Orijana Ubović: Moj likovni rukopis je dio moje ličnosti

Crnogorska slikarka otvorila nam je vrata svog ateljea u Podgorici i uvela nas u svijet njene umjetnosti, emocija i razmišljanja

Piše Marina Strugar
Foto Vesela Mišković

Jedan od kulturnih događaja koji je obilježio ljeto je izložba slika About Face umjetnice Orijane Ubović u budvanskoj Modernoj galeriji Jovo Ivanović. Orijana je diplomirala lijepe umjetnosti na Triniti koledžu i univerzitetu. Izlagala je samostalno u Podgorici, Petrovcu, Svetom Stefanu, kao i na kolektivnoj izložbi u Londonu. Na izložbi About Face umjetnica je predstavila portrete žena, od ikona pop kulture Ejmi Vajnhaus, Merilin Monro, Fride Kalo do nepoznatih poput portreta gejše. Kroz njih Orijana govori o “potrebi za slobodom da osjećamo i da stvaramo”, što je njen i suštinski umjetnički poriv i težnja.

Šta je zajedničko svim tim ženama čije ste portrete naslikali, koja je zajednička nit koja bila Vaša primisao pri stvaranju ovog opusa?
– Ciklus slika pod nazivom About Face čine 12 pop art portreta velikog formata, rađenih u tehnici akril na platnu, ink i akrilni sprej. Zajednička nit koja ih spaja u ovom opusu je sličnost u biografiji ovih žena, odnosno njihovim životnim pričama koje su u sebi nosile tragične momente, a zbog kojih su uprkos tome, one ostale jake, talentovane i inspirativne.

“Porodica je moj vjetar u leđa, podrška za sve moje nove slikarske poduhvate i podvige”

Likovna kritika je u postavci iščitala Vašu zaokupljenost problemom stereotipa i ženskog pitanja. Na koji način ste htjeli da se bavite tim problemom, na šta da skrenete pažnju, kakvu zapitanost da izazovete?
– Moj cilj je zapravo bio da se pozabavim psihološkom tematikom – facijalnom ekspresijom, da kroz njihove izraze lica prenesem njihova unutrašnja stanja i emocije. Emocije se javljaju u tri plana: subjektivnom, fiziološkom i bihejvioralnom . Upravo taj “bihejvioralni plan”, koji podrazumijeva gest pokreta, pogleda, stav ili mimika, čini da to bude moj lajt motiv koji je prepoznatljiv na mojim slikama.
Da li se prepustite umjetničkom impulsu pa kroz njega istražujete ili studiozno pristupite temi i tek onda realizaciji kroz slikarsko djelo?
– Pristupam studiozno. Sve potiče od inspiracije nečijeg lika, analizom kroz čitanje o životu te ličnosti. Zatim nastaje crtež koji prenosim na platno i na kraju kroz moje koloritne pokrete špatlom nastaje djelo. Nisam od onih umjetnika koji često izlažu. Suština umjetnosti je individualizam i ta karakteristika po pravilu definiše umjetnika, prosto ga tjerajući da se izrazi na najplemenitiji mogući način. Tako i ja doživljavam slikarstvo kao granu umjetnosti.
Koliko kroz Vaše slike dijelite sa svijetom unutrašnja stanja i razmišljanja?
– Čarls Darvin je u svom epohalnom djelu iz 1872. godine Istraživanje emocija kod ljudi, a koje je bilo prvo naučno proučavanje emocija, jasno pokazao da su pojedini pokreti i obrasci ponašanja tijesno povezani sa našim urođenim emocijama. Moje slike nisu autoporteti, ali se kroz njih osjeća moj slikarski duh, moje emocije koje kroz jarke boje podstiču posmatrača na multisenzorno iskustvo.
Često putujete, koliko su ta putovanja obojena i umjetnošću, i koliko Vam znači kontakt sa svjetskom umjetničkom scenom?
– Kroz putovanja koristim priliku da vidim neku pozorišnu predstavu, balet ili umjetničku postavku slika u nekoj galeriji. Pratim aktuelnosti sa svjetske umjetničke scene, volim kada na nekom kulturnom događaju u Londonu, Milanu ili Parizu oslušnem novi “art momenat” jer me to ispunjava i uživam u tome.


Posebno, jer ste se školovali u Londonu, koliko Vam je bliska ta likovna scena? Šta je ili ko imao najveći uticaj na Vaš likovni rukopis?
– Moj likovni rukopis je dio moje ličnosti. On me čini prepoznatljivom kroz autentičnost i misaonost mog likovnog izraza. Studije u Londonu su zaokružile moj slikarski senzibilitet. Londonska likovna scena je bogata slikarima svih pravaca koji kroz svoj umjetnički izraz predstavljaju razna stvaralačka umijeća.
Kroz umjetnički izraz potencirate emocije i potrebu za slobodom. Koliko su one Vaše obilježje i u životu, mimo slikarstva?
– Kroz moj život, mimo slikarstva, smatram da emocije ne pobuđuju samo spoljašnji stimulusi, već da to čine i naše mentalne reprezentacije, kao prilikom sjećanja ili zamišljanja, a da pritom mi nismo svjesni tih mentalnih reprezentacija.
Ko najljepši boji Vaš život, unosi svjetlost i radost u Vaš svijet?
– Porodica je moj pokretač. Moj vjetar u leđa, podrška za sve moje nove slikarske poduhvate i podvige. Živa harmonija koja mi pomaže da moje jarke boje na slikama budu živopisne.

 

Gracija 182, septembar 2020.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...