Razgovarala Dragana Đurić
Foto Darko Jovanović
Olivera Nikolić je dugogodišnja novinarka koja je bavljenje stresnom profesijom mogla platiti zdravljem da nije “upoznala” jogu. Danas, pored toga što je novinarka, dio je međunarodne organizacije Umjetnost življenja (The Art of Living, AOL), sertifikovani učitelj joge za njihov program i volonterka Organizacije, gdje pomaže ljudima u stanju socijalne potrebe, zatvorenicima, ali i realizovanim ljudima.
Povodom Međunarodnog dana joge, 21. juna, razgovarali smo sa Oliverom i o jogi i o novinarstvu. Jogina među novinarima prvo nam je pojasnila: “U novinarstvu sam skoro dvije decenije, od izazovnih devedesetih, kada su se preko ovih naših prostora prelamale globalne promjene, a region i dalje krvario i suočavao sa posljedicama rata nakon raspada bivše Jugoslavije”, sjeća se Olivera, ponosna što je imala priliku da uči i radi sa najboljima. “To su bile izazovne godine za svakoga ko je ulazio u ovu profesiju. Rađao se medijski pluralizam, a ‘istorija’ ubrzano ispisivala. Brzo se učilo, i to od najboljih, jer je region bio zanimljiv i stranim medijima, najvećim, najjačim, najuticajnijim, a novinari su imali priliku da odlaze na brojne edukacije vani i da uče.”
Šta je najljepši dio Vaše profesije?
– Prilika da se upoznaju zanimljivi ljudi, da se izbliza posmatraju ili se učestvuje u važnim društvenim procesima i promjenama. Novinarstvo je zahtjevna profesija i traži od čovjeka da konstantno uči, da pronađe mjeru, da njeguje radoznalost, da ne bude površan, ali ni da ne ide u širinu… Mediji i novinari otvaraju važne društvene teme, zato je na njima velika odgovornost. U današnjem vremenu, kada je ova profesija, kao i mnoge druge “napadnuta” i pred mnogim je izazovima, za mene je uspjeh i sreća svaka poštena, kredibilna i istinita priča, vijest, reportaža, a kojima se otkrivaju i objašnjavaju dešavanja, pojave i fenomeni društvu.
Da li ste ikada probali da se bavite nečim drugim?
– Op(s)tajem u novinarstvu zbog ljubavi prema ovoj profesiji. U djetinjstvu sam maštala da postanem ljekar, ali sam se kada je došlo vrijeme da odaberem “uplašila” činjenice da od medicine, koja je jako zahtjevna, neću moći da zadovoljim i druga svoja životna interesovanja, potrebe. Tu potrebu da pomažem ljudima i humanu crtu gajim kroz novinarstvo, aktivni volonterski angažman, a posebno kroz jogu, plemenitu vještinu kojoj sam intenzivno posvećena posljednjih nekoliko godina života.
Šta bi Vas sada moglo natjerati da promijenite profesiju?
– Isključivo potreba za ličnim rastom, potpunim ispunjenjem. Čovjek na poslu provede značajan dio dana, godine života i jako mi je važan osjećaj smisla i ličnog ispunjenja u svemu što radim.
Koji je najveći profesionalni izazov pred kojim ste se našli?
– Više je njih, ali na ovom mjestu bih samo o onima koji mi svakodnevno “lebde” nad glavom. Pazim da ne upadnem u autocenzuru, spin, manipulaciju, kolotečinu i rutinu. Ne volim da “odrađujem” posao. Pazim da ne potcijenim sagovornika i dajem svoj maksimum da od njega “izvučem” najbolje. Strast za pričom tjera da se hoda po tankoj liniji provalije, između etike i neetike, kada je u pitanju način na koji dolazim do informacije u koji je kontekst “pakujem” i kako je selektujem.
Mnogo je toga, a osnovno je odoljeti iskušenjima u odabiru tema, sagovornika, pisanju priče, biti pošten prema profesiji i odan prema njenoj etici.
Da li je lakše ili teže biti novinar u maloj sredini?
– Pojam male i velike sredine u eri interneta i globalizacije gubi na značaju i sve je manje relevantan kao mjerilo vrijednosti. Informacije putuju sve brže i dostupnije su nego ikada. Pitanje je koliko su pouzdane i provjerene, ali to je druga tema. Ipak, manja sredina ima svojih ograničenja i njena logika, pravila i inercija se sudaraju sa slobodom koja je jako važna u novinarskom poslu. Ovo govorim u slučaju Crne Gore, koja ima svojih ograničenja kada je život u cjelini u pitanju. Sredina je mala, zatvorena i sporo se mijenja. Sporo i teško se otvaraju neke teme, društveni tabui, a o kojima valja otvoreno govoriti, pisati, razgovarati. Otpora ima gdje god da se okrenete, a najviše u čovjeku samom. Ograničenja postoje i to ozbiljna, ali ja ih sa iskustvom i sazrijavanjem razumijem i doživljavam kao izazov i poziv za promjenu.
Pored poslovnih obaveza, svakodnevno se bavite i jogom.
– Tako je. Joga je važan dio mog života i vježbam svakodnevno. Oduvijek sam se rekreativno bavila sportom. Nekada su to bili rukomet i tenis, “adrenalinski” sportovi poput ronjenja i padobranstva, a već deceniju unazad “smirila” sam se uz pomoć joge. Dio sam međunarodne organizacije Umjetnost življenja, The Art of Living – AOL, i sertifikovani sam učitelj joge za programe ove organizacije. Volonterka sam Organizacije i uključena sam u brojne njene programe u Crnoj Gori kojima se pomaže ljudima u stanju socijalne potrebe, zatvorenicima, ali radim i sa realizovanim ljudima koji žele da povećaju svoje kapacitete na svim društvenim poljima i da se realizuju.
Koliko se i kako mijenjalo Vaše znanje o svim prednostima bavljenja jogom?
– Jogu sam upoznala u trenutku kada sam aktivno počela da tražim rješenje za nagomilani stres. Osjećala sam manjak energije. Život mi se u jednom trenutku pretvorio isključivo u posao. Osjećala sam prazninu i nezadovoljstvo i krenula da tragam za rješenjem. U početku je moje znanje bilo ograničeno, jer sam jogu razumjela kao tjelovježbu. Prijao mi je taj nivo i vježbe za kičmu. Redovnom vježbom sam shvatila važnost i duhovnog nivoa i blagodeti joge za smiraj uma, a sve uz pomoć jednostavnih metoda, tehnika disanja i meditacije. Kada sam krenula sa jogom, ništa nijesam znala o tom drevnom sistemu. Sa punim povjerenjem i otvorenošću prepustila sam se tom iskustvu i uživam. Joga mi je pomogla da obuzdam svoju implusivnu narav, da utišam unutrašnji dijalog, da bolje artikulišem svoje potrebe. Uz pomoć disanja i meditacije osvijestila sam mnoge stvari kod sebe, bolje se povezala sa sobom i okolinom, osjetila više pozitivne energije. Pomogla mi je da zavolim sebe.
Zašto je joga dobra?
– Joga je dobar način da se uspješno oslobodimo savremene pošasti – stresa. Znamo da sa stresom dolaze brojne bolesti. Srčane tegobe su jako prisutne, ali i razne druge vrste oboljenja u porastu su u Crnoj Gori. Poznato je da stres igra značajnu ulogu u mnogim bolestima. Joga je dobar način za prevenciju bolesti i pruža stvarne i trajne dobrobiti ako se redovno vježba. Istraživanja o zdravstvenim koristima joge još su u povojima, ali najnovija obećavaju. Pokazalo se da joga snižava krvni pritisak i da usporava srčani ritam, što može smanjiti rizik od srčanih bolesti. Redovno vježbanje snižava nivo holesterola, poboljšava cirkulaciju, pomaže pri mršanju, ublažava specifične vrste bolova poput migrene, bola u donjem dijelu leđa, artritis… I da ne nabrajam. Joga je dobar način da se u cjelosti bolje osjećamo. Ona je u mnogim zemljama svijeta i Evrope zakonom odobreni metod liječenja, a dozvoljeni je tradicionlani i alternativni način liječenja i u Crnoj Gori od 2014. godine.
Šta Vas najčešće pitaju oni koji prvi put dođu na čas, ima li predrasuda vezanih za jogu?
– Vjekovima je na zapadu uvriježena bila predrasuda prema ovoj drevnoj vještini s istoka. Predrasude su u prirodi čovjekovoj, društvena su istina i one odolijevaju vremenu. Joga nije pošteđena predrasuda. Naprotiv.
U praksi se susrijećem sa predrasudama da je joga sekta, da je isljučivo za razgibane ljude sa posebnim fizičkim predispozicijama, za one sa mirnom prirodom i bez temperamenta i ženska disciplina. S rastom klerikalizma na ovim prostorima prisutne su i ukorijenjene i one opasnije, a to je da je cilj da kroz jogu na ove prostore uđe neka druga tradicija, budizam i hinduizam, što nije slučaj. Joga pruža mnogo, a čovjek sam bira put i granice. Za vježbanje joge nijesu potrebne posebne fizičke predispozicije i mogu je vježbati djeca i stari ljudi. Da bi se osjetio njen efekat, kao i u svemu, potrebni su povjerenje u učitelja, vrijeme, strpljenje i redovna vježba. Nagrada za to je dobro zdravlje!
Dvadeset prvi jun je Međunarodni dan joge i u cilju promovisanja organizovano je vježbanje u deset crnogorskih gradova.
– Crna Gora je drugu godinu za redom obilježila Međunarodni dan joge, ustanovljen 2014. godine Rezolucijom UN-a. Time se i naša zemlja pridružila plemenitim ciljevima promovisanja zdravih stilova života.
Više škola iz Crne Gore vježbalo je u parkovima širom Crne Gore, a odaziv ohrabruje i daje nadu da ljudi paze zdravlje i da prepoznaju da je u zdravom tijelu zdrav duh.
Šta još treba uraditi na boljoj promociji joge?
– Mnogo toga. Važni su dobri, učeni i posvećeni učitelji joge. Mnogo njih. To znači puno rada, strpljenja, istrajnosti i vjere u to što se radi. Joga je način života i dobar učitelj to živi. U Crnoj Gori ima takvih učitelja. Drugo, važna je i otvorenost i spremnost ljudi da se otvore za nova iskustva i tome s povjerenjem predaju. Za sve to je potrebno vrijeme, a ono je pred nama.
