Da li nam je zaista potrebna polica puna krema, seruma, pilinga, sredstava za čišćenje i raznih aparata za našu beauty rutinu? Apsolutno ne. Pa ipak, ne možemo da odolimo novim proizvodima koji se neprestano pojavljuju na tržištu, obećanjima o njihovim čudesnim rezultatima, ni mnoštvu TikTok videa u kojima kreatori sadržaja i samoproglašeni stručnjaci veličaju vrline najnovijeg seruma s hijaluronskom kiselinom. Dakle, kupujemo i dodajemo još jedan beskoristan proizvod u rutinu njege koja se sastoji od bezbroj koraka. Zašto ovo radimo?
Ako ćemo iskreno, to nema mnogo veze sa zdravljem kože koliko s nastojanjem da izgledamo savršeno, da se prilagodimo standardima koji su često nerealni, nedostižni, toksični i isključivi. Bora na čelu, bubuljica na nosu ili pore na licu nisu samo male nepravilnosti koje treba da umanjimo šminkom, već neprijatelji koji nam uskraćuju privilegiju ljepote i zbog toga se protiv njih treba boriti aktivnim sastojcima. Ako ferulinska kiselina ne djeluje, prelazimo na tretinoin. Ako to ne donese željene rezultate, isprobavamo kojičnu kiselinu, opterećujemo se kolagenom, složenim formulama koje pogoršavaju situaciju umjesto da pomognu. Trebalo bi stati te se ograničiti na čišćenje, hidrataciju i zaštitu od sunca. Ali, neki od nas ne mogu. Kada njega kože postane opsesija, kompulzivno ponašanje, to se zove dermoreksija.
Šta je dermoreksija
Posudivši termin ortoreksija, koji označava patološku opsjednutost zdravom hranom, velnesom i fizičkom aktivnošću, Džesika DeFino prva je progovorila o dermoreksiji. Kolumnistkinja koja piše za The Guardian, novinarka specijalizovana za ljepotu, skovala je neologizam koji se odnosi na “skup opsesivnih ponašanja vezanih za njegu kože, koje omogućava i podstiče industrija ljepote: tinejdžeri koji smišljaju anti-age rutine iz straha od budućih bora, odrasli koji se zadužuju kako bi si priuštili tretmane injekcijama, a sve ih povezuje bjesomučna opsesija retinoidima i kiselinama za piling te traganje za nedostižnim sjajem”. DeFino takođe citira studiju koju je objavila Nacionalna medicinska biblioteka čiji je cilj da pokaže kako je pretjerana i uporna upotreba raznih proizvoda za njegu kože postala oblik zavisnosti od kozmetičkih postupaka.
Tanka linija između beauty rutine i zavisnosti
Brinuti se o sebi i željeti da izgledamo najbolje što možemo su legitimne želje. Ponekad, međutim, granica između beauty rutine i zavisnosti postane tanka, gotovo neprimjetna. Njega kože pretvara se u poremećaj samoprihvaćanja, u dismorfofobiju koja utiče na naše fizičko i mentalno zdravlje.
Svjedoci smo porasta slučajeva anksioznosti, depresije, dismorfije lica i tijela, opsesivnih misli i ponašanja, samopovređivanja, pa čak i samoubistava zbog izgleda. Sve to je povezano s pritiskom da se ispuni nerealni standard ljepote
Uzroka je mnogo, i ponekad su subjektivni. Svakako da je ogroman pritisak s kojim se svi suočavamo, a posebno mladi. Sa svih strana slušamo da moramo imati besprijekornu, blistavu kožu koja ne stari. Akne i bore nisu opcija. Dakle, odrasli i tinejdžeri neprestano brinu o nesavršenostima kože, kojih često nema ili su minimalni, posvećujući vrijeme i resurse tretmanima i proizvodima koji im vjerovatno ni ne trebaju. Prešli smo s njege kože na njenu patologizaciju, ali bez dermatologa koji nas je vodio prema lijeku, često bez stvarnog problema za liječenje. Tinejdžeri gomilaju skincare proizvode, natapaju svoju kožu slojevima hidratantnih krema, krema protiv starenja, aktivnih sastojaka i bilo kojih drugih čudesnih eliksira koji im ne trebaju, a koji ne odgovaraju njihovom uzrastu.
Manje je više
Težnja za estetskim savršenstvom poklapa se s beauty rutinom od stotinu koraka, gdje se nanose slojevi krema, seruma i raznih proizvoda koji, umjesto da pomažu, čine kožu osjetljivijom i stvaraju mogućnost nastanka raznih problema. Nekontrolisana mješavina aktivnih sastojaka dovodi u opasnost prirodnu zaštitnu sposobnost kože, narušava njen mikrobiom i kožnu barijeru te uzrokuje upalu, iritaciju i osjetljivost. Ovo ponašanje ne utiče samo na naše fizičko zdravlje, već i na mentalno. Kako ističe DeFino, iako nam se govori da je njega kože briga o sebi i da doprinosi našem blagostanju, podaci pokazuju upravo suprotno: “Svjedoci smo porasta slučajeva anksioznosti, depresije, dismorfije lica, dismorfije tijela, opsesivnih misli, opsesivnog ponašanja, samopovređivanja, pa čak i samoubistava zbog izgleda. Sve te stvari povezane su s pritiskom da se ispuni nerealni i neljudski standard ljepote.”
Ima li rješenja? Možda treba da poslušamo stvarne potrebe svog tijela, da se posavjetujemo s ljekarom i prestanemo da slijedimo savjete nekog influensera koji je u mnogim slučajevima plaćen za promociju određenog proizvoda. Ali, to nije dovoljno. Problem je širi i kompleksniji. Cijeli koncept ljepote treba preispitati, a ideju savršenstva iskorijeniti. Postoji straj da se to nikada neće dogoditi, da su “otrovni” standardi tako duboko ukorijenjeni u nama da su, čini se, postali nepobjedivi.
GRACIJA 229
