Oli, nastupali su na mnogim dječjim festivalima. Onda je nastupala solo, sa srednjoškolskom grupom Sky’s je imala debitantski nastup na Beoviziji, sa pjesmom Magija. Išla je i sa mnom na Eurosong, nekoliko godina bila prateći vokal Joksimoviću, kratko i u grupi SevdahBABY, u kojoj se energetski nije uklopila sa frontmenom. Onda je došao Hurricane. Odmalena nastupa, scena joj je prirodno okruženje, a tako je i izložena javnosti. Poprilično dobro se nosi sa tim. Nema potrebe da je usmjeravam, jer sve radi na pravi način. Ako bih vidio da će da “sklizne”, ali ona veoma dobro vodi računa o tome, naravno da bih joj skrenuo pažnju.
Vrijeme leti, pa tako pored mnogih neopaženo prođu sindromi takozvanog “praznog gnijezda”, kada nasljednici polako napuštaju dom i počinju samostalno da žive. Na koji ste način prebrodili ovu fazu? Podržavate li Kseniju, ali i drugu kćerku Andreu, da slijede svoj instinkt ili volite da “umiješate” prste?
– To je životna neminovnost. I ja sam kao relativno mlad napustio kuću i sa 19 godina počeo samostalan život. Ipak, bio sam upućen na roditelje, svaki slobodan trenutak sam provodio sa njima. Život to nameće. A to sada čeka i mene, da se osamostale, krenu svojim putem. Ponavljam, uvijek će imati maksimalnu podršku roditelja.
Harmonija se u mnogim porodicama tokom karantinskih dana i te kako narušila. Kako ste Vi postupili da sklad u domu Kneževića uprkos tim izazovima ne bude srušen kao kula od karata?
– Bio je to veoma težak period, koji je uticao na sve ljude u psihičkom smislu. Nije prijatno kada vas sve zatvore, kada imate ograničen radijus kretanja, razmišljate o posljedicama. Mi smo zajedničkim aktivnostima pokušali sve to da prebrodimo. Najviše smo kuvali (smijeh). Bio je to naš ventil, ali se, doduše, kasnije odrazio i na liniju. Na primjer, Kseniju sam naučio da kuva sigurno više od deset jela. Ni ja nisam bio vičan u pripremanju slatkiša, pa smo zajednički 15-ak recepata odradili kada su u pitanju kolači. Ksenijin dečko je izuzetno dobar kuvar i on se priključivao tom našem izazovu i “takmičenju” ko će bolje spremiti. Puno zabave, društvenih igara… Zajedničko angažovanje oko svega. Tako smo prebrodili karantinske dane.
Zbog odluke o zatvorenim granicama i potencijalnom karantinu po ulasku već duže ste odsječeni od Crne Gore. Jeste li se uželjeli domovine i planirate li dolazak?
– Bukvalno ne mogu iščekati da dođem. Svakog mjeseca sam u Crnoj Gori jednom do dvaput, a nekada i više. Uželio sam se majke, brate, snahe, bratanične, prijatelja, rođaka, meni dragih ljudi. Naravno, i publike, moje Crne Gore. Svaki dolazak me ispuni maksimalno, napunim baterije, taj osjećaj ne mogu da opišem. Čim se otvore granice, eto me.

Gracija 180, 07.2020.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...