U današnjem svijetu, gdje postoji hijerarhijski poredak, poštovanje se uveliko iskazuje onima koji ga uopšte ne zaslužuju. Da biste bili poštovani u društvu, potrebno je da imate novac, titulu, ugled, moć… Nije čak bitno ni kako ste do toga došli, nije bitno ništa, bitne su status quo činjenice. Poštovanje se ne bi smjelo zasnivati na predodređenosti i pravilima. Poštovanje treba dolaziti iz svijesti i spoznaje da je nešto vrijedno poštivanja. Očigledan, ali vrlo čest primjer iskvarenosti same riječi ‘poštovanje’’ koja je izvorno onakva kakva jest, čista i neizmanipulisana, je primjer kada nekoga prisiljavate da poštuje nešto za što osjeća da nije vrijedno poštovanja. Ako neko ima novac, ima moć, ima titulu, društveno dostignuće, to ne bi smjelo da mu daje legitimitet da se prema drugima odnosi s nepoštovanjem, a od tih drugih ljudi traže zauzvrat da ga poštuju.
Sva dostignuća na Zemlji su ljudske tvorevine, normirane od strane ljudi, fluidne, odnosno podložne promjenama. Kao takve, podložne su nesavršenstvu i manipulaciji. Svijet se zasniva na jednoj staroj izreci – Jači tlači. I zaista ovakva filozofija je izvrstan dokaz da poštovanja, onog istinskog, na ovom svijetu nema ili ga ima vrlo malo. Sve ostalo je laž, gluma i borba za egzistenciju. Ljudska civilizacija tehnološki je napredovala, otkriveni su ljekovi za razne bolesti, proces globalizacije je na vrhuncu, a sve na krilima brze komunikacije. Gdje je poštovanje? Je li u potpunosti nestalo? Ne ono lažno, naravno, nego ono pravo, istinsko. Poštovanje je podložno ismijavanju, a najčešće ga pogrešno poistovjećuju s ulizivanjem, pokoravanjem, odobravanjem… Poštovanje može imati jedino elemente odobravanja od tri spomenute riječi, ali nije ni jedno ni drugo ni treće u svojoj integralnoj, suštinskoj definiciji. Poštovati nešto graniči s osjećajem ljubavi. Indijski mudrac Osho je rekao: “Ako voliš cvijet, ne beri ga, pusti ga da bude ono što jest, jer ako ga ubereš, više neće biti ono što si volio”. Zaista, jedino pravo poštovanje je ljubav, a gdje ima ljubavi ima i poštovanja. Vrijedi i obrnuto.
Mogu li ljudi voljeti i poštovati jedni druge i onda kada se ne slažu? Mogu. Dovoljna je spoznaja i svijest o tome da svi imaju neke vrijednosti. Život, okolnosti i iskustva oblikuju ljude, ipak u svima ostaje potencijal da izražavaju ono što je konstruktivno, ono što je dobro, bez obzira kakav su život prethodno imali i što su u njemu radili. Taj potencijal koji je neograničen i svakodnevno podložan proširivanju i otkrivanju je nešto što, ukoliko se izražava, stvara sinergiju među ljudima, čini velike stvari, čini čuda. To je nešto što gradi živu i neživu materiju, sve strukture, to je fuzija koja oslobađa energiju.
jedino pravo poštovanje je ljubav, a gdje ima ljubavi ima i poštovanja. Vrijedi i obrnuto
Manipulacija je izvor nesklada, odnosno disharmonije, a dolazi iz straha, nesigurnosti, nepravilne evaluacije ljudi i svijeta. Manipulacija služi kao odbrambeno oružje, a koristi se zbog podsvjesnog osjećaja straha zbog sumnje u vlastite kvalitete i vrijednosti. Društvo uveliko utiče na ovakvu percepciju sebe i drugih. Ljude od malih nogu uvjeravaju u ono što je dobro, a što loše za njih.
Nametnuti ciljevi, nametnuti ideali i načini razmišljanja samo stvaraju sve veći strah od druge krajnosti koja je posljedica umjetno stvorene dualnosti. Čovjek nije samo drugom čovjeku vuk, čovjek je sam sebi vuk! Zapetljao se u vlastitu mrežu, a ljudi kao pojedinci održavaju sistem i društvo na životu ovakvim kakav jeste.
Izvorni osjećaji slobode su u potpunosti stavljeni po strani, zaboravljeni su i diskreditovani. Ljudi su postali poput robota, nemaju emocije, njihova mišljenja nisu uopšte njihova, a iskreni, dječji osjećaji koji su nekad u svima prštili, zgurani su u stranu zbog toga što ih umjetno i iskvareno, uvrnuto društvo ocijenilo kao neprikladne i prijeteće u robovskom sistemu gdje je normalno da se ljudi eksploatišu.
Jedna od prvih stvari kojoj učimo djecu od malih nogu, čim počnu svjesno rasuđivati, je da treba poštovati starije. Treba poštovati to što stariji rade nešto za njih, bilo iz čiste ljubavi, bilo zbog moralne ili zakonske obveze. I da, očigledan primjer na ovoj relaciji roditelji-djeca pokazuje kako je poštovanje nešto što se zaslužuje, čak i onda kada se to podrazumijeva.
Postoje nažalost i roditelji koji zlostavljaju svoju djecu, ali oni koji pokazuju djeci ljubav i uče ih istoj, znaju da pravo, iskreno i istinsko poštovanje ne dolazi iz prisile, nego iz uzvraćene ljubavi. Ako roditelji podižu dijete s ljubavlju i brinu o njemu, poštuju ga kao biće, dijete će na njihovo poštovanje odnosno ljubav uzvratiti takođe poštovanjem, odnosno ljubavlju.
VIA www.atma.hr/Ellie Leoni
