Autorski projekat Preplitanje dr Miluna Lutovca, povodom dvije godine od smrti poznatog crnogorskog umjetnika Uroša Toškovića, predstavljen je podgoričkoj publici u KIC-u Budo Tomović. Postavku crteža, slika, instalacija i drugih radova otvorili su direktorica KIC-a Snežana Burzan Vuksanović i autor dr Milun Lutovac.
“Uroš Tošković je legenda našeg modernog slikarstva, jedan od najvećih crtača svijeta, tip mimo svih tipova, čovjek koji je do prije dvije godine imao neobičan i paradoksalna život, odbacivši sve lagodnosti života. Njegov neobični umjetnički svijet nije lijep, složićete se. Pogledajte, ljudska bića koja se muče, propadaju, doživljavaju poraze i razočaranja, umiru u grozotama. Njegov svijet je svijet patnji i poniženja, plača i nezadovoljstva, bez ikakve nade! Ipak, on je bio i ‘strašni Tošković’ i živa legenda Beograda pedesetih godina, čovjek koji je ‘pljunuo na realizam”, legenda Pariza, Podgorice i dragog Bara posljednjih godina.
Govorio je da se nagladovao i nasamovao kao nijedan, da su ga spavanje ispod mostova, gladovanje i strah, učinili i pomogli mu više nego to što je bio stipendista francuske vlade, i spavao na dušecima, nosio šešir, bijele pantalone, bio uglađen, ali kao za neko prokletstvo nije tada mogao da mrdne u slikarstvu.
U jednom intervjuu je rekao da ne trpi druge ljude, ali ipak, ponekad, iz poštovanja, mora da se prisiljava da razgovara sa njima. Tek u samoći postaje svoj gospodar, samoća je hrabrost i bogatstvo, tvrdio je! Nikad se nikom nije udvarao, nije ni od koga ništa tražio, nikada nije imao svoj atelje. Slobodu, stvaralačku i ljudsku, nije davao ni zašta. Zato je tako lako donosio i ostavio nam ovu galeriju likova koji traže svoje mjesto i svoju istinu pod kišobranom univerzuma. U 87. godini umro je jedan od najboljih crtača na svijetu svih vremena. Vjerujem da jezdi kroz vječnost ka novoj inspiraciji. A vjerujem da je upravo ovakav inspirisao i Miluna i Veselu da podijele s nama upravo ovakvu postavku, ovakav projekat, kao što će inspirisati i neke druge umjetnike i grad Bar koji je najavio otkrivanje spomenika/spomen obilježja ovom velikanu”, rekla je Burzan, a Lutovac je naglasio da je Preplitanje dio “žive umjetnosti”, to jest, izraz postmodernih i tranzicijsko globalizujućih koncepcija: analize, sinteze i izvođenja interaktivnog odnosa “života” i “umjetnosti”. Sinteza života i umjetnosti postignuta je manifestacijom “totalnog umjetničkog djela”. Prostor, zahvaljujući Uroševim radovima i instalacijama “ostacima svijeta”, koje je izbacilo more na obalu, ovaploćuje se u artefakt koji sam sebe izlaže. Na Uroševim crtežima ima “nešto” što je teško izraziti riječima. Nešto što odvaja, što se ne da definisati i uhvatiti golim okom. To “nešto” iznosi iz arhetipskih dubina cio jedan svijet Toškovićevih snoviđenja, ili kako o sličnom doživljaju svjedoči u Luči vladika Rade: “ljudski život snoviđenje strašno!” (Vesela Mišković)
