Jedan od najpopularnijih pjevača u zemljama bivše Jugoslavije, legenda muzičke scene Oliver Dragojević, umro je u splitskoj bolnici tačno godinu nakon što mu je dijagnostikovan rak pluća. Tužnu vijest je 29. jula hrvatskim medijima saopštila Oliverova porodica, koja mu je u posljednjim i teškim danima bila najveća podrška, supruga Vesna i sinovi Dino, Damir i Davor.
Oliver je rođen 7. decembra 1947. godine, u Veloj Luci na Korčuli, gdje je proveo i djetinjstvo, a u Splitu je završio muzičku školu. Osim klavira, za kojim je najčešće sjedio na svojim koncertima, svirao je i usnu harmoniku, klarinet i gitaru. Ipak, Oliverov najjači instrument bio je njegov božanstveni promukli glas. U muziku se zaljubio još kao dijete kad mu je otac poklonio usnu harmoniku. Prvi nastup imao je na Splitskom festivalu sa 14 godina s pjesmicom Baloni, a dvije godine kasnije počeo se profesionalno baviti muzikom kao pjevač i klavijaturista splitske grupe Batali. Prvi uspjeh doživio je na Splitskom festivalu 1974. godine, osvojivši prvu nagradu publike sa pjesmom Ča će mi Kopakabana, a sljedeće godine na istom festivalu nastupa sa šansonom Galeb i ja Zdenka Runjića, koja postaje njegov zaštitni znak, kao i početak višegodišnje saradnje najnagrađivanijeg autorsko-izvođačkog dvojca na muzičkoj sceni. Tokom dugogodišnje karijere ostvario je niz uspjeha, osvojio tridesetak Porina u različitim kategorijama i jedan je od rijetkih muzičara s naših prostora koji su nastupili u njujorškom Karnegi Holu, londonskom Rojal Albert Holu, pariškoj Olimpiji i Opera Hausu u Sidneju. Zauvijek ćemo ga pamtiti po pjesmama kojima je osvajao i nagrade i srca publike: Galeb i ja, Malinkonija, Ko sam ja da ti sudim, Molitva za Magdalenu, Oprosti mi, pape, Vjeruj u ljubav, Moj lipi anđele, Cesarica, Trag u beskraju…
Nije bio tipična zvijezda, bio je neposredan, prirodan, zabavan, duhovit. Kroz svoju muziku uselio se u svaki dom. Bio je član svake porodice, a o sebi govorio ovako: “Ja sam zapravo jedan smišan tip. Znam da bi mi sada psihijatri postavili dijagnozu kako zapravo uživam u popularnosti i podsvjesno želim kontakte s ljudima. Ali i to samo znači da san normalan, jer svi normalni ljudi imaju neku psihijatrijsku dijagnozu!”
Ća je život vengo fantažija
Najveći, najskromniji, najtalentovaniji, duša od čovjeka, ljudina, legenda, neponovljiv – tim i sličnim riječima opisali su Olivera oni koji su ga poznavali, ali i fanovi. Brojne poznate ličnosti oprostile su se od njega dirljivim riječima, a među prvima njegov blizak prijatelj i kolega Zlatan Stipišić Gibonni: “Bio je jako jednostavan, nikad ništa nije komplikovao. Imao je osobinu koju nikad nisam sreo, a to je da mu ni jedna rečenica nije počinjala sa ‘ja’. Nikad nije rekao da je imao super koncert nego ‘imali smo koncert, tamo je bilo super, publika je super pjevala’. Spomenuo bi i ko je bio gost, ali nije stavljao sebe u prvi plan. Kao da je to bio koncert na kojemu je on bio inspicijent. Kao da nismo došli radi njega, a ustvari smo svi tamo radi njega. Nema on ego, taštinu, to kod njega živi na nekoj drugoj adresi. Njegov opus je puno važniji nego što smo mu dali do znanja”. Svoju tugu zbog Oliverovog odlaska izrazio je i Massimo Savić. “Uvijek ćeš biti tu. Čućemo te u pismama. Vidjet u galebu. U maloj barci. Tamo daleko na pučini. Gore si ti. Ali naučio si nas – duša ti je more. Gledamo ga i opraštamo se. Puni uspomena i zahvalnosti jer si nas ogrnuo ljubavlju, obogatio svojim vedrim duhom, dotaknuo najljepšom energijom. Gazda, ti najveći morski vuče, volimo te.”
Od Olivera su se putem društvenih mreža oprostili i Sergej Ćetković, Toni Cetinski, Nina Badrić, Petar Grašo, Severina, Marija Šerifović, Dino Merlin, Frajle, Lepa Brena, Marina Tucaković, Sergej Trifunović, Nikola Kojo…
Komemoracija Oliveru Dragojeviću održana je 31. jula u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, gdje su se, u prisustvu rodbine, prijatelja i kolega, od njega kroz suze oprostili Gibonni, Jakša Fjamengo, Nikša Bratoš i Tomo Mrduljaš. Klapa je zatim otpjevala Cesaricu, a nakon gotovo desetominutnog aplauza, posljednjeg pozdrava voljenom maestru, prisutni su spontano zapjevali Vjeruj u ljubav.
Na vječni počinak, u njegovu Velu Luku, Olivera je ispratio cijeli Split, a potom morem, koje je beskrajno volio i bez kojega nije mogao, preko 500 brodica. “Tu je među nama. Mi samo možemo nastaviti pjevati, družiti se i zahvaliti mu za sve što je dao svojoj Veloj Luci i onima koji njegove pjesme slušaju i koji će ih slušati. Hvala ti”, kazao je jedan mještanin Korčule. A to je sve što je i Oliver želio. Stigao je to i da poruči svima koji su ga voljeli i poštovali. Oslabljen zbog borbe sa teškom bolešću, u martu ove godine nije mogao doći u Split da primi nagradu Porin za životno djelo, te se prisutnima u Spaladium Areni i televizijskoj publici obratio video-porukom: “Nastavimo ovo moje putovanje kroz život, hvala vam svima, uživajte u ovoj večeri, guštajte u svemu i – ća je život vengo fantažija!”
GRACIJA 137/avgust 2018.
