Genije komedije zauvijek je napustio ovaj svijet. Kao bomba je odjeknula vijest da je 63-godišnji glumac Robin Vilijams pronađen mrtav u svome stanu 11. avgusta, a potvrđeno je da je izvršio samoubistvo. Samo mjesec dana prije smrti objavio je kako nakon naporne godine (snimao je čak četiri filma) ponovo ima potrebu da ode na rehabilitaciju. Prošle godine najavio je povratak na velike ekrane pokušavajući se našaliti na sopstveni račun kada se 2008, nakon 19 godina braka, razveo od supruge Marše Vilijams, sa kojom je imao sina i kćerku. “Ideja o redovnom poslu mi je privlačna. Moram da platim račune. Prodajem ranč u Napi, ne mogu više sebi da ga priuštim. Razvod je skup. To je čupanje srca kroz novčanik”, izjavio je. Da bi se spasio od bankrota, pristao je da pojavi u seriji The Crazy Ones, sa glumicom Sarom Mišel Gelar, koja je neutješna otkako je čula loše vijesti: “Moj je život bolji jer sam poznavala Robina. Bio mi je ne samo inspiracija već i otac o kakvom sam oduvijek sanjala.”
Mogao je da usreći svakoga, osim sebe
Mnogobrojne zvijezde su se uz šok i nevjericu prisjećale zajedničkih uloga i momenata sa Robinom, a koliki je uticaj na živote mnogih imao govori činjenica da se i Barak Obama oglasio povodom njegove smrti. “Robin Vilijams bio je pilot, doktor, duh, dadilja, predsjednik, profesor, Petar Pan, i sve između toga, a bio je jedinstven. Stigao je u naše živote kao vanzemaljac, a završio dodirujući svaki element ljudskog duha. Znao je da dotakne dušu svakog čovjeka. Znao nas je i da nas nasmije i da nas rasplakače”, rekao je američki predsjednik, te dodao da je Vilijams svoj talenat velikodušno dijelio sa onima kojima je to bilo najpotrebnije, od američkih vojnika daleko od kuće do onih koji žive na društvenom rubu.
Vilijamsova supruga, grafička dizajnerica Suzan Šnajder, poslala je saopštenje medijima: “Jutros sam izgubila supruga i najboljeg prijatelja, a svijet je izgubio jednog od voljenih umjetnika i predivno ljudsko biće. Srce mi je slomljeno. U ime porodice tražim privatnost u našoj dubokoj tuzi. Nadamo se da naš fokus neće biti njegova smrt, nego bezbrojni trenuci radosti i smijeha koje je on dao milionima.” Nekoliko dana poslije Robinove smrti, objavila je da je glumac bolovao od Parkinsonove bolesti, da se nije vratio alkoholu nego da se borio sa depresijom. “Robinova trezvenost nije bila narušena bolešću i hrabro se borio sa problemima. Naša je nada da će nakon njegove tragične smrti mnogi drugi da pronađu snage i potraže pomoć i podršku kako bi se lakše nosili sa borbama sa kojima su suočeni i manje strahovali.”
Glumčeva 25-godišnja kćerka Zelda napisala je na svom blogu: “Moja porodica nikada nije voljela da se eksponira. To je bio naš način života sa osobom koja je svoj život podijelila sa cijelim svijetom. Sada kada je tata otišao, otišao je i dio mene. Posljednji zajednički dan proveli smo slaveći njegov rođendan i vječno ću biti zahvalna na tim predivnim momentima. Uvijek je bio vedar, čak i u svojim najmračnijim trenucima. Dok sam živa neću razumjeti kako pored sve te dobrote i topline nije odlučio da ipak ostane sa nama, znajući kakvu tugu i gubitak ostavlja za sobom. Znam da je i milionima ljudi sada teško, što zaista ne umanjuje moju bol, ali su se mnogi ponudili da pomognu i hvala im. Svi koji ste ga voljeli znajte da je njemu jedna od najvažnijih stvari u životu bila da svi budu nasmijani i veseli. Tata je uvijek bio i ostaće jedna od najljubaznijih, najvelikodušnijih i najfinijih duša koje sam ikada upoznala, a zbog načina na koji nas je napustio moj svijet će zauvijek imati tamniju i manje srećnu stranu. Od sada će biti manje smijeha u našim životima.”
Gari Maršal, producent koji je izabrao Vilijamsa za njegovu prvu ulogu u seriji Mork & Mindy, jednostavno ga je opisao kao čovjeka koji je “mogao usrećiti baš svakoga, osim sebe”.
Borba sa porocima
Robin Maklorin Vilijams rođen je 21. jula 1951. u Čikagu. Majka mu je bila model, a otac viši izvršni rukovodilac u Fordu. Bio je povučeno i stidljivo dijete, a glumačka sekcija izvukla ga je iz ljušture. Prije nego je dobio punu stipendiju za studije glume na njujorškom Džulijardu 1973, studirao je političke nauke. Na Džulijardu je upoznao i svoga najboljeg prijatelja, budućeg kolegu Kristofera Riva, sa kojim ga je vezalo doživotno prijateljstvo. Karijeru je započeo kao stand-up komičar, a slavu stekao ulogom vanzemaljca Morka u humorističnoj seriji Mork i Mindy koja se prikazivala od 1978. do 1982. Ubrzo je postao poznat kao neko ko bez problema može da improvizuje dijaloge i jednako zabavlja prisutne na setu, kao i one pred malim ekranima. Visoki nazalni glas ubrzo je postao njegov zaštitni znak, a prvu nominaciju za Oskara zaradio je ulogom radio voditelja u ratnoj komediji iz 1987. Dobro jutro, Vijetname koja ga je lansirala među zvijezde A-liste. Zauvijek će ostati zapamćen i kao divni profesor iz Društva mrtvih pjesnika, beskućnik iz Kralja ribara, gospođa Doubtfire, psiholog iz Dobrog Willa Huntinga …
Sa karijerom u usponu, Vilijamsa počinju da opsjedaju lični demoni. Navukao se na alkohol i drogu tokom snimanja serije Mork i Mindy, a borba sa zavisnošću se nastavila u naredne dvije decenije. Jednako je buran bio i njegov emotivni život, a čak i nakon što je 1978. oženio glumicu Valeri Velardi i dobio sina Zaharija, nastavio je sa aferama sve dok nije sahranio svoj brak. O tim nestašnim godinama u svoju odbranu kaže: “Bog je čovjeku dao penis i mozak, ali ne i dovoljno krvi da bi oba istovremeno funkcionisala.” Nakon smrti prijatelja i kolege Džona Belušija i rođenja sina 1983, odlučio je da prestane sa porocima, te je uspio da ostane čist čak 20 godina. Od Valeri se razveo 1988, a već iduće godine je oženio sinovvu dadilju Maršu Garses sa kojom je dobio sina Kodija i kćerku Zeldu. Ali, tokom snimanja filma The Big White na Aljasci 2003. godine počeo je opet da pije, a njegov je brak i završio 2008. zbog problema sa alkoholom: “Radio sam stvari koje su gadne i od toga se teško oporaviti. Svako može reći opraštam ti, ali to nije isto kao oporavak. Ne možeš preći preko toga.” Grafička dizajnerka Suzan Šnajder ga je izvukla, vjenčali su se u oktobru 2011, krenuo je na rehabilitaciju, te je redovno išao na okupljanja liječenih alkoholičara. Prije pet godina je imao problem sa srcem, pa mu je jedan srčani zalistak zamijenjen svinjskim.
Uvijek kao na sceni
Robin Vilijams je godinama otvoreno govorio o borbi sa alkoholom i zavisnosti od opijata. Prošlog mjeseca je neko vrijeme proveo u Centru za borbu protiv zavisnosti u Minesoti, u čemu je imao maksimalnu podršku porodice. Robin nikada nije ni sumnjao u njih: njegov zadnji post na Twitteru i Instagramu bio je porodični, a povod je bio Zeldin 25. rođendan. “Imaš četvrt vijeka, ali uvijek ćeš biti moja mala djevojčica”, stavio je uz crno-bijelu fotografiju iz prošlosti. A takvog će ga mnogi i pamtiti, kao toplog porodičnog čovjeka, spremnog da i u najcrnjim situacijama sve razvedri svojim pametnim humorom. Urnebesni svjetski šaljivdžija je zaista mogao i uspijevao usrećiti i nasmijati svakoga – osim sebe.
Bilo ga je lako intervjuisati jer je na pitanja uvijek odgovarao šalom ili replikom iz nekog filma, a tokom razgovora Robin je u trenu skidao akcenat sagovornika i zvučao kao da govori ruski, italijanski, japanski, francuski… Ali, bilo ga je i jednako teško intervjuisati, jer je bilo nemoguće shvatiti ko je čovjek koji se krije iza svog osmijeha. Novinari nikada nisu mogli da predvide kako će reagovati na postavljena pitanja, ma kako bila ozbiljna. Tako je, naprimjer, novinarki Dijani Sojer poslije operacije srca rekao: “Nakon što je prvobitna panika prošla, ponovo sam otkrio mala životna zadovoljstva. Kao što je šetnja plažom sa defibrilatorom na sebi.” Ako bi novinar probao da se našali, Vilijams bi konverzaciju podigao na viši nivo. Ili nije bio u igri, ili je pretjerivao s njom. Kao da je uvijek bio na sceni, kao da se neprestano trudio da interpretira lik Robina Vilijamsa, onemogućavajući tako bilo kome da shvati ko je zaista osoba koju su svi obožavali.
Britanski glumac Rasel Brend napisao je u svojoj kolumni u The Guardianu: “Manična energija Vilijamsa mogla se pretvoriti u destrukciju isto tako lako kao što se pretvorila u kreativnost. Da li je melanholično pomisliti da nešto nije u redu sa svijetom u kojem on ne može da živi? Treba li povezati njegovu tužnu smrt sa opštom mizerijom današnjice? Robin Vilijams je mogao potapšati po ramenu bilo koju osobu i reći joj da se osjeća potišteno, a odgovor bi glasio – da ne brine, da je on odlično, da ga ljudi vole… Robin je to sigurno znao. Sigurno je znao i da ga njegova žena i djeca vole, da svi njegovi prijatelji misle da je cool i da je našao mjesto u srcima miliona ljudi širom svijeta koje je znao razveseliti, čiju je tugu znao prekinuti. A danas je Robin Vilijams dio iste te tužne priče. Uzvišeno ludilo Robina Vilijamsa više neće prekidati tugu svijeta.”
GRACIJA 34/2014.
Priredile Majda Balić i Snežana Crkvenjaš
