Djeca i odrasli s poremećajima učenja vide, čuju i razumiju svijet drugačije i drugačije uobličavaju misli. Motoričke teškoće najlakše se uočavaju ako dijete ne može da drži olovku ili da zakopča košulju, a dijete koje teže uči matematiku teško će pamtiti brojeve i organizovati ih u nizove. Ako je riječ o teškoćama pri učenju jezika, djeca teže pamte i prepričavaju priče, a rečenice su im nepovezane. Djeca s poremećajima čitanja teško povezuju zvukove sa slovima i riječi. Roditelji djece s poteškoćama u učenju uglavnom su preplavljeni mnoštvom informacija, ali najvažnije je da zadrže unutrašnji mir i budu svjesni da dječiji mozak ima nevjerojatnu mogućnost prilagođavanja i savladavanja nedostataka. Treba podržavati dijete kako nikada ne bi pomislilo da je bezvrijedno, jer su i najveći umovi na svijetu imali teškoće s učenjem.
Pablo Pikaso je postao veliki slikar baš zbog mana, imao je teškoća tokom školovanja, teško je raspoznavao slova i slabo pisao. Uz ogroman trud oca, učitelja umjetnosti, završio je školu i počeo da slika, a savladavanje problema iz mladosti izoštrilo mu je percepciju prostora i ljudi. Albert Ajnštajn progovorio je tek s tri godine i imao velikih problema s matematikom, ali je upornošću sve savladao, a znao je da se našali na svoj račun: “Kakvi god da su vaši problemi s matematikom, uvjeravam vas da su moji veći”. Slikar Leonardo da Vinči dnevnike je pisao, ne zna se zbog čega, zdesna nalijevo, tako da ih je bilo moguće čitati jedino ako se tekstovi prislone uz ogledalo. Nagađalo se da se trudio šifrirati tajne, ali sve više naučnika tvrdi da je bio disleksičan. Engleski državnik Vinston Čerčil imao je u djetinjstvu velikih problema s učenjem i mucanjem, ali je prevladao teškoće i postao jedan od najboljih govornika, te dobio Nobelovu nagradu za književnost.
