Malo koja tema o mišićno-koštanom sistemu je dobila toliko medijske pažnje kao diskus hernija, i vjerovatno ne postoji osoba koja ne poznaje barem nekoga ko je imao taj zdravstveni problem. Istovremeno, o toj temi proširilo se mnogo zabluda i pacijenti koji pate od bolova u leđima strahuju od diskus hernije. Nije svaka bol u leđima diskus hernija”, objašnjava fizioterapeutkinja Rajka Adžić, te posebno ukazuje na problem bola u donjem dijelu leđa.
“Donji dio leđa (LS) izuzetno je dobro konstruisana struktura međusobno povezanih kostiju, zglobova,mišića, ligamenata i živaca koji svi zajedno rade na pružanju podrške, snage i fleksibilnosti. Donji dio leđa podržava težinu gornjeg dijela tijela. Većina akutnih bolova u donjem dijelu leđa rezultat je povrede mišića, ligamenata, zglobova ili diskova. Bol u donjem dijelu leđa uključuje širok spektar simptoma. U principu počinje iznenada ili polako, kontinuirano duži vremenski period sa pojačanim ili smanjenim intezitetom. U zavisnosti od uzroka bola simptomi se doživljavaju na različite načine: tupi kontinuirani bol donjeg dijela leđa, peckajući bol koji se kreće od donjeg dijela leđa prelazeći zadnji dio butine prema potkoljenici do stopala i prstiju, grčevi i zategnutost mišića u donjem dijelu leđa, karlici i kukovima, bol koji se pogoršava nakon dužeg sjedenja ili stajanja i poteškoće sa uspravljanjem iz sjedećeg ili ležećeg položaja”, objašnjava Adžić, i dodaje da se dijagnoza postavlja na osnovu pregleda gdje se procjenjuje sposobnost da sjedite, stojite, hodate, jačina bola, stanje mišićnog sistena, da li postoje odredjeni neurološki ispadi, da li je bol periferno, ili centralno usmjerena.
“Dijagnoza se najbolje utvrđuje na osnovu RTG snimka, pomoću MRI ili CT skenera, elektromiografijom mjeri električne impulse koje proizvode živci i reakcije vaših mišića. Većina bolova u leđima uglavnom se smanjuje jedan mjesec nakon početka liječenja. Međutim, svi su različiti, a sami bolovi su složeno stanje. Kod mnogih ne prestaje nekoliko mjeseci, a samo rijetki imaju uporne jake bolove.”
Adžić ističe da je odmor u krevetu je preporučljiv samo u veoma izraženim fazama boli. Prema njenim riječima, treba pokušavati sa laganim aktivnostima poput hodanja. Aktivnosti koje izazivaju (provociraju) bol treba izbjegavati, ali ne treba izbjegavati aktivnosti iz straha od bola. “Medikamentozna terapija je ujedno i prva za kojom svi posežemo kad se javi bol, ali trebamo znati jedno važno pravilo – kad se uzima medikamentozna terapija za bolove u leđima, fizičku aktivnost treba da smanjimo, eventualno da je svedemo na minimum. Uzimajući medikamentoznu terapiju za bolove u leđima zapravo zamaskiramo kliničku sliku, i više nemamo uvid kolike su zapravo naše mogućnosti, i nakon prestanka djelovanja istih stanje se pogorša. Nikad ne treba uzimati terapiju da bismo odradili neki veći i naporniji fizički posao. Fizikalna terapija je sljedeći korak koji se uključuje u rehabilitacioni proces. Sa elektroterapijom, preko raznih termo-terapija, masaža, terapija usmjerenih na olakšanje bola, i vježbi postižu se najbolji rezultati”, kazala je Adžić i naglasila da pristup mora biti individualan jer dijagnoza može biti ista, ali se simptomi umnogome razlikuju.
Faktori rizika kod diskus hernije LS kičme:
– Genetska predispozicija
– Lumbalno opterećenje na poslu (dugo sjedenje ili stajanje) i naporan rad
– Gojaznost, prekomjerena težina
– Pušenje
Statistike
Problemi sa bolnim leđima su među tri glavna razloga zbog kojih pacijenti traže ljekarsku pomoć, a neke studije pokazuju da:
80% ljudi osjeti neki problem sa leđima u životu
54% ljudi sa bolom u donjem dijelu leđa ima problem najmanje pet godina
20% onih s akutnim bolovima u donjem dijelu leđa završe sa hroničnim bolom
54% slučajeva za uzrok bola navodi sedentarni način života
5% ljudi sa bolom u leđima trebaju operaciju
GRACIJA 198/januar 2022.