Meril Strip ima 72 godine, dobila je tri Oskara, 21 put je nominovana, ima četvoro djece, jednog sina i tri kćerke, plavokose kao ona, obožavanog muža, vajara Dona Gamera, s kojim je u braku od 1978. godine, a sačuvala je još uvijek nešto od one iste nestašne i nepredvidljive mlade djevojke. Svi koji su je upoznali kažu da je veoma ljubazna, prirodna i ne posjeduje ništa od imidža holivudske zvijezde. Osjeća se, prije svega, kao supruga i majka: “Oduvijek sam osjećala da sam rođena za porodicu. Don, kao partner i kao otac, se mora voljeti jer potpuno razumije potrebu za stvaranjem, za proživljavanjem emocija.” Zbog toga Meril nije nikada propustila odlazak na odmor sama sa mužem. Mogu se vidjeti kako, sa rukom u ruci, šetaju i istražuju nova mjesta, kao i svi turisti. A to rade i u Njujorku, u kojem žive: Don joj se često pridruži na setu te iskoriste pauzu kako bi bili zajedno. “Lijepo je ostariti zajedno i govoriti kako tek treba da dođe ono najbolje”, kaže Meril koja nikada nije krila da joj je odnos sa mužem veoma važan, njihovo obostrano ispoljavanje osjećaja, zatim razgovor o svemu, o svakodnevnim dešavanjima, o budućnosti, o njenom radu u Drušvu za zaštitu prva žena, o siromašoj djeci…
Neko drugo vrijeme
Meril je bila djevojka u neko drugo doba, sasvim različito od današnjeg, kada je studiranje značilo pripremanje za Vasar, zatim Jejl koledž, i nije bilo pritisaka na mlade žene da budu uvijek mršave, elegantne i spremne za uspjeh. Njeni roditelji obožavali su muziku, otac je svirao, a majka Meri je pjevala. Ona ju je naučila ljubavi prema muzici, umjetnosti i plesu. Umrla je 2001. u 86. godini i njen otac Henri je ostao sam, umoran i bolestan, te je preminuo dvije godine kasnije. Meril je nastojala da što više bude uz njega, govoreći kako smo postali grozni egoisti, često zaboravljamo sopstvene roditelje koji su nas voljeli i pravili greške, kao i svi ostali.
Veoma je zauzeta, obzirna prema društvu u kojem živi, bez mahanja proglasima. Pažljiva je i brižna majka, iako su djeca već odavno stala na svoje noge: Henri (42) je glumac i reditelj, Meri (38) glumi u brodvejskom teatru pod imenom Mami Gamer, Grej (35) je studentkinja, dok je najmlađa Luiza (30) mamina maza, koja se uvijek ljuti kada pročita neki njen intervju. Djeca ne vole kada se o njima piše kao djeci poznate glumice, žele da budu samostalni, sami nešto da postignu, da ne budu privilegovani ni po čemu, a Meril se trudi da im to omogući. Mada, kako kaže, zna da je danas teško biti tinejdžer, prisjećajući se Altmanovog filma Radio America, gdje je glumila sa mladom Lindzi Lohan. Djeci je, kaže Meril, veoma teško da žive pod stalnim svjetlom reflektora, koji ne poštuju nikog, ničiju ličnost, niti privatnost. “Kada prelistam časopis Seventeen, koji ponekad kupuju moje kćerke, uvijek me užasava kada vidim te silne savjete djevojkama kako da se šminkaju, kako da se obuku, kako da osvoje muškarca, kako da vode ljubav… Sve ostalo kao da ne postoji.”
Ne boji se starosti
Meri Luiz Strip rođena je 1949. u Samitu, u okolini Nju Džersija, a Meril ju je zvala majka, žena iz gradske buržujske porodice, porijeklom iz Holandije. Željela je da postane operska pjevačica, ali je 1971. upisala Yale School of Drama, a ikona i inspiracija bila joj je Odri Hepbern. Njeno lice, posebne, neklasične ljepote, ali izuzetno izražajno, omogućilo joj je da dobije veoma zahtjevne i značajne uloge od strane velikih reditelja. Ozbiljna, rafinirana, elegantna, izuzetna, sasvim drugačija od ostalih, ocijenjena kao jedna od najboljih glumica svih vremena. Na velikom platnu je debitovala 1977. u Cinemanovom filmu Julia, pored Vanese Redgrejv i Džejn Fonde. Pažnju publike je izazvala glumeći sa svojim prijateljem Robertom de Nirom u Lovcu na jelene (1978), kada je upoznala i svoju prvu veliku ljubav. Bio je to glumac Džon Kazale, koji je vrlo mlad umro samo pet mjeseci nakon premijere filma.
Od tih prvih angažmana do danas snimila je preko 70 filmova, Žena francuskog poručnika, Sofijin izbor, Zaljubljivanje, Moja Afrika, Mostovi Okruga Medison, Sati… Briljirala je u svakoj ulozi, pokazala da posjeduje nevjerovatnu moć transformacije, a ujedno i snažnu nenametljivost, koja je na poseban način izdvaja od ostalih glumica.
Kaže kako se ne boji starosti i da joj se dopala njena sijeda kosa u ulozi Mirande Pristli. U novoj pozorišnoj ulozi Majke Hrabrost neće bojiti kosu, ostaviće prirodnu boju sa ponekom sijedom, jer: “Život, ako ga živiš u potpunosti i ako ne varaš, donosi prirodne stvari, naravno – ako želiš da budeš iskren sa samim sobom. Sreća je najbolji facelift; zatezanje lica i liposukcija su enorman korak unazad. Plastična hirurgija je strašna zamka u koju upadaju naše kćerke. Rezultat je da ne žele naučiti kako da se osjećaju dobro u svom tijelu. Nismo same sebe naučile, pa ne možemo naučiti ni naše kćerke da manje pažnje pridaju cipelama, a više da spoznaju svijet i sve ono što se u njemu dešava.” Iako je često bilo problema sa rediteljima kod snimanja njenog lica u prvom planu, nikada joj nije palo na pamet operisati nos.
Nikada nije bila podređena spoljašnjem izgledu
Svidjelo joj se da za potrebe filma Đavo nosi Pradu uđe u čudesni svijet mode. Bilo je zabavno brinuti o svim detaljima odjeće, nositi fantastične aksesoare, tako vrijedne da ju je ponekad bilo i stid misleći na siromašne. Iako je uvijek cijenila ljepotu, nije nikada zanemarila njene otrove, njena karijera glumice, ali i supruge i majke, nije nikada bila podređena spoljašnjem izgledu, a čini joj se da su današnje žene sasvim zaboravile na značaj unutrašnje ljepote. Njen najnoviji film Netflixov je hit Ne gledaj gore, američki satirični naučno-fantastični film iz 2021. koji je napisao, producirao i režirao Adam Mekej. U njemu, osim Meril, koja tumači predsjednicu SAD-a Dženi Orlean, glume Leonardo Dikaprio i Dženifer Lorens kao dva astronoma koji pokušavaju da upozore čovječanstvo na približavanje komete koja će uništiti ljudsku civilizaciju.
Kad ne ide na snimanje, Meril uvijek ustaje rano, ne voli da ostaje budna do kasno naveče. Voli da čita u krevetu ili sa suprugom da ide u bioskop, u jednu malu dvoranu u Vilidžu, gdje se uvijek prikazuju divni filmovi, kao što je La meglio gioventù, italijanskog reditelja Đordanija, kojeg obožava. Priznaje kako je užasna kuvarica, ali je prevazišla raniji osjećaj krivice koji je zbog toga imala. Cijeni dobru kuhinju, uvijek je u potrazi sa korisnim savjetima, dobrim receptima, voli dobro i zdravo jesti. Kada je glumila u filmu Kramer protiv Kramera nije imala djece i bilo joj je veoma teško da se uživi u ulogu žene koja je željela da se posveti sebi, bolno pokušavajući da se odvoji od sopstvenog djeteta. Ta je uloga, kao i sve druge uostalom, na svoj način govorila o mnogim ženama. A njima je, kaže Meril Strip, u stvari i posvetila svaku svoju ulogu i cijelu karijeru.
