Preminuo Predrag Ejdus

spot_img

Doajen srpskog glumišta Predrag Ejdus umro je u Beogradu poslije duže bolesti. Decenijama prisutan na javnoj sceni, izvanrednim ulogama ostavio je upečatljiv trag na polju umjetnosti, a svojevremeno je rekao da ga želja za glumom nikada nije napuštala, čak ni u najtežim trenucima. Krio je od javnosti da mu je zdravstveno stanje prilično narušeno, ali od ljubavi prema glumi nije odustajao.
Predrag Ejdus rođen je 24. jula 1947. godine u Beogradu. Završio je 14. beogradsku gimnaziju, a glumu diplomirao 1972. na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju. Od 1985. do 1989. godine bio je predsjednik Udruženja dramskih umjetnika Srbije, 1993. godine se priključuje Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Od 2000. godine je vanredni profesor glume na Akademiji umjetnosti. Odigrao je oko 200 dramskih uloga i snimio više od 50 filmova, učestvovao je u 50 televizijskih drama i 30 tv-serija, ostvario preko 200 uloga u radio-dramama snimljenim za Radio-Beograd.
Nezaboravna je njegova uloga Kir Janje u Narodnom pozorištu, a odigrao je niz naslovnih uloga, kako u NP u Beogradu tako i u Crnogorskom narodnom pozorištu, SNP, Ateljeu 212, BDP.
Dobitnik je Dobričinog prstena za životno djelo, tri Godišnje nagrade JDP i dvije Sterijine nagrade.

Posljednju izjavu za medije dao je juče i to za sarajevski portal Azra, a na pitanje novinara kako se osjeća, kratko je odgovorio: “Onako sam. U pitanju je jedna hematološka bolest”, rekao je on, te se “u maniru istinskog gospodina, zahvalio što se interesujemo za njegovo stanje”. U martu je za isti portal dao izjavu prilikom njegovog gostovanja s predstavom Govorna mana u sarajevskom Kamernom teatru 55, kada je spomenuo na koji način brine o svom zdravlju. “U jednom periodu života sam imao ozbiljnih zdravstvenih problema i bio sam u komi. Tog perioda se ne sjećam, ali kada sam nakon toga shvatio da ću 95% ostati paralizovan, a da ću ostati živ, govorio sam: ‘Pa ništa. Predavaću studentima, uostalom može da se glumi i u kolicima’. Gluma me nije napuštala ni onda kada sam bio očajan. Tada sam razmišljao da je bolje da sam umro nego što sam ostao paralizovan, ali ne zbog sebe nego zbog porodice i tereta koji bih bio mojim bližnjima. Srećom, nauka i odlični doktori su me izvukli i jedan sam od rijetkih koji je uspio da preživi tu bolest”, rekao je tada Ejdus.

VIA novosti.rs/b92.net/Foto Predrag Mitić

Možda vas zanima

PRATITE NAS I NA INSTAGRAMU

NEDAVNO OBJAVLJENO