Razgovarala Marina Strugar
Foto Privatna arhiva Medicinskog fakulteta u Beču
Rad dr Ljubomira Petričevića na Univerzitetskoj klinici za ginekologiju i akušerstvo Medicinskog fakulteta u Beču počeo je 1999. godine, za vrijeme studija medicine, i to u okviru naučnog projekta Ministarstva zdravlja Austrije. Od 2005. zaposlen je na Univerzitetu, dok na Klinici za ženske bolesti, kao specijalista za ginekologiju i akušerstvo, obavlja funkciju zamjenika načelnika i šefa infekcijskog subodjeljenja. Primljen je 2012. godine u kolegijum profesora Medicinskog univerziteta u Beču, a aktivno se bavi i naučno-istraživačkim radom iz oblasti infekcija u ginekologiji i akušerstvu, kao i domenu korišćenja probiotika. Dr Petričević je i potpredsjednik dvije internacionalne organizacije za borbu protiv infekcija u ginekologiji i akušerstvu ISIDOG i ESIDOG. Rektorat Medicinskog univerziteta u Beču i Ministarstvo zdravlja Republike Austrije dodijelili su mu 2015. godine licencu venia docendi za neopozivo, slobodno i samostalno sprovođenje edukativnog rada. Objavio je veliki broj naučnih radova u raznim svjetskim časopisima.
Posljednjih godina učestalije se govori o važnosti brige žena za reproduktivno zdravlje. Da li se rezultati toga osjećaju i u praksi, da li su žene postale svjesnije i odgovornije kada je riječ o važnosti ginekoloških pregleda i brige o zdravlju?
– Stara latinska poslovica kaže Mens sana in corpore sano/Zdrav duh u zdravom tijelu. Briga o cjelokupnom zdravlju, i fizičkom i mentalnom, u suštini je osnova prevencije svake bolesti, koja po sebi ne podrazumijeva samo redovan odlazak na kontrole kod ljekara već i zdrav način života. Moderna žena u današnje vrijeme mnogo više je svjesna svoga tijela nego nekad i sama čini sve više po pitanju održavanja zdravlja. Redovne ginekološke kontrole predstavljaju samo jedan dio te moderne svijesti. Faktički, sistematskim pregledima kod ginekologa mogu se otkriti razni potencijalni poremećaji te ih i na vrijeme spriječiti, tj. ne dozvoliti da se razviju u neku tešku bolest.
Ipak, da li postoji još ukorijenjenih navika, predrasuda, a na koje biste apelovali kako bi se to promijenilo?
– Prva navika koja se mora promijeniti iz korijena je da se kod ljekara ne ide samo ako postoji neki problem, nego to treba da predstavlja rutinu, kao na primjer kod ginekologa se ide jednom godišnje zbog skriniga kao što su PAP bris, ultrazvuk i pregled grudi. Dalje, tu spadaju i redovne mamografije. Druga stvar, prije svega sa ginekološke strane, bitno je da se i poslije završetka planiranja porodice, tj. poslije posljednjeg porođaja i dalje odlazi na redovne kontrole. Na godišnje kontrole trebalo bi da odlaze i žene koje više nemaju menstruaciju, tj. nalaze se u takozvanoj post menstrualnoj dobi, tj. menopauzi.
Ljeto je godišnje doba koje donosi i niz potencijalnih ginekoloških problema, na šta bi trebalo žene da posebno obrate pažnju poslije ovog perioda?
– Žene uvijek misle da je rizik za infekcije ljeti veći nego zimi, međutim, podaci pokazuju da neovisno o godišnjoj dobi može doći do problema. Infekcije predstavljaju jedan od centralnih problema ginekologije i akušerstva. Veliki broj žena ima poteškoće čiji uzrok mogu biti infekcije, ali da bismo potvrdili takvo stanje, najbitniji su dobra dijagnostika, pravovremena i ciljana terapija. Samo mali broj žena ima probleme povezane s infekcijama, već se tu u prvom planu javljaju neki nespecifični upalni procesi, iritacije, suvoća… Veliku grešku predstavljaju pretjerane i suvišne terapije stanja koja sama po sebi ne predstavljaju infekciju, ali su zbog nedovoljnog ili neispravnog ispitivanja okarakterisani kao problem. Ovo stanje može poslije duge i pogrešne terapije preći u komplikovani oblik infekcije koja zahtjeva dugo i mukotrpno liječenje.
Na koji način se infekcije mogu prevenirati?
– Prevencija je najbitnija, ona je više od pola zdravlja. U slučaju da se jave poteškoće treba potražiti stručnu pomoć kako bi se dokazalo da li se radi o infekciji ili ne. Apsolutno je neprihvatljivo bez ikakvog dokaza koristiti teške preparate i ljekove. Pretjerana upotreba hemijskih i kozmetičkih preparata za intimnu higijenu predstavlja isto veliki problem jer se narušava normalna vaginalna mikrobiota i na taj način problemi postaju veći. Sve to može dovesti do daljnjih komplikacija, izazvati pravu infekciju i na kraju razviti rezistenciju određenih bakterija i gljivica na ljekove, prije svega na antibiotike. Pored toga, bitno je voditi računa o zdravom životu, uključujući i ishranu, mijenjati life style u slučaju loših navika.
Ukazujete na povezanost ginekološke regije i organa za varenje. Na koji način probiotici mogu pozitivno uticati na reproduktivne organe?
– Mikroorganizmi koji naseljavanju intimu regiju potiču iz organa za varenje. Pored tipičnih bakterija crijeva, kao na primjer Escherichia coli, koja se nepotrebno u velikoj mjeri liječi ako se pronađe u vaginalnom brisu, normalnu mikrobiotu intimne regije u najvećem broju predstavljaju male bakterije tzv. laktobacili. Mnogobrojne studije su dokazale pozitivan uticaj primjene lokalnih i oralnih preparata sa laktobacilima na normalnu vaginalnu floru. Ovaj vid terapije treba da predstavlja primarnu terapiju svih intimnih problema, a ne velikodušna upotreba antibiotika i ljekova protiv gljivica. Što se tiče primjene oralnih laktobacila, tačno postoje određeni sojevi koji u isto vrijeme mogu biti izolovani iz organa za varenje i intimne regije. Takvi preparati koji u sebi sadrže laktobacile kao što su L. crispatus, L. gaseri imaju neopozivu indikaciju za primjenu u ginekološko-akušerskim stanjima jer, kao što sam naglasio, ove bakterije su normalni stanovnici oba trakta.
Veliki problem je i porast broja malignih oboljenja, da li se starosna granica oboljevanja od raka grlića materice pomjerila i šta je najvažnije u borbi protiv te opake bolesti?
– Globalno gledano, bolest, u ovom slučaju maligna, ne pravi razliku između starijih i mlađih. Veliki broj mladih žena se trenutno bori s ovim problemom. Najbitnija je na vrijeme otkriti problem – redovne kontrole kod ginekologa mogu spriječiti razvijanje ove maligne bolesti. Znamo da je glavni razlog za nastajanje raka grlica materice HPV virus, koji se da lako otkriti tokom redovnih ginekoloških skriniga, liječiti i na taj način smanjiti rizik za razvijanja ove maligne bolesti. Na osnovu današnjih saznanja najbitniju odbranu protiv raka grlića materice predstavlja vakcinacija protiv HPV virusa, koju preporučujem svakoj ženi bez obzira na godište. Što se ranije primi vakcina, manji je rizik da se nekad u životu razvije ova opaka bolest.
Šta Vas je opredijelilo da odaberete ginekologiju kao oblast medicine kojom ćete se baviti?
– Još za vreme studija počeo sam da se bavim naučno-istraživačkim radom o infekcijama i često sam se sretao sa trudnicama koje su imale infekciju. Sama zamisao da može doći do infekcije ploda za vrijeme trudnoće me je fascinirala iz razloga jer je plod bio nedodirljiv, pristup djetetu nije bio moguć a da se trudnoća ne povrijedi. Liječiti nekoga koga ne možete dodirnuti, a ujedno i moja opsesija za mikrobiologiju me je podstakla da postanem akušer, i da se bavim ginekologijom u širem smislu.
U Vašoj biografiji ubilježeni su mnogi profesionalni angažmani. Šta je u fokusu Vašeg naučno-istraživačkog rada, koja problematika Vas zaokuplja sa naučnog stanovišta?
– Moja opsesija infekcijama je velika. Prije svega su to infekcije u akušerstvu i ginekologiji, tako da je moj cjelokupni naučno-istraživački život posvećen ovoj temi. Najinteresantniji dio tog rada predstavljaju probiotici, od njihovog stvaranja do upotrebe. Želja za novim saznanjima je to što me i dalje stimuliše da se bavim naukom. Pored mnogobrojnih radova objavljenih u svjetskim medicinskim časopisima, pravo zadovoljstvo predstavljaju naučna predavanja na kongresima gdje sam veoma često pozvan kao gost.
Bavite se i pedagoškim radom, koliko Vas rad sa studentima i prenošenje bogatog znanja i iskustva ispunjava?
– Kao profesoru zaposlenom na Medicinskom univerzitetu u Beču AKH klinika, obavezan dio rada predstavljaju i studenti, predavanja, ispiti… Volim da podučavan i predajem moje znanje dalje, jednostavno me ispunjava pedagoški rad. Vidjeti kako dolaze nove generacije koje će pruzeti moje ideje, znanje i nastaviti rad je najveće bogatstvo, jer čovek postaje besmrtan kad se njegova riječ i poslije njega čuje.
U Beču ste uspjeli da izgradite respektabilnu karijeru, da li je to bio težak put? Šta u austrijskom zdravstvenom sistemu pogododuje Vašem stručnom napretku i radu, i što taj sistem nudi u domenu Vaše struke?
– Ni jedan put nije lak, čovjek mora željeti, truditi se i imati jedan cilj. Uvijek sam se držao parole – bolje više manjih ciljeva nego jedan veliki. Mali ciljevi se brže i lakše ispune, tako da je povratna satisfakcija često prisutna i na taj način postoji konstantna motivacija za daljnjim radom i napredovanjem. U Austriji, tj. na univerzitetu postoji neprestana stimulacija za dalje. Deviza mog radnog mjesta je: ako pojedinac napreduje, napreduje i institucija. Svaki uspjeh se nagrađuje, naučni rad se ohrabruje ne samo omogućavanjem uslova već i finansijskom pomoći za sprovođenje istraživanja. Veliki broj fondova podržava razvijanje novih ideja, što definitivno predstavlja veliku pomoć u izgradnji karijere.
“Na osnovu današnjih saznanja, najbitniju odbranu protiv raka grlića materice predstavlja vakcinacija protiv HPV virusa, koju preporučujem svakoj ženi bez obzira na godište”
Među Vašim pacijentima su i brojne poznate javne ličnosti, da li se saradnja s njima po nečemu razlikuje?
– Da, javne ličnosti, tu se moram uvijek malo nasmijati. Jasno je da su takve osobe uvijek u fokusu kamera i fotoaparata, i da sam jednom broju VIP pacijenata vodio trudnoće, vodio računa o njihovom zdravlju, no meni je svaki pacijent važan, ne pravim razliku između javnih ličnosti i osoba koje to nisu. Svi moji pacijenti imaju pravo na intimu, diskreciju, a prije svega na profesionalni odnos i najsavremeniji oblik medicinske njege. Kod mene su sve žene VIP.
Da možete ponovo da birate da li biste odabrali isti posao?
– Odgovor je kratak i jasan, definitivno DA.
Na koje poslovne uspjehe ste najponosniji?
– Teško pitanje, mislim da ne mogu ni jedan istaći posebno. Sve što sam do sada uradio je jednako vrijedno za mene. Radujem se svakom koraku, bio mali ili veliki.
Često dolazite u Crnu Goru za koju Vas veže više od poslovnih odnosa, koliko je jaka ta emotivna spona?
– Prije bih rekao emotivni, ipak je dio moje porodice iz Crne Gore, moj otac je rođen u Crnoj Gori. Velika prijateljstva i sam dolazak u Crnu Goru predstavljaju veliku satisfakciju. Jednostavno rečeno, ja ne dolazim u posjetu, ja se ponekad vratim kući.
Pored toga, pacijentkinje u Crnoj Gori mogu računati na Vašu stručnu posvećenost u Poliklinici Natal.
– Ideja o mom skromnom medicinskom djelovanju u Crnoj Gori nastala je prije dosta godina na obostranu inicijativu i uz pomoć tadašnjeg ambasadora Crne Gore u Austriji, Njegove ekselencije Ivana Milića. Poliklinika Natal je pokazala veliki interes za moj rad te se relativno brzo ostvarila dobra saradnja koja je prerasla u veliko prijateljstvo. Svaki put kad ugrabim malo vremena rado dolazim u Podgoricu.
Gracija 205
