U naslovnoj priči za magazin Vogue, američka manekenka Bela Hadid posljednja je u nizu poznatih ličnost koje su iskreno progovorile o plastičnoj operaciji, priznajući da je operisala nos kada je imala samo 14 godina. “Voljela bih da sam zadržala nos svojih predaka”, izjavila je. “Mislim da bi mi pristajao.” Tekst je izazvao različite reakcije na otkriće da je jedna od najtraženijih manekenki u modnoj industriji osjetila potrebu da promijeni izgled, posebno u tim godinama. Neki su je pohvalili što je priznala da je imala operaciju. Drugi su se osvrnuli na njene ranije intervjue u kojima je poricala da je imala bilo kakve kozmetičke zahvate. Mnogi su krivili njenu majku, bivšu manekenku Jolandu Hadid, što je to podsticala u mladosti, a nekoliko sumnjičavih izrazili su nevjericu da možda nije još nešto korigovala. Uprkos diskursu i neslaganjima, pitanje koje je ostalo neriješeno je da li nam Bela Hadid uopšte duguje objašnjenje. Treba li od svih poznatih ličnosti očekivati da otkriju svoje operacije?
Diskusija oko ovog pitanja nije nova. Zapravo, prošle godine u Velikoj Britaniji, Agencija za standarde oglašavanja presudila je da influenseri moraju navesti kada koriste filter za uljepšavanje prilikom promovisanja proizvoda za njegu kože ili kozmetike. Stručnjaci smatraju da postoji direktna veza između filtera sa društvenih mreža i niskog nivoa samopoštovanja i samopouzdanja, te povećanog broja slučajeva tjelesne dismorfije, pa je teško ne razmišljati o tome šta to znači kada ovi filteri za uljepšavanje budu ojačani kozmetičkim procedurama. Međutim, s obzirom na to da podvrgavanje bilo kakvoj operaciji znači podvrgavanje medicinskoj proceduri koja je daleko ličnija od korištenja privremene aplikacije za lice, ista pravila se ne mogu primjenjivati.
Talas javnog razotkrivanja
Naravno, Bela Hadid nije jedina poznata ličnost koja poriče, a zatim priznaje da se podvrgla estetskom zahvatu. Kao tinejdžerka, model Kajli Džener u više je navrata demantovala glasine o filerima za usne (kazavši da je za njihov puniji izgled zaslužno “prekrivanje” šminkom) prije nego što je priznala da ih je povećala, te govorila o nesigurnosti koju je osjećala nakon te promjene. Sada nailazi novi talas javnog razotkrivanja. Model i TV lice Krisi Tajgen (36) je u septembru 2021. otkrila da je bila podvrgnuta proceduri uklanjanja bukalne masnoće (uklanjanje punoće s donjeg dijela obraza), a modni dizajner Mark Jakobs javno je objavio svoj oporavak od zatezanja lica u julu 2021. godine, čak je govorio o proceduri u trenutku kada se ona dešavala, gurajući narativ oko transparentnosti operacija i njihovog dokumentovanja na društvenim mrežama. Sada mnoge osobe koje nisu javne ličnosti na TikToku odlučuju da podijele lična iskustva povezana sa plastičnim operacijama.
Dr Melisa Doft, plastična hirurškinja iz Njujorka, kaže za magazin Nylon da je operacija sama po sebi uvijek lična odluka. “Samo zato što ste slavna ličnost ne znači da morate sve da otkrijete. I poznate ličnosti i one koje to nisu podjednako zaslužuju da se njihove odluke o plastičnim operacijama čuvaju u tajnosti. Ali, ono što mislim da je nepravedno jeste kada neka slavna ličnost kritikuje plastičnu hirurgiju, a napravila je estetski zahvat. To implicira da su postignuti rezultati nedostižni.” Tako je. Čak i poznate ličnosti ne liče uvijek na sebe, i vi biste mogli da ličite na njih uz pomoć pravih hirurga. Ovo čini otvorene razgovore o operacijama važnom destigmatizacijom kozmetičkih zahvata, uz povećanje svijesti o vremenu, trudu i novcu koji su potrebni poznatim ličnostima da zadrže svoj izgled.
Začarani krug nesigurnosti
Mlada dob Bele Hadid kada je imala operaciju bila je još jedan kontroverzan dio priznanja. Dr Doft kaže da bi većina hirurga radije odustala od zahvata na licu dok žena ne napuni 16, a muškarac 18 godina, zbog rasta i razvoja kostiju lica. Međutim, to nije uvijek slučaj: prema navodima statističkog izvještaja o plastičnim operacijama Američkog društva plastičnih i rekonstruktivnih hirurga, u 2020. godini izvršeno je 229.000 estetskih zahvata na adolescentima, uključujući 88.000 operacija. Imajući to na umu, možemo se samo nadati da bi to što Bela Hadid otvoreno izražava svoje osjećaje moglo biti korak naprijed u ohrabrivanju tinejdžera da sačekaju preporučeni uzrast kako bi samostalno donosili odluke.
Nema sumnje da postoji dodatni pritisak na poznate ličnosti u vidu ispunjavanja određenih standarda ljepote, jer ih tabloidi redovno ponižavaju zbog viška kilograma ili ih fotografišu iz lošeg ugla. Zatim, tu su i rodni standardi ljepote kojima su žene izložene, što ih tjera (bile poznate ili ne) da nose teret priznanja obavljenih estetskih procedura, što može biti veoma emotivno iskustvo. Slavne ličnosti često ne žele da govore o tome, a to nekada igra ključnu ulogu u začaranom krugu nesigurnosti. Poznate ličnosti ne govore o operacijama jer su nesigurne, a njihovi estetski rezultati dodatno podstiču nesigurnost mladih. Ovo može imati ozbiljne implikacije. Izvještaj Wall Street Journala iz 2021. o internom istraživanju Facebooka navodi da je, bombardovano raznoraznim filterima za uljepšavanje izgleda, 6% tinejdžera sa samoubilačkim mislima kao razlog navelo Instagram.
Plastični hirurg dr Norman Rov kaže za Nylon da je oko 10 do 15% rinoplastika koje izvodi urađeno na tinejdžerima: “Ovaj broj ostao je dosljedan, a možda je i u porastu, u posljednjih nekoliko godina.” Kaže da mnogi pacijenti hirurzima pokažu fotografiju filtera ili poznate osobe kao željeni krajnji rezultat. Uprkos nesigurnosti koju podstiču društveni mediji, dr Rov ne vjeruje u etičku potrebu otkrivanja bilo kakve plastične operacije drugima, ali lično ne smatra da bi slavne osobe to trebale poricati ako je očigledno. “Kad god neko prizna da je imao proceduru, to pomaže u smanjenju stigme i povećanju vidljivosti onih koji su je imali”, kaže on.
Na kraju, što više pričamo o tome kako se svi nosimo sa svojom nesigurnošću, to će ona imati manje moći nad nama. Doduše, male su šanse da iko od nas u potpunosti izađe iz standarda ljepote koji slavne osobe nameću, a koje su i same pogođene. Takođe, nema šanse da plastična operacija u skorije vrijeme nestane, niti bi trebala. Dakle, uzevši u obzir sve faktore, trebali bismo pozdraviti svaki otvoreni diskurs naših omiljenih poznatih ličnosti i uticajnih osoba, a da to ne očekujemo (ili ne sramotimo ljude zbog toga). Dakle, uprkos društvenim mrežama, poznate ličnosti nisu naši prijatelji, naše nesigurnosti često pune njihove džepove, a poređenje s onima kojima je gotovo sve dostupnije nego ostalima samo dodatno održava standard koji zapravo ne postoji. (Priredila Elma Tahirović)
GRACIJA 203
