Noćna glad je veoma česta pojava, a vjerovatno se svakome od nas desilo da usred noći ustane i potraži nešto za jelo. Ako je u pitanju samo povremena navika, nema razloga za brigu, ali učestalost znači da se najvjerovatnije radi o poremećaju koji uključuje i san i prehranu. Takozvani Night Eating Syndrome (NES), sindrom noćnog jedenja ili sindrom “noćnih izjelica” definisao je još davne 1955. američki psihijatar Albert Stanked (1922-2014), a u pitanju je bolest sa karakteristikama veoma različitim od onih koje imaju anoreksija, bulimija ili poremećaj nekontrolisane ishrane.
NES je, čini se, povezan sa stresom i, ustvari, karakterističan po jutarnjem gladovanju, noćnoj proždrljivosti i nesanici. Osobe pogođene ovim sindromom imaju veoma slab apetit tokom dana, a noću osjećaju veliku glad. Istraživanja o psihologiji ponašanja, neuorendokrini i gubitku tjelesne težine, čiji su rezultati objavljeni u Journal of American Medical Association, pratila su ponašanje ljudi sa NES sindromom. Ustanovljeno je da kod njih postoji sasvim obrnut hormonalni ritam između dana i noći (između melatonina koji utiče na san i leptina koji utiče na apetit), da su česte drastične promjene raspoloženja tokom noćnih buđenja i da postoji direktna veza između depresije, gladi i noćnih buđenja. Kod pretilih osoba s ovim sindromom su veoma izraženi depresija i nedostatak samopoštovanja. Depresija, ustvari, može biti jedna od osnovnih posljedica tih kriza kod poremećaja nekontrolisane ishrane tokom noći. Od trenutka kada se osoba počne stidjeti svojih navika, sakrivaće svoj problem od ukućana i prijatelja i početi još više jesti.
View this post on Instagram
Ali, ako je NES priznat kao stvaran poremećaj u ishrani, iako drugačiji od anoreksije, bulimije i nekontrolisane ishrane, kako se može liječiti? Osnovni uzrok poremećaja nekontrolisane noćne ishrane je psihičke prirode, tako da prije nego počnemo razmišljati o tome kako da se suočimo sa problemom viška kilograma – prethodno treba potražiti savjet psihologa ili psihijatra. Uz neophodno potrebnu stručnu pomoć, važna je upotreba odgovarajućih ljekova koji će regulisati hormonalni ritam, dakle, uskladiti dnevni i noćni. Tek onda treba početi razmišljati o višku kilograma koji su se nakupili usljed poremećaja, uz pomoć stručne osobe koja će uzeti u obzir kompleksnost cjelokupne situacije i pratiti situaciju. Drastična dijeta samo može da pogorša stanje, tim više što osobe koje pate od ovog poremećaja veoma lako gube kilograme, ali ih, nažalost, još lakše i vrate.
KAKO PREPOZNATI PRVE SIMPTOME
Nije lako shvatiti da se radi upravo o NES poremećaju, a mnoge pretile osobe često griješe misleći da se radi o njemu. Da bi se sa sigurnošću znalo kako je u pitanju poremećaj nekontrolisane noćne ishrane moraju biti prisutne sljedeće karakteristike:
– povratne epizode prejedanja karakteristične po neumjerenom gutanju hrane u određenim vremenskim periodima i osjećaju gubitka kontrole;
– epizode prejedanja povezane sa simptomima kao što su: jedemo mnogo brže nego inače sve dok se ne osjetimo “puni”, jedemo velike količine hrane iako ne osjetimo glad, jedemo sami zbog osjećaja krivice izazvanim količinom pojedene hrane, depresivni smo i osjećamo krivicu te gađenje prema samom sebi;
– prisutan osjećaj neugode zbog nemogućnosti kontrolisanja ishrane;
– ponavljanje nekontrolisanog prejedanja najmanje dvaput sedmično u periodu od 6 mjeseci;
– osobe sa NES poremećajem ne preduzimaju ništa da bi se oslobodile viška kilograma, brzo se predaju dopuštajući da njihovo tijelo postane samo objekat osude okoline, bez upuštanja u rješavanje stvarnog problema oboljele osobe.
Priredila Snežana Crkvenjaš
