Danas više nego ikad, u društvu s kultom tijela, vježbanje je postalo imperativ. Ali, dvorane za vježbanje nisu uvijek jednako posjećene, obično postanu natrpane pripadnicima oba pola početkom proljeća, kada većina postane svjesna da uskoro neće moći da se skrivaju ispod slojeva zimske odjeće. To su većinom kampanjci koji samo povremeno misle na kilograme i fizičku formu, a ne tokom cijele godine. Međutim, u svakoj dvorani postoje stalni članovi koji ne mogu da zamisle niti jedan jedini dan bez vježbanja. Među njima, sasvim sigurno, postoje oni koji su toliko opsjednuti izgledom, tijelom, formom, mišićima, kilogramima, koji se bjesomučno iscrpljuju kako bi sagorjeli što više kalorija i izgubili još koji gram.
View this post on Instagram
Poremećaj relativno novijeg datuma koji se manifestuje pretjeranim vježbanjem, opsesivnim kontrolisanjem ishrane i korištenjem dodataka ishrani, uglavnom bez kontrole stručnog lica, zove se vigoreksija (bigoreksija, muskularna dismorfija) i češća je kod muškaraca. Svojevrstan fizički narcizam postaje apsolutna vrijednost osobama koje se doživljavaju slabim, kod kojih se razvija takav poremećaj gdje ulaganje u tijelo i grozničavost održavanja perfektnim nadoknađuju nedostatak samopouzdanja. Tim osobama se čini da mijenjanjem tijela mijenjaju sve, da je “pogrešno” tijelo krivac njihovog nezadovoljstva. Kao neizbježna posljedica, tijelo postaje meta, a sala za vježbanje mjesto na kojem će se odvijati njegova transformacija. Najčešće odlazak u sale za vježbanje slijedi nakon perioda tokom kojeg je osoba opsjednuta hranom vježbala sama, jer se nada da će pronaći stručnjaka koji će da joj omogući gubitak još kojeg kilograma. S trenerima se uglavnom uspostavlja blizak i povjerljiv odnos, razgovara o tijelu, vježbama, dijetama, ali i o životu, problemima i odnosima. Lični trener postaje idealizovana, najvažnija osoba na svijetu, svojevrstan guru.
UMJERENOST JE VAŽNA
Sve što je pretjerano nije dobro, tako je i sa vježbanjem. Nije dobro ni cijele dane provoditi sjedeći, niti non-stop u teretani. Ako pretjerujemo, napor može da oslabi imunitet jer organizam nema vremena za oporavak. Pretjerano vježbanje može da izazove i povrede i promjene raspoloženja. Preporučuje se vježbanje svakog drugog dana, ne duže od 90 minuta dnevno, što se može korigovati prema godinama, jer starijim osobama treba više vremena za oporavak. Osim toga, preporuka je povremeno ili sezonski mijenjati aktivnosti, ako ljeti vozite bicikl ili trčite, zimi vježbajte u teretani… Na mjestima gdje se vježba iskusan posmatrač može da prepozna osobe koje imaju problema povezanih s odnosom prema svome tijelu, vježbanju i ishrani. Osobe zaposlene u većim centrima za vježbanje trebale bi biti informisane i stručne da prepoznaju eventualne poremećaje kod stalnih članova, da im pomognu u priznavanju problema i biranju zdravijeg odnosa prema samom sebi. (S.C)
View this post on Instagram
