Poremećaji u ishrani

Mnogo je onih koji su bar jednom bili na dijeti zbog nezadovoljstva tjelesnom težinom. Kako da znamo jesmo li prešli granicu i zdravlje izložili riziku?

Danas su poremećaji u ishrani glavni uzrok smrti psihičkih bolesnika, a osobe koje ih imaju izložene su ogromnim rizicima, fizičkim i psihičkim. Ne treba da čudi što su poremećaji u ishrani sve češća pojava kada većina ljudi teži idealnom tijelu, koje će zadovoljno da prihvati i u kojem će dobro da se osjeća. Za takve poremećaje karakteristična je stalna prisutnost brige zbog oblika tijela, hrane, osjećaja gubitka kontrole… Poremećaj ishrane pod nazivom anoreksija poznat je od 19. vijeka, i u pitanju je pojava kod koje osoba počinje da gubi normalnu, relativno ustaljenu kontrolu nad apetitom. Bulimija, povezana s morbidnim strahom od debljine, zapažena je tek sedamdesetih godina prošlog vijeka. Kod ovih poremećaja važno je prepoznati simptome, a najlakši način je da utvrdimo da li postoji preopterećenost hranom, sopstvenom tjelesnom građom i gubitkom kilograma.

Kako prepoznati poremećaj u ishrani?

Potvrdni odgovori na neka od sljedećih pitanja ukazuju na mogućnost postojanja poremećaja u ishrani:

  • Da li ste opsjednuti hranom i stidite li se svog tijela i tjelesne težine?
  • Povraćate li, uzimate li tablete ili laksative tokom dužeg razdoblja?
  • Da li se izgladnjujete?
  • Osjećate li krivicu nakon jela?
  • Počinjete li svakog jutra s novom dijetom?
  • Da li pretjerano vježbate?
  • Provodite li previše vremena u kupatilu?
  • Izbjegavate li razgovore o hrani?
  • Vagate li se više puta dnevno?
  • Osjećate li se depresivno i izolovano?
  • Često mijenjate raspoloženje?
  • Imate li neredovan menstrualni ciklus ili ste izgubili menstruaciju?

Vrste poremećaja

Razlikujemo tri različita poremećaja u ishrani, to su anoreksija nervoza, bulimija nervoza i kompulzivno prejedanje.
ANOREKSIJA je psihička bolest, stanje okarakterisano kao poremećaj pri kojem osobe odbijaju da održavaju minimalnu tjelesnu težinu, jer se bolesno boje debljine. Oboljeli od anoreksije opsjednuti su mršanjem i, iako znaju da izgledaju kao živi kosturi, misle da su debeli. Uporna želja za stalnim mršanjem pretvara se u izgladnjivanje, koje može da uzrokuje i smrt. Čak 90% oboljelih od anoreksije su djevojke i žene, od kojih neke ponekad imaju 15% manju tjelesnu težinu od odgovarajuće i još uvijek su ubijeđene da su predebele. Odbijaju hranu, pomoć prijatelja i rodbine i liječenje, 20% oboljelih ostaju hronično bolesne, a potpuno se oporavi samo 40%.

VAŽNO!!!

Što se prije potraži stručna pomoć, liječenje poremećaja u ishrani trajaće kraće i proći će bez komplikacija. Poremećaji su progresivni, kao zavisnosti, i liječenju je potrebno prići što ozbiljnije. Svakoj osobi se pristupa individualno, a zbog kompleksnih psihosocijalnih aspekata bolesti važno je uključiti odgovarajući tim sastavljen od ljekara, nutricionista i psihologa, koji će da preporuče određene tretmane i kontrolišu liječenje. Sami, bez adekvatne pomoći, ne možete da se izliječite od poremećaja u ishrani!

Znakovi koji ukazuju na anoreksiju: odbijanje održavanja odgovarajuće tjelesne težine, stalan strah od debljanja, stalan gubitak težine, ritualno ponašanje vezano uz hranu (sjeckanje hrane na komadiće, predugo žvakanje), poteškoće konzumiranja hrane u javnosti.
Emotivne karakteristike: depresija, česte promjene raspoloženja, preopterećenost tjelesnom težinom, izolacija od prijatelja i porodice, izbjegavanje veza.
Fizičke karakteristike: česte glavobolje, osteoporoza, izostanak menstrualnog ciklusa, tamni podočnjaci, sivkast ten, krhkost kose i noktiju, propadanje zubne gleđi, problemi sa zubima, srčani zastoj.

BULIMIJA NERVOZA je poremećaj koji takođe počinje s nepravilnom prehranom, obično bezazlenom dijetom. Osobe s bulimijom imaju povećan apetit, tokom kojeg se naizmjenično smjenjuju prejedanje i izbacivanje hrane (povraćanjem, laksativima, diureticima, pretjeranom vježbom). Bulimija je češća od anoreksije, ali teže ju je ustanoviti jer oboljelim najčešće uspijeva da održavaju normalnu tjelesnu težinu. Mnogi psihijatri tvrde da se bulimija najčešće javlja kod osoba koje su živjele u nesređenim porodicama, s problemima alkoholizma ili zavisnosti od droge. Takve osobe teže određenom savršenstvu koje su sami zamislili ili im je nametnuto od strane roditelja.
Znakovi koji ukazuju na bulimiju: pojačan strah od debljanja, nedostatak kontrole u blizini hrane, preokupacija mislima o hrani (konzumiranju i nekonzumiranju), prejedanje, čest osjećaj gladi, tajno konzumiranje hrane.
Emotivne karakteristike: česta promjena raspoloženja, depresija, impulsivnost, zloupotreba lijekova i alkohola, samopovređivanje, nedostatak samopouzdanja, izražena potreba za prihvaćanjem od strane okoline, povećana seksualna aktivnost, razmišljanje o samoubistvu.
Fizičke karakteristike: gubitak zubne gleđi, problemi sa zubima, ispucale usne, problemi sa štitnom žlijezdom, grlobolja, nepravilan menstrualni ciklus, problemi sa srcem.

ŽIVI KOSTURI Oboljeli od anoreksije opsjednuti su mršanjem i, iako znaju da izgledaju kao živi kosturi, misle da su debeli. Uporna želja za stalnim mršanjem pretvara se u izgladnjivanje, koje može da uzrokuje i smrt

KOMPULZIVNO PREJEDANJE je ozbiljan poremećaj u ishrani koje bi takvim trebalo da smatraju i oboljele i osobe u njihovoj blizini. Kompulzivno prejedanje čine epizode prejedanja, neprekidno konzumiranje hrane i porast kilaže. Bitno je naglasiti da postoji razlika između kompulzivnog i povremenog prejedanja, koje se ponekad svima dešava. Tjelesna težina osobe koja boluje od kompulzivnog prejedanja može da varira od normalne do prekomjerne ili do pretilosti, a oboljeli često vježbanjem ili čak “kompulzivnim vježbanjem” nastoje da potroše prekomjerne kalorije. I dok zdrava osoba uživa u fizičkim aktivnostima, oboljeli znaju zaboraviti da bi u vježbanju trebalo da uživaju. Mnogo je razloga zbog kojih nastaje ovaj poremećaj, a kao i kod anoreksije i bulimije, hrana postaje sredstvo za borbu s depresijom, stresom, strahom, emocionalnim ili svakodnevnim problemima. Oboljelim osobama hrana postaje utjeha i jedini način da sebi olakšaju, da potisnu ili zaborave probleme koji ih muče. Kompulzivno prejedanje najčešće se javlja u pubertetu i to osobama koje nisu naučile da se nose s problemima ili stresom. Uglavnom počinje epizodama prejedanja, na koje se nadovezuju osjećaji mržnje i gađenja prema samom sebi, što postaje začarani krug i može da traje godinama ako oboljeli ne potraže stručnu pomoć.
Znakovi i simptomi kompulzivnog prejedanja: osoba vjeruje da će biti bolja i srećnija ako je mršava, prežderavanje, strah od nemogućnosti prestanka konzumiranja hrane, stid zbog tjelesne težine, osjećaj mržnje prema sebi nakon prežderavanja, provođenje raznih dijeta, odbijanje konzumiranja hrane u javnosti, objašnjavanje ličnih neuspjeha prekomjernom tjelesnom težinom, depresija.

 

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...