OLIVERA BANOVIĆ: Voljela bih da se za djecu više piše

“Književnost za djecu se uporno marginalizuje, pa je paradoksalno da sjutra očekujemo dobru čitalačku publiku”, kaže Olivera Banović

spot_img

Razgovarala Svetlana Peruničić/Foto Vesela Mišković

Olivera Banović je poeziju zavoljela kao dijete, pa je prvu pjesmu napisala kada je bila u sedmom razredu. Stihove je brižljivo pohranila u plavu svesku, koja je od tog momenta postala riznica brojnih pjesama, brižljivo čuvanih do danas. Diplomirana pravnica po struci, Olivera je oduvijek željela njene pjesme ugledaju svjetlost dana, ali se na taj korak odlučila tek kada je postala majka. Željela je, kaže, da njeni sinovi svjedoče ostvarenju njenog sna iz djetinjstva i da na maminom primjeru vide da se želje ostvaruju.

Pjesme u knjizi Vrapci na raskrsnici nastale su u djetinjstvu, kada ste bili učenica OŠ Maksim Gorki. Kada i zašto ste se odlučili da ih objavite?

– Zbirka pjesama za djecu Vrapci na raskrsnici je napisana dok sam pohađala Osnovnu školu Maksim Gorki u Podgorici, pa ujedno predstavlja i prikaz dječije književnosti. Uvijek je postojala želja za njenim objavljivanjem, ali sam ozbiljnije počela o tome da razmišljam kad sam postala roditelj. Ovo iz razloga što sam željela da moja djeca svjedoče ostvarenju mog velikog sna iz djetinjstva, da na maminom primjeru mogu da vide da se želje ostvaruju.

-

Zašto knjiga nosi nosi ime Vrapci na raskrsnici?

– Iskreno, samo mi se rimovalo. Šalim se, vrapci su moje omiljene životinje. Zavoljela sam ih u najranijem djetinjstvu, kad smo na časovima prirode učili koje ptice kad i zašto odlaze i dolaze, dok su vrapci uvijek bili tu, čak i na putu do škole, kao neka konstanta u životu. Vrapci kao simbol postojanosti, vrijednog rada i sloge. A raskrsnica? Sad ću malo da filozofiram, pa da kažem da sam mislila na neke životne raskrsnice.

Mnogi pišu poeziju za djecu. Da li slažete da se može nazvati jedinstvenim slučajem to što je Vaše pjesme, namijenjene djeci, pisalo dijete?

– Ne bih se složila da ima puno pisaca za djecu, ili ih samo ne vidim. Lično bih voljela da se za djecu piše mnogo više. Književnost za djecu se uporno marginalizuje, pa je paradoksalno da sjutra očekujemo dobru čitalačku publiku. Ova zbirka jeste specifična samim tim što je pjesme pisalo dijete, te njihovim čitanjem možemo da osjetimo emocije djeteta koje je odrastalo devedesetih. Kroz jednu pjesmu se, na primjer, prožima tema rata, a vidimo da je ta tema, nažalost, i danas aktuelna, pa zaključujem da kao društvo, globalno, i nijesmo napravili neke pomake. 

Knjiga je podijeljena u sedam ciklusa? Zašto?

– Tako je. Knjiga je podijeljena u sedam ciklusa: Godišnja doba, Čuda prirode, Kad zavirim u snove, Razmišljam, zamišljam, Šta to tamo šuška, Svijet oko nas i Porodica zvana kvartet. Prvobitno, knjiga nije bila podijeljena u cikluse, već sam pjesme pisala nasumično, ali sam, zajedno sa pjesnikinjom Jovankom Vukanović, koja je ujedno lektor i recenzent knjige, došla na ideju da pjesme razvrstamo u cikluse prema motivima koje obrađuju. Tako se svaka pjesma dotiče fenomena koji u dječijim životima imaju važnu ulogu: godišnja doba, prirodni fenomeni, psihološka stanja duše i osjećajnosti, imaginacije i na kraju porodični milje, kao dječije najbliskije i najtananije okruženje.

Zanimljivo je da knjiga ima i kratku priču i tri “vica”. Zašto ste se odlučili da i njih uvrstite u knjigu?

– Da, zbirku čine i tri kraća “vica” koji su bili objavljeni u tadašnjem časopisu za djecu i omladinu Kolo, 1996. godine. Na kraju zbirke je dodata i kratka priča koja je nastala na jednom putovanju, a koju sam napisala kad sam već dobila djecu, da bi se na neki način “zatvorio krug”.

Takođe, zanimljivo je što ste došli na ideju da drugari Vašeg starijeg sina, koji je tad išao u vrtić, nacrtaju po jedan rad koji će se naći u zbirci. Kako su mališani reagovali?

– Jeste, njegovi drugari su mi pomogli da ovako lijepo ilustrujemo zbirku. Oni su sa oduševljenjem prihvatili moj prijedlog, pa nijesam dobila samo jedan rad od svakog od njih, već mnogo više, a čuvam ih možda za neku narednu zbirku. Grafička dizajnerka Ana Pajović je te radove svojim velikim likovnim talentom uspjela da prenese na stranice ove zbirke, pa su danas Vrapci na raskrsnici jedna veoma lijepa knjiga.

Knjiga je promovisana u Podgoričkoj knjižari, a gosti su bili mališani iz vrtića. Kakvi su bili utisci?

– Podgorička knjižara je organizovala prelijepu i dobro posjećenu promociju. Atmosfera je bila predivna. Pored ostalih, dragih ljudi, došli su i drugari koji su ilustrovali radove, animator je bio moj prijatelj Žare Žabac, a o knjizi je govorila i pjesnikinja Jovanka Vukanović. Mališani su se sjajno proveli, čitali smo pjesme iz zbirke, ilustrovali ih, plesali, dok su neki od njih, inspirisani tim druženjem, čim su došli kući napisali par stihova. To je bio moj naljepši petak u životu.

Postoji li neka pjesma u knjizi koja Vam je posebno draga?

– Izvodvojila bih pjesmu Proljeće iz ciklusa Godišnja doba, kojom zbirka počinje. Ujedno je to i prva pjesma koju sam napisala. Tačno sad, kao i tad, dok sam je pisala, mogu da vidim stihove “ptićima stomaci prazni, treba im donijeti hrane”, i svaki put se malo rastužim. 

Je li Vam preteklo pjesama?

– Neke od pjesama nijesu ušle u izbor za ovu zbirku, čuvam ih za sljedeću.  

Šta ste kao dijete čitali i šta biste preporučili sadašnjoj djeci?

– Čitala sam pjesme Desanke Maksimović, Jovana Jovanovića Zmaja, Dragana Radulovića, kasnije Jovana Dučića Dučića i Miloša Crnjanskog, pa Fernanda Pesou i Pabla Nerudu. Preporučila bih fantastičnu knjigu Dejana Đonovića Trema.

Da li Vaši sinovi Filip i Niko vole poeziju?

– Vole. Smatram da se navika čitanja gradi u najranijem djetinjstvu. Čitam im najviše pred spavanje, mnogo volimo taj naš ritual.

Osim poezije, da li postoji neka druga književna forma koju volite i u kojoj biste se rado “oprobali”?

– Najprivlačnija mi je forma kratke priče. Za sada pišem samo za svoju dušu.

Knjiga je prevedena na engleski jezik. Kako ste došli na tu ideju? Da li Vam je neko pomogao kada je u pitanju njeno štampanje?

– Kako sve više djece pokazuje interesovanje za učenje stranih jezika, pogotovo engleskog, mislila sam da bi prevođenje ove zbirke bila dobra ideja. Konkurisala sam sa tim projektom, pa je prevođenje knjige na engleski jezik sufinansirano od Glavnog grada – Sekretarijata za kulturu i sport. 

Gdje knjiga može da se kupi ili poruči?

– Knjiga se može poručiti na Instagram profilima @vrapcinaraskrsnici, na online knjižari @_platformaknjiga_ i kupiti u knjižarama Narodna knjiga, Obodsko slovo i u knjižari Penso u Budvi.

GRACIJA 228/oktobar 2024.

Možda vas zanima

PRATITE NAS I NA INSTAGRAMU

spot_img

NEDAVNO OBJAVLJENO