Priča o ženskom tetoviranju

Tijelo je moje i obojiću ga kako ja hoću! Isto su mislile prve tetovirane žene koje su nekada nastupale u cirkusima i današnji modeli čija tijela postaju žive slike

 

Kada je jedna djevojka 1882. debitovala u cirkusu, izazvala je pravu gužvu u publici. A nije ni gutala mačeve, nije imala ni bradu, niti išta slično. Jednostavno je prošetala i pokazala tijelo prekriveno sa 365 tetovaža, pričajući kako su je kidnapovali i takvom učinili Indijanci iz plemena slavnog Bika koji sjedi. Zvala se Nora Hildebrant, i naravno da je izmislila tu priču. Bilo je suviše obično reći da ju je istetovirao muž, a ovako je imala opravdanje za svoj neobičan izgled: to su joj učinili goli divljaci protiv njene volje.

Margo Mifin, 54-godišnja američka spisateljica, novinarka i profesorka, upravo ovom pričom započinje svoju knjigu Bodies of Subversion: A Secret History of Women and Tattoo, socio-kulturalnu storiju o ženskom tetoviranju, ispričanu kroz anegdote, vintaž fotografije i sudbine mnogih žena, pomalo militantnog prizvuka. Jer su heroine egzotičnih imena, dive nijemog filma iscrtanih tijela koje su pokazivane kao cirkuske nakaze, imale istu snagu i istu hrabrost kao prve feministkinje. Radile su ono što je na Zapadu vijekovima bilo zabranjeno, i od Pape, i od vladara, i od teologa, pretvorivši tetoviranje u instrument ljepote i autonomije, iako se smatralo da je “u suprotnosti sa čistotom i dostojanstvom žene”. Beti Brodbent (1909-1983), jedna od napoznatijih tetoviranih žena iz prošlog vijeka, naprimjer, prestala se kao 17-godišnjakinja baviti cijenjenim poslom bebisiterke, kako bi posjećivala vašare i kojekakva zabačena okupljališta i pokazivala svoje tetovaže. Pančo Vila na lijevoj, a Lindberg na desnoj nozi, Djevica Marija na leđima i mnoštvo drugih tetovaža ukrašavali su njeno tijelo. Kasnije je nivo provokacije podigla na viši nivo te se 1939. pojavila na izboru za Miss Amerike, prvom koji je prenosila televizija. Naravno da nije imala nikakve šanse na takmičenju, ali je ušla u domove svih svojih sunarodnika koji su imali TV prijemnik, te agresivnim izgledom pokazala da ženska ljepota može da bude i drugačija.

Od bajkerki do domaćica

Početkom prošlog vijeka, umjetnost tetoviranja počela je da uči prva žena, Mod Vagner, i to od majstora Alfreda Souta, o kojem se pričalo da je na tijelu kraljice Viktorije istetovirao borbu tigra i pitona. Kao što je znao da bude grub prema neurednim ili prljavim muškarcima koji su dolazili kod njega na tetoviranje, tako je rado i ispunjavao želje sve brojnijim mladim djevojkama i tetovirao im srdašca probodena strijelom, sa imenom momka u kojeg su bile zaljubljene. U vrijeme New Deal ekonomskog programa, koji je Frenklin Ruzvelt uveo 1933. godine, Soutova koleginica, bivša plesačica, Mildred Hul, obogatila se tetovirajući fiskalne brojeve na kožu poštenih poreskih obveznika, koji su strahovali da će ih zaboraviti. Od tada do danas, takozvana tinta za tetoviranje našla se na koži mnogih žena. Najprije su  počele da se tetoviraju pripadnice hipi pokreta, bajkerke, pank pjevačice i striptizete, a vremenom je tetoviranje postalo prava umjetnost, bodyart, ali i svojevrsna terapija kada je trebalo prekriti ožiljke poslije hirurških intervencija, kao i trauma tijela i duše nastale zbog nasilnih partnera. Danas je tetovaža na ženi postala normalna, šarmantna kao šminkanje ili seksi donje rublje. Statistike kažu da se žene više tetoviraju nego muškarci, a da među njima ima i menadžerki i domaćica i glumica. Postala je trend. Ali, u vrijeme epidemije kuguarki i silikonskih grudi, kada je sve veća ženska želja da budu drugačije ili da unesu promjenu u odnos sa nedovoljno zanimljivim partnerom, lako je pretjerati i preći granicu dobrog ukusa. Potom promijene ideju i kaju se, a mnogo je lakše osloboditi se dosadnog muža nego ukloniti lošu tetovažu.

 

GRACIJA 25/2014.

Priredila Snežana Crkvenjaš

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...