Glumačke sposobnosti talentovanog, zgodnog i šarmantnog Roka Hadsona, slava koju je stekao za života, tokom četiri decenije karijere i 70 snimljenih filmova, neopravdano su zapostavljene, tačnije, otišle u drugi plan nakon njegove smrti 1985. izazvane posljedicama AIDS-a. Postao je žrtva administracije Ronalda Regana, čiji je bio dugogodišnji prijatelj, povod da se počne sa sporim procesom izjednačavanja jedne bolesti sa pojedinim umjetnicima i umjetnošću, sa razvijanjem kolektivnog osjećaja straha od homoseksualnih osoba.
ROCK KAO STIJENA, HADSON KAO RIJEKA Roj Harold Šerer mlađi rođen je 17. novembra 1925. godine u gradiću Vinetka, u državi Ilinois, kao sin telefonistkinje Ketrin Vud i automehaničara Roja Harolda Šerera starijeg. Kada je imao osam godina, otac je napustio njega i majku. Tokom školovanja pokušavao je da glumi u školskim predstavama, ali nije imao uspjeha. Po završetku srednje škole zaposlio se kao poštanski službenik i na tom mjestu radio do početka Drugog svjetskog rata, kada je kao dobrovoljac otišao u vojsku i bio aviomehaničar. Prije nego je došao u Holivud radio je kao raznosač novina, nosio štapove za golf, vozio kamion…
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Korpulentnog mladića lijepog lica primijetio je lovac na talente Henri Vilson, dogovorio mu audiciju u Holivudu, te odmah počeo da radi na stvaranju novog imidža i smišljanju umjetničkog imena. Trebalo je snažnog vozača kamiona, visokog 196 cm, transformisati u glumca, što nije bilo lako. Nakon korektivnog zahvata stomatologa, niza časova glume i pjevanja, Roj je 1948. debitovao sporednom ulogom u drami Fighter Squadron pod imenom Rok Hadson (Rock kao stijena, Hudson kao rijeka). Teško je pamtio tekst, brzo zaboravljao sve što nauči, lako se dao zbuniti, a legenda kaže da je na snimanju prvog filma čak 38 puta ponavljao jednu repliku, dok je nije izgovorio kako treba. Vilson je shvatio da mora da igra na najjaču kartu, na Hadsonov izgled, i da očara žensku publiku. Ogromnu šansu pružio mu je reditelj Daglas Sirk, sa kojim je snimio sedam filmova zahvaljujući kojima je postao romantična filmska zvijezda. Godine 1956, prvi i jedini put nominovan je za Oskara, za ulogu u Divu Džordža Stivensa, sa Elizabet Tejlor i Džejmsom Dinom, a narednih godina snimio je niz romantičnih komedija sa slavnom partnerkom Doris Dej. Okušao se, i to uspješno, u vesternima i avanturističkim filmovima, a pokušaj odmaka od sličnih žanrova i želja za ozbiljnijim ulogama u nastavku karijere nisu prošli najbolje. Triler sa elementima naučne fantastike Seconds Džona Frankenhajmera nije se svidio publici, kao ni Hadsonova uloga čovjeka koji je plastičnom operacijom promijenio izgled, potpuno drugačija od svega što je dotad glumio. Hadson je potom nastojao da održi popularnost radeći na televiziji, najviše u veoma gledanoj policijskoj seriji McMillan & Wife (1971-1977), sa Suzan Sent Džejms. Kada je potpisao ugovor za snimanje serije, gdje je glumio bahatog inspektora, postao je najplaćenija televizijska zvijezda u istoriji.
L. A. CONFIDENTIAL Tokom pedesetih, uprkos liberalizaciji i rušenju određenih tabua, holivudske zvijezde bile su pod budnim okom javnosti, koja je neumorno tražila i najmanju mrlju u njihovim životima. Svjestan situacije, Hadson nikada nije pomislio da otkrije svoju homoseksualnost, ali je cijena bila ogromna. Uskom krugu prijatelja i saradnika njegovo seksualno opredjeljenje bilo je poznato, što nikada nije smjelo biti otkriveno publici: slika mačo muškarca koju su stvorile obožavateljke, pojačana pažljivim marketinškim djelovanjem, nije se smjela uništiti. Tokom perioda najveće slave, u novinama su više puta pokušali pokrenuti tu temu. Kada je časopis Confidential 1955. želio da objavi članak o Hadsonu kao homoseksualcu, studio Universal Pictures, za koji je tada radio, platio je 10.000 dolara za njegovo stopiranje. Onog trenutka kada Hadsonov upadljivi celibat počinje da izaziva ogovaranja i špekulisanja, menadžer Vilson organizuje njegovo vjenčanje sa svojom sekretaricom Filis Gejts, želeći da ućutka radoznale. Brak je trajao od 1955. do 1958, Hadson suprugu nije podnosio, a Gejtsova je godinama nakon razlaza izjavila da bivšeg muža više nikada nije vidjela. Poslije Hadsonove smrti napisala je kako je, što se nje tiče, brak bio pravi, te da je o navodnom dogovoru saznala mnogo kasnije. Postoji i priča kako je Filis bila lezbejka, te da je i njoj takav brak savršeno odgovarao.
Confidential je pokušao da napadne još jednom, kada se nekoliko godina kasnije činilo da je glumac u vezi sa glumcem Džordžom Naderom (ustvari je bio sa svojim asistentom Markom Milerom), ali je Universal opet reagovao na isti način, a Nader otpušten. Uprkos nedaćama, čini se da je Hadsonov seksualni život bio veoma intenzivan, a biografi tvrde da su ga posebno privlačili visoki, plavokosi i plavooki mladići, veoma česti posjetioci zabava koje je organizovao u svojoj vili. Bio je u nekoliko dužih veza, a najozbiljnija je bila sa publicistom Tomom Klarkom.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
I BOGATI PLAČU Početkom osamdesetih, tokom prvih epizoda snimanja TV serije Dinastija, kada je konstantno zaboravljao tekst i morali su mu ga zapisivati, postalo je jasno da njegovo zdravstveno stanje nimalo nije dobro. Kako je inače teško pamtio replike, nije zaboravnost privukla medije nego iznenadna mršavost i nagla ostarjelost. Vidno propao i sa bolom na licu, Hadson je iznenadan gubitak težine najprije objašnjavao dijetom, anemijom, anoreksijom i, na kraju karcinomom jetre. Kada se pojavio pored Doris Dej kako bi joj kao stari prijatelj pomogao u promovisanju šou-programa Doris Day Best Friends, glumica je bila iznenađena njegovim izgledom. Hadsonova homoseksualnost bila je tajna sve do petog juna 1984. godine, kada mu je na ljekarskom pregledu otkriven virus, a tokom naredne godine “slučaj Hadson” pokazao je cijelom svijetu da opaka bolest ne štedi ni bogate ni slavne. U velikoj tajnosti odlazi u Pariz kako bi se podvrgnuo liječenju novootkrivenim lijekovima, te u julu 1985. u tamošnjoj bolnici daje zvaničnu izjavu o bolesti.
Za nekoliko minuta ljudi su se panično razbježali zbog straha od zaraze, a u avionu za Ameriku bio je jedini putnik, jer ga nijedna avio-kompanija nije željela prevesti. Vijest je do samog kraja skrivao i od partnera, Marka Kristijana, koji je poslije Hadsonove smrti putem suda tražio i dobio milionsku odštetu, jer mu je glumac skrivao svoje stanje, te je i sam obolio.
“Nisam sretan što sam bolestan. I nisam sretan što imam sidu. Ali ako će to da pomogne drugima, mogu bar biti srećan što znam da je moja nesreća imala nešto pozitivno”, rekao je 1985. Hadson je prva slavna osoba koja je svijetu otkrila da boluje od AIDS-a, a njegov izgled snažnog i bogatog bijelca nikako se nije uklapao u sliku koja se željela stvoriti o oboljelima, isključivo narkomanima, siromašnim ili crncima. Nikada nije javno priznao homoseksualnost, iako je to vremenom postala javna tajna, mada je bilo onih koji su željeli vjerovati da je heteroseksualac, te da je virus dobio preko niza transfuzija tokom teške operacije srca, kada mu je ugrađen peterostruki bajpas. Smrt Roka Hadsona, drugog oktobra 1985, izazvana je karcinomom limfnih žlijezda, a tok bolesti pažljivo su pratili mediji iz cijelog svijeta. Objava da je glumac umro u 60. godini učinila je da sida, sa svim tajnama, nejasnoćama, težinom i surovošću, postane centar pažnje svjetske javnosti. Hadsonova smrt izazvala je svojevrstan šok, ne samo zbog toga što je bio slavan glumac nego i zbog toga što je bio veoma voljen i cijenjen, kako od publike tako i od kolega. Svi koji su ga poznavali sjećaju ga se kao dobrog i velikodušnog čovjeka, glumca svjesnog svojih mogućnosti, profesionalca koji se nikada nije ponašao kao razmažena i zahtjevna zvijezda, kao “čovjeka koji nije imao neprijatelja i kojeg ste morali voljeti”. Prema ličnoj želji, Rok Hadson je kremiran, a pepeo prosut u more.
GRACIJA 29/2014.
Priredila Snežana Crkvenjaš
