Poručio je to u intervjuu za PR Centar reditelj Vladimir Perović, selektor programa dokumentarnog filma na Filmskom festivalu Herceg Novi. Ukazao je da dokumentarizam danas istražuje sve, od stvarnosti, života, smisla, do formalnih pristupa i tehničkih inovacija, pa dokumentarci svake godine pomjere po neku granicu.
„Film uvijek ima sve boje. Dokumentarni naročito. Imaćemo jedan dobar mozaik i tematskih traganja i finih rediteljskih poigravanja faktima stvarnost, mozaik kroz koji se reflektuje jedan dio problema naše svakodnevice, ali uvijek sagledanih sa tačke koja podrazumijeva da poslednja zabit biva jednako važna kao najbrojnija svjetska metropola. Dokumentarizam odavno nije banalno preslikavanje stvarnosti, nego izuzetno kreativno viviseciranje svega oko nas, i uvijek ona vrsta seciranja koja budi u nama samoosvješćivanje ili mnogo dublje sagledavanje života, pa nekad i posredno poziva na akciju“, objasnio je Perović.
Na Hercegnovskom filmskom festivalu biće prikazano 25 dokumentarnih filmova, plus jedan za kraj kao specijalna projekcija, nešto što će, kako vjeruje, donijeti Novljanima, i ne samo njima, nostalgično podsjećanje na izuzetnog čovjeka, Novljanina, čuvenog Subu.
„Ako smijem da prognoziram, te posljednje večeri doći će i oni koje i film i dokumentarizama manje zanimaju“, vjeruje Perović.
Tematske cjeline nisu obaveza Hercegnovskog filmskog festivala, ali je Perović ipak filmove organizovao po zajedničkim temama, motivima, ili barem nitima koje se provlače.
„To gledaoca svakako upućuje na drugačiju vrstu razmišljanja, na generalizacije koje se daju izvući. Jedna od njih, u koju sam se odavno uvjerio, da je ljudsko isto ma gdje bilo, a da su sve ostalo pridodate i nakalemljene odrednice, potvrdiće se i ove godine. Sjećanje, Porodica, Prostori, Politika i U nama – evo naziva tematskih cjelina, a ubijeđen sam da posvećeniji gledaloci (a uočio sam da ih u novskoj publici baš ima!) već i po samom naslovu mogu osjetiti šta je to što, iako lokalno i usko konkretno, jeste univerzalno ljudsko“, rekao je Perović.
Zaključio je da prava publika voli prave dokumentarce, a publika u Herceg Novom se dok je ranije bio selektor pokazala u sjajnom svjetlu.
„Okupljanje velikog broja ljudi, strpljivo čekanje, učešće u razgovorima s autorima, prosto jedna divna interakcija sa svijetom. Ali nije svuda ovako kao u Novome, ili u mom Risnu, gdje jedan drugi festival, Festival etnološkog filma, ima isto veliku gledanost kao i ovaj u Novome“, rekao je Perović.
Ukazao je da generalno, dokumentarac, koji zadnjih decenija doživljava nevjerovatni uspon, u svakom smislu, sve više biva prihvaćen i od široke, ne samo od posvećene publike.
„Reći da je to zato što je u pitanju slika stvarnosti ne bi bilo tačno, jer je dokumentarac često slika naše najružnije stvarnosti. Ali zbog činjenice da on uvijek podrazumijeva i misao o boljem, o popravljanju ovog grbavog svijeta, ljudi se okreću njemu, traže smisao, utjehu, saznanje više, vjeru u bolji svijet, koji im ni politika ni religija, uprkos svim prisilama i svim manipulacijama, ne mogu donijeti. Laž se čita lako. A dokumentarac je naprosto jedna viša istina o životu koji živimo. Zato istinski vjerujem u njegove dalekosežne domete“, jasan je Perović.
Naglasio je da dokumentarac ne može da skine uzurpatore, diktatore, ali može da ih uzdrma, ne može da popravi ranjenu prirodu, ali može da probudi svijest o važnosti svakog lista i svake travke.
„Ne može da spriječi ratove, ali ako jedan čovjek, probuđen filmom, kaže „moja puška neće nikoga ubiti“, kao što je rekao jedan moj prijatelj, i nažalost kasnije bio ubijen, onda smo pomjerili svijet za nijansu ka boljem“, poručio je Perović.