Primarijus na odeljenju za anesteziju i intenzivnu medicinu u bolnici “Grac 2” Natalija Cokić proglašena je za ličnost godine u Štajerskoj, a ovu laskavu titulu izborila je između 555 poznatih ličnosti koje su kandidovane u ovoj pokrajini.
“To da se nađete i da budete top-2 u Štajerskoj, to se jednom ljekaru ne dešava tek tako”, kaže za Tanjug Natalija Cokić, koja karijeru ljekara gradi u Austriji od 1992. kada je, po završetku Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, otišla u Grac, u okviru programa “Gost ljekar”, i ostala do danas i to u istoj bolnici.
Ističe da je jedan od razloga za to što joj je pripala titula ličnosti godine to što je bolnica u kojoj radi bilia centralna bolnica za kovid pacijente i da je primila, pogotovo u prvom talasu, najviše pacijenata.
Na mjesto primarijusa je stupila upravo na početku pandemije, a kako kaže, njena publika su jedino pacijenti.
Anestezija je, primjećuje, dobila veće značenje u jeku pandemije a njen rad se isplatio i više nego što je, kaže, očekivala.
“Broj 1 je obično ili političar ili sportista ili skijaš, ljudi koji su najpopularniji, i onda odjednom – medicinar a prije svega anesteziolog”, navodi i dodaje uz osmjeh da se obično čuje za hirurge, ali ne za anesteziologe.
Kada se prisjeća svojih početaka priča da je zanimljivo da je, kada je kao tek svršeni student došla u Grac, dobila spisak 20 različitih odjeljenja, među njima odeljenje druga hirurgija, neku mješavinu, kako kaže, opšte hirurgije, hirurgije za povrede, traumatologije, i rekla je sebi “to je za mene”.
“Nećete vjerovati i dan-danas radim sa tim istim ljudima”, priča doktorka.
U Beograd se vratila kako bi završila staž, ali u rodnoj zemlji nije dugo ostala, kaže. Po povratku u Austriju upoznala je profesora sa anestezije koji joj je ponudio radno mjesto kao ljekaru u službi medicinske sestre na intenzivnom odeljenju.
“Onda sam nostrifikovala našu medicinsku diplomu i došla do momenta kada imaš nostrifikovanu diplomu ali ne možeš da radiš kao ljekar jer nemaš državljanstvo i to je bio najveći problem pa sam prihvatila još pola radnog mjesta dodatno na radiologiji”, priča dr Cokić.
Prisjeća se da je godinu dana radila gotovo dvije smjene a državljanstvo je dobila tek posle četiri godine.
Govoreći o kovidu 19, napominje da i u Austriji na početku niko ništa nije znao o kovidu i da ih je klinička slika pacijenata svakodnevno iznenađivala.
“Svaki dan gledamo ako ima nešto novo što možemo da preduzmemo da pomognemo ljudima da prežive, sada su šeme liječenja bolje”, poručuje ona.
Govoreći o svom obrazovanju u Novom Sadu, kaže da je ponosna na taj Univerzitet jer znanje koje je u Srbiji stekla nije ništa manje od znanja koje steknu studenti u Austriji.
Doktorka poručuje da, ukoliko svako voli ono što uči i ono čime se bavi – uspjeh je zagarantovan, na pitanje šta bi je, posle uspjeha koji je doživjela, usrećilo – odgovara da se raduje jedino tome da se pandemija stiša.
“Jednog dana će moja popularnost biti manja i to je u stvari jako dobar znak, jer to podrazumijeva da smo svi zdraviji i da nam doktora sve manje treba i da razmišljamo gde ćemo da putujemo i šta ćemo drugo da radimo”, zaključuje ona.
