Govor je način komunikacije svojstven samo ljudima, mada se čini da je posebno značajan ženskoj populaciji. Koliko je djevojaka koje ne mogu da odole želji da nazovu prijateljicu kako bi joj ispričale o posljednjoj svađi s mladićem ili trač koji su upravo čule? Koliko mladih žena koje su zasnovale vlastitu porodicu nastavlja s kontinuiranim telefonskim pozivima majci kako bi tražile savjet o kuhanju ili čišćenju i uređenju doma? Koliko je gospođa koje vole da vode neobavezne razgovore sa komšinicom ili prodavačem, kako bi razbile svakodnevnu monotoniju i osjećaj usamljenosti?
Ali, ponekad potreba za pričom postaje nezadrživa, nemoguće ju je obuzdati, što može stvarati problem. Ukoliko primijetite da pričate “u naletima” i neprekidno, ne dozvoljavajući nikom da vas prekida i ne slušajući šta vam govori osoba u čijem društvu se nalazite – već se nalazite u nevolji. Osobe koje bez prestanka pričaju, usput se boreći za vazduh, uglavnom su uznemirene i zabrinute te nastoje da potisnu osjećaj straha ispunjavajući riječima svaki trenutak ćutanja ili tišine. Ako navala riječi, diskusija, sugestija, prepričavanje postaju pretjerani, najčešće ugrožavaju slušaoca, smetaju mu jer nema mogućnost da odgovori, prokomentariše ili analizira izložene argumente. Lavina riječi ne ostavlja prostora za produbljivanje razgovora i transformiše konverzaciju u monolog, često
površan i monoton.
Kako se vi ponašate i koliko pričate
Čini li vam se da ne uspijevate da ćutite dok druga osoba govori? Razmišljate li dugo o tek završenom razgovoru i pojedinim riječima koje ste koristili? Da li ste napeti dok razgovarate s nekim? Osobe koje mnogo pričaju boje se osuđivanja. Ako morate da vodite važan razgovor, tokom kojeg vaše riječi neće biti pogrešno shvaćene nego poruka mora da bude jasna, prethodno napišite ono najvažnije što želite da kažete. Ovakva vježba će vam pomoći da upotrijebite prave riječi i da jasnije razgovarate. Kako biste bili svjesniji vlastitih lingvističkih slabosti, možete se čak i snimati dok govorite. Na ovaj način ćete i da čujete i da primijetite šta ne valja (pauze, ton, eventualne nesigurnosti) i moći reagovati na najbolji način.
Čarls Kejleb Kolton: Kad nemaš šta da kažeš, ne govori!
Najvažnije je da naučite slušati sagovornika. Nakon što pročitate knjigu, pogledate film ili vam se nešto desi, vježbajte tako što ćete za mišljenje pitati partnera ili
prijateljicu – bez prekidanja i ispravljanja.
Jeste li sigurni da slušate vaše dijete? Kada razgovarate, gledajte ga u oči i naučite da ga ne zasipate mnoštvom pitanja dok ne dobijete odgovor na prvo koje ste mu postavili. Intervenišite i analizirajte argumente tek kada vidite da je dijete završilo s onim što je htjelo da kaže.
Pokušajte da prihvatite ćutanje kao način razvoja, kao zrelost, kao pobjedu a ne kao
neuspjeh – samo tako ćete uspjeti da razgovarate smireno i neće vas obuzimati
osjećaj uznemirenosti.
Priredila S.Crkvenjaš
