Ratka Asanović: Sopstveni biznis mi omogućava da se iskažem do kraja

U svijetu špedicije niže zapažene rezultate. Pokretanje sopstvenog biznisa smatra hrabrim i značajnim. Pod tim okriljem najbolje stvara, a planira realizaciju novih poslovnih ideja, pionirskih u Crnoj Gori

Piše Marina Strugar
Foto Vesela Mišković

Ratka Asanović nalazi se na čelu renomirane špediterske firme, koja je rezultat njenog 17-godišnjeg ličnog bogatog i raznolikog iskustva u zastupanju pred carinskim organima i organizaciji transporta svih vrsta. Vlasnica kompanije TQL – Total Quality Logistic sopstveni biznis doživljava kao krunu karijere. Znanje prenosi na ćerku Sanju, koja joj se pridružila u kompaniji. Kao ostvarena poslovna žena, Ratka smatra da iza svake uspješne osobe stoji stabilna porodica.

Bavite se špedicijom. Šta sve podrazumijeva taj posao?
– Špedicija podrazumijeva posredovanje, zastupanje pred carinskim organima, organizaciju transporta i, uopšte, kompletnu logistiku vezanu za uvoz, izvoz i promet roba. Špedicija je sve ono što se mora uraditi da roba koja se izvozi ili uvozi, dođe na odredište, dobro i propisno spakovana, propraćena deklaracijama i kompletnom dokumentacijom, uz plaćene sve obaveze i komunikaciju sa svima, koji se nalaze na početku i kraju tog lanca. Često se tu podrazumijeva više zemalja, ali i više kontinenata, kao i kombinovanje više vrsta transporta. Dovoljno je da neko ima robu koju treba negdje da otpremi i da zna kome je ta roba namijenjena, sve ostalo završavamo mi koji se bavimo špedicijom.

“Nije lako biti i šef i majka, ali je meni u tom odnosu bilo lakše, nego ćerki jer sam iskusnija

Šta bi naveli kao ključne situacije u Vašoj karijeri?
– To bi sigurno bio početak rada kao IATA Cargo agenta, na Aerodromu Podgorica, gdje sam, shodno međunarodnim pravilima, zastupala poznate avio- kompanije, prvo Austrian Airlines, nakon toga JAT, Adria Airways, Turkish Airlines i Lufthansu. Bila sam i u timu koji je doveo FedEx u Crnu Goru, što je tek sada, gledano sa distance, bio veliki podvig za ovako malu teritoriju. Bilo je tu još mnogo projekata, kao na primjer carinjenje skupe opreme za Telenor (tadašnji Pro Monte), na putu od Tel Aviva prema Podgorici, dok je pošiljka bila još u letu. Zahvaljujući IATA kvalifikaciji, dobila sam mogućnost da radim poslove o kojima sam do tada gledala samo filmove: otprema pošiljaka novca, naoružanja, rakova iz naših jezera, uzoraka krvi iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore, materijala holivudskih studija koji su snimani na lokacijama u našoj zemlji… Stalno obnavljanje propisa iz ove oblasti, koje je obavezno po međunarodnim standardima, dalo mi je priliku da često boravim u centrima za obuku u Beogradu, Beču i Istanbulu, i tako stičem poznanstva i prijateljstva među kolegama. Sve to što sam nabrojala, dešavalo se pod okriljem kompanije Montenomaks C&L, u kojoj sam radila skoro 15 godina, uz podršku njenog osnivača Ivana Maksimovića, koji mi je davao “vjetar u leđa”, “odriješene ruke” i veliko povjerenje.
Kako doživljavate pokretanje sopstvenog biznisa?
– Preduzetništvo je kruna za sve one koji su prethodno radili u različitim sistemima, pa naknadno osjetili potrebu, želju i potencijal da postanu vlasnici svog biznisa. Međutim, mnogi preduzetnici, koji su od početka svog radnog iskustva bili u sopstvenom poslu, nisu ni svjesni koliko je to divno, hrabro i značajno. Ja sam sada toga svjesna. Sopstveni biznis mi omogućava da se iskažem do kraja i, pored cjelokupne odgovornosti, to je vid slobode, pod čijim okriljem ja najbolje stvaram. Sopstveni biznis je kruna moje karijere.

Da li za bavljenje privatnim poslom morate da imate neke predispozicije?
– Definitivno. Prvo kao osoba, nezavisno od pola, morate imati određene karakterne crte, koje svakog vlasnika treba da odlikuju. U mom slučaju, mislim da su moje predispozicije bile, prije svega, sposobnost odlučivanja, zatim umjerenost, koju stičemo godinama, a onda i odvažnost, u kombinaciji sa stalnom edukacijom i prihvatanje promjena jer, kao i u prirodi tako i biznisu, sve se stalno mijenja.
Porodična ste osoba, a djeca su već “svoji ljudi”. Da li ih je osamostalilo Vaše vaspitanje?
– Po cijenu da zvuči kao kliše, slobodno mogu reći da iza svake uspješne osobe stoji stabilna porodica, pa je tako i u mom slučaju. Podrška supruga, prije svega, a kasnije i djece. I da, zaista mislim da je davanje primjera način na koji najbolje vaspitavate djecu. Često citiram prvu Italijanku koja je dobila ljekarsku diplomu, dr Mariju Montesori, koja je u pravilima za dobro vaspitanje navela da “ako želite nešto od djece ponašajte se tako i oni će to usvojiti”. Kao i većina iz moje generacije potičem iz porodice gdje se puno radilo, gdje je osnovno vaspitanje bilo rad i disciplina, pa je to od ranih godina prosto bio i jedini način života. I sve što se u porodici dešavalo, nikako se nije iznosilo van, pa je i tradicionalno crnogorsko ‘“trpljenje” za žene, donijelo i da se “uzdam u se” i da se uvijek hrabro hvatam ukoštac sa problemima i preprekama.
Neuobičajena situacija je da Vam se ćerka pridružila u firmi. Kako to izgleda?
– Do sada odlično! Nije lako biti i šef i majka, ali je meni u tom odnosu svakako bilo lakše nego njoj, jer sam iskusnija. Ona je, sa druge strane, bila izuzetno dobar đak sa Luča diplomama i u osnovnoj školi i u gimnaziji, dobar student Pravnog fakulteta u Podgorici, i svi smo mislili da će otići van zemlje, kao mnogi njeni vršnjaci. To je uradio sin, koji se otisnuo u mornare i radi kao officir na Royal Caribbean-u. Veoma sam ponosna na oboje, prije svega što je njihov život njihov uspjeh, njihov izbor i njihov put. U vrijeme kada sam se ja odlučila za pokretanje svog biznisa, ćerka je upravo završavala stručno osposobljavanje i specijalističke studije, pa je “samo uskočila” da pripomogne, i lijepo se uklopila u sve. U tom momentu nije joj bilo lako, ušla je u nešto potpuno novo, ali je ujedno i upoznala majku sa sasvim druge strane. Sjećam se da mi je najveći kompliment, koji sam ikada dobila od nje, bio kada mi je rekla: “Mama, ne znam kako si išta u životu radila pored ovog posla, a kamoli nas podizala i sve ostalo radila. Izvini što sam se ikada ljutila na tebe za kašnjenja, telefonske razgovore, jer tek sada vidim koliko si truda ulagala da sve postigneš.” Taj momenat je dao sasvim novu dimenziju našem odnosu.
Ko su važne figure u Vašem životu?
– Pored članova uže, tu je i malo šira porodica i rodbina u Makedoniji, zemlji koju obožavam i čije korijene, po majci i babi, sa zadovoljstvom pominjem. Berovo, gradić na granici Makedonije i Bugarske, istorijski čuvena rijeka Bregalnica, divni ljudi blagog mentaliteta, divna hrana i predivna priroda… Tu su i prijatelji bez kojih ništa ne bi bilo zadovoljstvo “do kraja”.
Šta biste još željeli da postignete?
– Poslovno? Posljednjih mjeseci imam neke nove poslovne ideje i ako se ostvare to će definitivno biti opet nešto što niko ranije nije radio u Crnoj Gori, a detalje ću otkriti kad ih realizujem. Privatno? Samo da smo živi, zdravi i zajedno, dok god je to moguće!
Kakvo zadovoljstvo Vam donosi porodica, a kakvo posao?
– Sve je to nekako povezano i ne možemo sebe isključiti kao na “off”. S godinama sam naučila da treba naći pravu mjeru u svemu, ali, ipak, nakon mnogo godina pretjerivanja u radu. Konačno znam da je moja prava doza, i jednog i dugog, uslov za sreću i ispunjenost.

-TQL obezbeđuju kompletnu logističku podršku od preuzimanja pošiljke na dogovorenoj adresi i pripreme potrebnih izvoznih/uvoznih dokumenata do izdavanja transportnih dokumenata i transporta pošiljke na željenu destinaciju.


Kakvi izazovi predstoje u poslu špedicije zbog aktuelne situacije sa svjetskom pandemijom?
– To je difinitivno goruće pitanje svih ovih nedjelja. U svemu što nas je snašlo, najlakše je bilo obaviti posao u vanrednim uslovima. Međutim, naći pravu mjeru sa klijentima, kolegama, carinskim inspektorima i ostalima, ne opteretiti ih, a opet zahtijevati i očekivati i završavati posao, bilo je veoma izazovno. Pored situacije da se i velike svjetske ekonomije susreću sa krizom, mislim da će tek vrijeme pokazati koliko smo uspjeli u svemu. Ja se osjećam još snažnije, a vjerujem i mnogi. Imamo puno kadrova koji nemaju priliku da iskažu potencijal, što zbog procedura, što zbog izgubljene vjere da se ovdje može nešto postići, pa mnogi napuštaju zemlju u potrazi za novim mogućnostima. Ono što je sigurno, pandemija je pokazala da možemo i brže obavljati poslove i bez mnogo birokratskih procedura, a akcenat bi trebalo staviti na to da državne institucije što više sarađuju sa privatnim sektorom na jačanju stabilnosti ekonomskih uslova i, samim tim, i države.

Gracija 178, maj 2020.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...