Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Vesela Mišković
Malo je ko uspio da uradi toliko toga za svojih 26 godina kao Podgoričanka Nina Bošković. Doktorand embriologije i genetike, trenutno radi na dva doktorata u Švedskoj i Finskoj, sve vrijeme se bavi i istraživanjem, a nedavno je u časopisu STAR Protocols objavila i svoj prvi naučni rad. Za reproduktivno zdravlje i embriologiju odlučila se zbog toga što time može da, kako je kazala u intervjuu, za Graciju, pomogne parovima da se ostvare u najljepšoj ulozi. U martu je otvorila i Facebook i Instagram stranicu Nina Fertility, putem koje pomaže ljudima koji se suočavaju sa problemom neplodnosti. Od otvaranja stranice pomogla je već oko 30 parova.
Rođeni ste Bijelom Polju, osnovnu školu i dva razreda gimnazije završili u Podgorici, druga dva u Engleskoj, završili ste biologiju na PMF-u i master studije na Oksfordu. Sada ste na doktorskim studijama i istraživanjima na relaciji Švedska-Finska-Estonija. Kakvi su Vaši planovi nakon toga i da li stečeno znanje planirate da primijenite u Crnoj Gori?
– Već duži niz godina studiram i radim van Crne Gore kako bih se usavršila u metodama koje nijesu dostupne kod nas i moj cilj je da sve što nedostaje kod nas, a i na Balkanu, donesem u Crnu Goru i tako pomognem razviću ove struke.
Zašto ste se odlučili baš za embriologiju, odnosno reproduktivno zdravlje kao polje naučnog zanimanja?
– Postoji više razloga zbog kojih sam se opredijelila za reproduktivno zdravlje i embriologiju. Prije svega, mnogo volim djecu i da pomažem drugima, a činjenica da kroz ovaj rad mogu da pomognem parovima da se ostvare u najljepšoj ulozi me jako ispunjava. Uz to, nauka o nastanku života je fascinantna – kako se dvije ćelije nađu u savršenom trenutku i od njih nastane novi organizam koji je jedinstven me uvijek motiviše da nađem nove odgovore koji do sada nijesu poznati naučnoj zajednici.
Sada ste na doktorskim studijama embriologije i genetike na Karolinska Institutu u Švedskoj i Univerzitetu u Helsinkiju u Finskoj i uporedo radite istraživačke projekte. Kada očekujete da doktorirate i koliko je naporan rad u laboratoriji? Šta on podrazumijeva?
– Nadam se da ću doktorirati do kraja 2024. ili početkom 2025. godine. Rad u laboratoriji je uvijek zanimljiv, svakog dana postavljate nova pitanja i radite eksperimente koji su vam potrebni da odgovorite na ista. Ponekad to zahtijeva rad po 16-17 sati, često dobijete negativne rezultate, ali opet je i to neka vrsta odgovora koja vas upućuje u novi smjer. Međutim, trenutak kada otkrijete nešto ili dobijete prvi pozitivni rezultat je najljepši mogući osjećaj koji vas onda gura da nastavite dalje.

Projekat na kojem sada radite je internacionalni i učestvuje više ljudi. O čemu se radi?
– Radim na nekoliko različitih projekata koji su vezani za pronalazak boljih uslova koje koristimo u vantjelesnoj oplodnji kako bismo mogli da poboljšamo uspješnost ove metode i pomognemo što više ljudi. Vantjelesna oplodnja postoji već 44 godine, ali uspješnost je i dalje 35%-40% po ciklusu. Zbog toga mi želimo da ovu brojku podignemo na što viši nivo.
Napravili ste i svoju metodu. U čemu se ona sastoji?
– Da, to je nova metoda za RNK sekvenciranje na nivou jedne ćelije. Zove se STRT-N. Putem RNK sekvenciranja možemo da vidimo koji geni su bili uključeni ili isključeni u jednom trenutku u ćeliji. Mi sada koristimo ovu metodu na embrionima koje smo napravili u procesu vantjelesne oplodnje kako bismo vidjeli šta se dešava tokom aktivacije embrionalnog genoma, procesa koji je neophodan za daljnji razvoj embriona.
Nedavno Vam je objavljen i prvi naučni rad?
– Da, objavljen je u časopisu STAR Protocols. U njemu sam opisala do detalja kako da se izvede STRT-N metoda za RNK sekvenciranje na primjeru na embrionima. Ovo je veoma značajno kako za širu naučnu zajednicu kojoj ova metoda može biti korisna za svoja polja istraživanja, tako i za mene i moje buduće projekte, jer nam je plan da je odmah primijenimo.
Radili ste dosta vantjelesnih oplodnji u laboratoriji. Možete li nam opisati jednostavnim rječnikom o čemu se radi?
– Vantjelesna oplodnja je proces stvaranja embriona van tijela žene. Ona se može podijeliti u tri dijela – u prvom dijelu se radi na hormonskoj stimulaciji žene kako bi došlo do što većeg broja jajnih ćelija. Zatim se radi aspiracija jajnih ćelija koju vrši ginekolog, a potom se one prenose u laboratoriju, gdje nakon pripreme spermatozoida embriolog radi oplođenje jajnih ćelija, koje se zatim stave u inkubator. Poslije pet dana razvića u inkubatoru, embrion bi trebao da dostigne stadijum blastociste. Tada pacijentkinja dolazi opet u kliniku i radi se embriotransfer. Nakon 14 dana se nadamo da će test za trudnoću biti pozitivan.
Postoji li laboratorija u Crnoj Gori koja bi mogla da primijeni tu metodu?
– Metoda STRT-N RNK sekvenciranja je namijenjena za istraživački rad. Nažalost, ova sfera istraživanja još ne postoji u Crnoj Gori, ali se nadam da će laboratorije širom svijeta koristiti ovu metodu i da će im omogućiti da pronađu mnoge zanimljive informacije o genima embriona.
Otvorili ste Facebook stranicu Nina Fertility, koju prati i istoimeni Instagram profil gdje dajete savjete ljudima koji se suočavaju sa problemom neplodnosti. Kako ste došli na tu ideju, odnosno koji je bio motiv, kako funkcioniše i šta je njen cilj?
– Cilj Nina Fertility je da promijeni iskustvo parova koji prolaze kroz liječenje neplodnosti. Na ideju sam došla kada sam pomagala bliskim prijateljicama da dođu do potomstva i shvatila da ne postoji savjetovalište koje parove priprema za proces vantjelesne oplodnje i da podrška parovima, koja je neophodna, u velikom broju slučajeva izostaje. Štaviše, oko 70% parova koji prolaze kroz proces vantjelesne oplodnje su rekli da se osjećaju depresivno i anksiozno. Zbog toga, moj cilj je da poboljšam njihovo iskustvo kroz konstantnu podršku, savjete specijalno napravljene za njihov problem i prenošenje znanja o samom procesu. Smatram da će se, što se bolje upoznaju sa svojim tijelom i samim procesom, osjećati sigurnije i opušenije, što će se odraziti na uspješnost vantjelesne oplodnje.

Koliko parova ste do sada pomogli?
– Od otvaranja stranice krajem marta pomogla sam oko 30 parova, a prvu bebu koja je i bila najveća inspiracija za počinjanje savjetovališta očekujemo krajem avgusta.
Šta Vas najčešće pitaju i u čemu se sastoje Vaši savjeti?
– Najčešće me pitaju o pripremi za proces vantjelesne oplodnje, da li postoji nešto što mogu da urade da bi povećali uspješnost ili kojoj klinici da se obrate kako kod nas, tako i u drugim državama. Moji savjeti se fokusiraju na činjenice koje su naučno dokazane i kroz prenos znanja trudim se da parovima omogućim da se osjećaju sigurno u svom putu do potomstva.
Da li se javljaju parovi samo iz Crne Gore ili i iz drugih zemalja?
– Pretežno iz Crne Gore, ali ima ih i iz drugih zemalja Balkana, kao i iz Švedske.
Problem neplodnosti parovi u Crnoj Gori kriju ili slabo pričaju o tome, pa ima li tu više psihologije nego embriologije?
– Nažalost, o ovom problemu se ne priča previše, iako je veoma čest, jer ne samo kod nas, već u čitavom svijetu po procjeni 14% populacije ima problem sa plodnošću i ova brojka se sve više povećava. Rad embriologa je apsolutno neophodan, međutim, smatram da bi uloga psihologa takođe trebala da bude naglašena, iz razloga što je proces jako stresan i iziskuje dosta mentalne energije i razgovor sa stručnim osobama je veoma koristan da se osjećanja koja nastanu u ovom periodu lakše prevaziđu.
U planu je i izrada sajta, gdje biste objavljivali edukativne sadržaje na temu steriliteta i liječenja. Kada to planirate?
– Tako je, sajt je u pripremi i nadam se da će biti spreman do kraja ljeta.
Koliko je ključna uloga embriologa u procesu vantjelesne oplodnje?
– Embriologe često nazivaju roditeljima prije roditelja, oni su prvi koje vide jajne ćelije, urade oplođenje i uzgajaju embrione prvih par dana. Njihova ekspertiza je ključna u procesu vantjelesne oplodnje, jer su ove ćelije veoma osjetljive i neophodno je da se tretiraju sa puno pažnje.
Svaki slučaj je različit, ali da li postoji neki zajednički savjet onima koji pokušavaju da, uz pomoć stručnjaka, prevaziđu taj problem i krenu u proces potpomognute oplodnje?
– Upravo tako, svaki slučaj je različit i uvijek treba voditi računa o tome da informacije i savjeti koji su pomogli jednima za druge možda nijesu najbolji. Ono što je veoma bitno je da ne misle da su jedini koji imaju taj problem, da za veliku većinu situacija postoji rješenje i da krenu u proces istraživanja svoje plodnosti što ranije. Takođe je mnogo bitna sveukupna zdravstvena situacija, kao i ishrana koja se koristi u periodu prije pokušaja da se ostvari potomstvo (ovo je podjednako bitno i za potomstvo koje nastane prirodnim putem, a i putem vantjelesne oplodnje), jer ona značajno utiče na zdravlje djeteta. I, najbitnije je da pokušaju da se opuste tokom procesa. Za svakoga je ovo različito, nekome pomaže da sazna što više o samom procesu, drugima da se fokusiraju na ostale stvari koje se dešavaju u njihovom životu, kako bi smanjili količinu stresa u svom organizmu, a sa tim i smirili ostale hormone.
Šta je fokus Vašeg trenutnog istraživanja?
– Tema mog istraživanja je proces aktivacije embrionalnog genoma koji se dešava u trećem danu našeg razvića, geni koji su uključeni u proces i kako vantjelesna oplodnja i uslovi koje koristimo tokom nje utiču na ovaj događaj. Takođe, trenutno istražujem i metabolizam embriona u prvih pet dana razvića i koje su ključne komponente neophodne embrionu za što bolji razvoj.