Piše Marko Novaković
Priroda ima rješenje za sve, baš sve. Ako je pažljivo gledamo i osluškujemo, naučićemo puno toga. Priroda pravi savršen ciklus, svaka stvar je na svom mjestu. I to je jedino savršenstvo u poznatom univerzumu
Nema ni jednog problema koji muči bilo kojeg čovjeka, a da u prirodi ne postoji rješenje za njega. Naši preci su se isključivo oslanjali na rješenja i ljekove iz prirode i nikada u tom odabiru nijesu pogriješili, a priroda ih zauzvrat nikada nije iznevjerila. Sveukupno je bilo bolje, zdravije i nekako prirodnije! Savremeni čovjek je sve to redefinisao i poremetio. Čak smo u to uveli i neka naša, pogrešna shvatanja i relacije u prirodi definisali na sebi svojstven način. Evo i jednog primjera, na pitanje ko je car životinja, svi će uglas odgovoriti LAV. E, sada slušajte, lav je mesojed i jedna obična ljenština, danima lipsava u hladovini nekog drveta i s vremena na vrijeme pokuša nešto da ulovi, svaki naredni neuspješni pokušaj mu smanjuje šanse za preživljavanje za 20 %, pa kakav je to car životinja ? Pri tome u tom životinjskom svijetu nije ni oličenje pameti, ni snage. A pazite sada, slon? Slon je biljojed, dnevno prelazi na desetine kilometara, izuzetno je inteligentna životinja, najsnažnija, a posebno ima razvijenu memoriju. A slon nije car životinja zbog toga jer je, možda, da se našalimo, po parametrima savremenog čovjeka, predebeo!
Priroda je neumoljiva i nepogrešivo nam pokazuje da svi ljudi sa svojim osobinama i karakteristikama imaju pandane u životinjskom svijetu
Sve ovo važi i kada pokušamo da nekog čovjeka okarakterišemo, pa pri tome koristimo osobine životinja, što je, vidjećete, veoma interesantno i zabavno. Priroda je tu neumoljiva i nepogrešivo nam pokazuje da svi ljudi sa svojim osobinama i karakteristikama imaju pandane u životinjskom svijetu. Rekoh vam, savršenstvo. Doduše, zaboravimo na tren da je ovo vrijeme majmuna i tvorova. Proći će, ciklus je to, priroda, savršen krug!
Dakle, u našem okruženju imamo, (kao što rekoh, zanemarimo majmune i tvorove), ljude vukove, ljude lavove, ljude magarce, ljude mrave, ljude slonove… I tako unedogled, sve dok ima ljudi i životinja. I svako od nas ima nekog svog favorita u svakodnevnoj konverzaciji. Dovoljno je da oslušnete i da veoma često čujete “kakav je ono majmun”, (najčešće poređenje, kako vam rekoh, jer je vrijeme majmuna), ali ne zaostaje mnogo ni “viđi ovu ćurku”. Eto vidite, naš narod voli da upoređuje ljude i životinje. Uz jednu opasku, neki od nas čak i ta poređenja pogrešno shvataju. Najčešće pogrešno shvatana poređenja su konju jedan, magarče jedan, vjerovatno se nadajući da se ne odnose na uši ili tvrdoglavost, već na neke druge osobina tih divnih životinja.
Međutim, meni je najinteresantnija jedna druga podjela ljudi koju pravimo uz pomoć nepogrešive prirode i savršenog reda koji vlada u njoj, a to je podjela na ljude PČELE i ljude MUVE. Gotovo da ne postoji ljepši kompliment koji možemo uputiti nekom čovjeku od onog kada ga uporedimo ili nazovemo pčelom! Svi znamo kako je pčela vrijedna, radna, korisna i koliko znači prirodi, a koliko čovjek pčela društvu, na kraju krajeva, ono što proizvodi pčela je najsavršeniji proizvod koji možemo naći u prirodi. Sa druge strane, ne postoje gori ljudi od ljudi muva, prenose mnoge bolesti i izazivaju osjećaj gađenja, prljavi su, dosadni…
Ako nekome još nije jasna razlika, najbolje bi bilo da obrate pažnju na ono što ova dva insekta privlači i koliko se razlikuju mjesta gdje vole da slete. Sve jasno, zar ne, cvijet je cvijet…
Čuvajmo prirodu, a posebno LJUDE PČELE.
