spot_img
spot_img

Sanja Kužet: Djeca su me ojačala

spot_img

Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Grand online, Z. K. Munja

Tek što je stigla sa ljetovanja na Halkidikiju, voditeljka Zvezda Granda, Sanja Kužet, ljubazno se odazvala pozivu redakcije Gracije i strpljivo odgovarala na naša brojna pitanja. U srdačnom razgovoru kazala je da je na grčkom ostrvu uživala 12 dana, kao i da su sa njom, suprugom Nemanjom Živojinovićem, sinovima Andrijom (9,5) i Strahinjom (14 mjeseci) bili i njena sestra sa porodicom, kao i otac i majka. “Bila je to jedinstvena prilika da se okupimo i zajedno uživamo u odmoru.”
Koliko zbog ljepote, Sanja, koja će uskoro proslaviti 35. rođendan, poznata je i po ljubaznosti, blagoj naravi, umjerenosti, iskrenosti i spremnosti da uvijek kada treba pomoć izađe u susret, pa domaći, ali i regionalni mediji često pune stupce tekstovima o njoj. Porodicu drži dalje od očiju javnosti, pa tako na Instagramu objavljuje uglavnom fotografije sa snimanja šou programa koji uspješno vodi već nekoliko godina. Kaže i da mnogo voli zabavu i noćni život koji pruža Crna Gora, posebno primorski gradovi, pa ne isključuje da tokom ljeta sa suprugom i sinovima skokne na produženi vikend.

Još jedna sezona šou programa Zvezde Granda privodi se kraju. Kakvo iskustvo nosite iz ovog serijala?
– U odnosu na prethodnu sezonu žanr muzike se sveo na pola-pola što se tiče narodne i popa, što se pokazalo kao lijepo i publika to voli. To mi je bila najveća promjena – izbor pjesama kojima su se takmičari predstavljali. Takođe, primijetili smo da je žiri dobio apsolutni primat u odnosu na cijeli šou, jer su njihove začkoljice i čarke došle do izražaja. Projekat Zvezde Granda zaista evoluira i mijenja se iz sezone u sezonu, bez obzira na scenario i ono što Saša Popović osmisli.

“Kroz ovaj projekat sam uspjela da nađem mjeru i dovoljno prostora da me publika upozna”

Kako se snalazite sa članovima žirija koji su prilično strogi? Da li ste sa nekima od njih bliski privatno?
– Privatno ne, a poslovno dosta vremena provodimo zajedno, jer su nas okolnosti zbližile. Već mogu da procijenim šta bi se kome dopalo, da prepoznam grimasu, da li su raspoloženi ili ne, tako da se zaista oslanjam na to osluškivanje, ali sam vrlo oprezna kada je žiri u pitanju. Ako procijenim da mogu da dam komentar više iskoristim priliku, ali se obično ne usuđujem da ulazim u neke konflikte ili sukobe mišljenja. To prepuštam njima. Drago mi je da sam na neutralnom terenu, jer voditelj je skretničar i više posmatrač koji ne utiče na ishod.
Jesu li zahtjevne pripreme za emisiju i koliko traje snimanje?
– Snimanje traje oko sedam sati i kada se tome dodaju i fizičke pripreme bude i više. S obzirom na to da sam dugo u ovom poslu, pripreme sam svela na minimum. Kostimske probe su nekim drugim danima kada nije snimanje, a haljinu uvijek preuzmem dan pred snimanje, jer ne želim ništa da rizikujem. Slijede samo šminka i frizura i to mi dođe kao kad doktor pred operaciju stavlja masku (smijeh). Onog trenutka kad sam spremljena i kad stanem na scenu počinjem da se bavim emisijom.
Poznati ste kao odmjerena voditeljka, posebnog stila, veoma suptilni u ophođenju. Da li ste zadovoljni imidžom koji ste izgradili?
– Jesam, jer je to danas veoma teško – prikazati se onakvim kakvi jeste. Obično vaša slika ne ode onako kakvi stopostotno jeste. Kroz ovaj projekat sam uspjela da nađem mjeru i dovoljno prostora da me publika upozna, a da ne utičem na igru zvanu Zvezde Granda, na ishod takmičenja kandidata, kao ni ishod prepirki članova žirija. Tako da sam zadovoljna onim što je publika u meni prepoznala. Ovo je surov posao i surova igra, a Zvezde Granda je projekat koji me je lansirao u prvi plan, pa su novinari i brojni drugi željeli da saznaju više o meni. To je jako nezgodno – da se bavite javnim poslom, da date dio sebe i da se donekle ogolite pred publikom. I onda me ljudi posmatraju isključivo kroz prizmu Zvezda Granda, gdje mogu da se dokažem ko sam i šta sam, a vrlo sam slična i privatno. Moj je izbor da bude tako. Ne mogu da kažem da je možda ispravan u današnje vrijeme, jer sve je slika, sve je priča, 21. je vijek, bukvalno morate non-stop da dajete sebe da biste ostali u žiži. Stav mog supruga i mene je da djecu i privatne stvari ne eksponiramo u javnosti, pa je i moj Instagram profil štur – samo stvari iz emisije. Ponavljam, ne znam da li je to ispravno u današnje vrijeme kada, da biste uspjeli morate da date dio sebe, ali ja sam se odlučila za ovakav put pa gdje me odnese. Vjerujem svom sudu i mišljenju i karijeri dugoj 14 godina, tokom koje sam se trudila da me ne bude svuda, da me ljudi prihvate zbog mog poziva, a ne zato što znaju gdje sam putovala, ili šta sam ručala, bila sa djecom…
Da li ste takvi i u privatnom životu?
– Po prirodi sam odmjerena, a djeca su me ojačala. Kad imate dvoje djece nemate vremena da budete opušteni. Dan suviše brzo prođe, nekako uđete u satnicu i ritam i morate da u nekim situacijama budete odlučniji. Ne možete uvijek da budete nasmijani i ljubazni, a to je definitivno jedna od mojih glavnih karakternih crta, što možda sebi nekada i zamjeram – da ne moram generalno da budem tako ljubazna, ali šta ću kada sam takva, maksimalno strpljiva i tolerantna prema svima (smijeh). Od prirode ne možete da pobjegnete, a svakako da treba da se mijenjate i prilagođavate vremenu u kom živite i fazama života. Nije isto kada ste djevojka i kada imate djecu. Život vas natjera da postanete i grublji ako situacija od vas to zahtijeva. U skladu s okruženjem i situacijama morate da se mijenjate i prilagođavate.

“Vjerujem svom sudu i mišljenju i karijeri dugoj 14 godina”

Imali ste i manju filmsku ulogu u filmu Šejtanov ratnik. Privlači li Vas taj svijet? Da li biste se opet oprobali?
– Što da ne. Sve što ima veze sa javnom scenom i umjetnošću me privlači i mislim da bih se uhvatila u koštac s novim izazovom.
Imate li još talenata za koje javnost ne zna?
– Mogu da kažem da sam muzikalna, ali to nije bilo 100 % u meni. Završila sam osnovnu muzičku školu, odsjek klavir, ali kada sam upisala gimnaziju i kada su se otvorili novi životni putevi to sam ostavila iza sebe. To doživljavam kao jedan period života, ali ništa me više ne vuče da sjednem za klavir i odsviram, ili da se bavim klasičnom muzikom. Ali, ljubav prema muzici i rutmu čuči u meni.
U kojim situacijama popularnost može biti mač sa dvije oštrice?
– Ako ste mladi i ako vas sve to ponese onda može da se desi da šansu koja vam je pružena ne iskoristite na najbolji način. Kada sam počela da se bavim ovim poslom imala sam 21 godinu i zasta mogu da tvrdim da bi 90% ljudi bilo zaneseno televizijom i tom magijom i onda bi se pogubili u tom šarenilu i slavi. Televizija me privukla na neki drugi način. Željela sam da otkrijem kako funkcioniše sve unutar nje, kako se radi posao, slušala sam, pratila starije kolege, mnogo vremena provodila na poslu i već poslije godinu dana mi je bilo jasno da je to ono što želim, iako sam u to vrijeme studirala geografiju i željela da se bavim turizmologijom ili da budem profesorica geografije. Slava je došla kasno, u nekim zrelijim godinama, nakon godina iskustva, kada sam već čvrsto stajala na nogama. Tako me to nije obuzelo u nekim godinama kada možete vrlo lako da podlegnete.
Ipak, diplomirali ste na međunarodnoj poslovnoj ekonomiji…
– Na trećoj godini studija geografije, gdje sam bila redovni student, napravila sam pauzu zbog rada na televiziji. Kada sam rodila Andriju shvatila sam da želim nešto da završim i da imam diplomu i tu je bila klasična kalkulacija – završiti geografiju, gdje sam imala još pola studija, ili početi nešto drugo. Išla sam logikom šta će mi u životu više zatrebati, i zrelo donijela odluku da upišem međunarodnu poslovnu ekonomiju. Nisam bila vođena ljubavlju prema knjizi, nego time šta će mi sutra više zatrebati. Jer kad postanete majka drugačije razmišljate, i zbog roditelja i zbog roditeljstva, kada vas dijete sutra pita da imate kredibilitet da ih tjerate da uče (smijeh).
Smatrate li da bi poznate ličnosti popularnost trebalo da koriste i za neke humane, društveno važne ciljeve?
– Nije obavezno, ali je jako lijepo, i mislim da popularnost treba iskoristiti. Ali, ima onog što je stvarno tako, i onog što je fejk. Postoje dvije-tri organizacije koje se bave ozbiljnim stvarima i uvijek bih im se priklonila i dala doprinos humanizmu. A opet, ako imate želju da nekom pomognete ne morate da to radite javno, niti da budete popularni. Mislim da dobrotu i humanost nosimo u sebi i da, ako učinite nešto dobro, to ne mora biti objavljeno na društvenim mrežama da bi svi znali.
Kako volite da provodite vrijeme sa djecom? Kakvo djetinjstvo želite da im priuštite?
– Kao i svaki roditelj – da to bude ušuškano i bezbrižno djetinjstvo, da ih sačuvam od nekih ne tako lijepih stvari. Ali, s obzirom na to da smo sestra i ja rasle pod staklenim zvonom i da su se roditelji trudili da nam život što duže bude roze, onda, kada smo u jednom trenutku izašle iz tog zvona, bilo je snalazi se ko kako umije. Pošto imam dva sina, a živimo u malo surovijem svijetu u odnosu na onaj u kojem sam porasla, ne bih im to zvono toliko dugo prolongirala. Držala bih im ušuškanost, a onda bih ih ranije pustila da vide šta se dešava iza zidina. Tako da je teško naći mjeru i davati savjete o roditeljstvu. Djeca su danas izuzetno pametna i traže odgovore gdje ne možete da ostanete nedorečeni i pitanje je trenutka i vašeg odgovora kako to sve izbalansirati – reći im da nije baš sve tako kako izgleda, a da im ne srušite iluziju. Sigurna sam da imam čvrstinu i odsječnost i malo sam grublja nego što su roditelji bili prema sestri i meni, jer sutra moraju da nose porodice na svojim leđima.

-
“Željela sam da otkrijem kako funkcioniše sve unutar televizije, kako se radi posao, slušala sam, pratila starije kolege, mnogo vremena provodila na poslu i već poslije godinu dana mi je bilo jasno da je to ono što želim”

Kako se Andrija i Strahinja slažu, s obzirom na razliku u godinama?
– Upućeni su jedan na drugog i imaju trenutke u toku dana koje provode zajedno. Nisam očekivala da ta razlika u godinama može tako lijepo da izgleda.
Slovite za jednu od najljepših žena, ali neopterećenu izgledom… Kako se njegujete?
– U pravu ste kada kažete neopterećena. Mislim da je projekat Zvezde Granda izvukao iz mene maksimum – mogu da se vide i moja priroda i moja unutrašnjost, sa svim fizičkim izgledom. Prikazana sam onakvom kakva jesam. Međutim, ljudi su jako nerealni (smijeh) i ponekad očekuju da ćete u marketu biti u svečanoj haljini. To je nekada umjelo da mi bude naporno, ali ne dam sebi da pokleknem. Iz kuće izlazim sa zavezanom kosom, bez šminke, u patikama, ako idem u nabavku ili da šetam u parku zna se kako treba da izgedam, zna se kako se izgleda na pijaci… Apsolutno ne želim da nosim teret zato što sam subotom uveče u domovima, pred tolikim auditorijumom. Zaista nisam podlegla, jer na šta bi to ličilo ako bi me obuzelo? Onda bi moj poslovni život postao moj privatni život i tu ne bi bilo granice. Morala bih svako jutro da budem sređena, isfenirana, da izlazim sa puderom… Napravila bih samoj sebi opterećenje, nešto što nisam ja. Uspjela sam da napravim granicu između poslovnog i privatnog. Ko me sretne privatno, ako sam mu dopadljiva dopadljiva sam, ako nisam žalim slučaj. To što sam uspjela za mene nema cijenu. Šta će godine donijeti apsolutno nema veze s mojim javnim poslom, već s tim vodite li brigu o sebi ili ne.
U kojoj mjeri Vam je ljepota pomogla u životu i karijeri?
– To je vječita dilema i pitanje koje se kroz život, pogotovu javnih ličnosti, stalno nameće. Ako hoćete da se bavite ovim poslom morate da imate određenu lijepu spoljašnjost. To nije presudno. To je ulaznica, i ništa više. To je toliko malo u odnosu na ono što stičete godinama, da ta ulaznica nekada može da vam poremeti međuljudske odnose u nekoj firmi, kompaniji, a pogotovo ako su vam žene nadređene. Onda znate šta sve to nosi, da morate da se dokažete mnogo više nego neki drugi zato što ne žele da zagrebu i saznaju više o vašoj ličnosti, jer su površni i misle da ste i vi površni. Smatram da se to dešava generalno ženama i mislim da im nije lako. Nije bitno da li je javni posao, da li ste doktorka, radite li u nekoj ustanovi… Lijepoj ženi je potrebnije vrijeme i strpljenje da u jednom trenutku ljudi mogu da vide njenu ličnost, da se ne zadržava sve samo na fizičkom izgledu. Moj put je bio trnovit, ali nikada nisam kukala, niti se osvrtala. Smatram da su me sve te stvari koje su mi se dešavale, a koje su prolongirale moj uspjeh, samo ojačale. Kada mi se pružila šansa u Zvezdama Granda bez problema sam je iskoristila i bila sam sigurna da će sve biti kako treba, jer sam toliko toga imala iza sebe. Da mi se ta šansa pružila nakon dvije-tri godine rada, pitanje je da li bih se snašla i dobro nosila sa svim onim što nosi breme jednog takvog takmičenja.
Čime ste se izborili da budete prepoznatljivo tv lice?
– Nisam se nikada trudila da budem prepoznatljiva. Uvijek sam furala svoju priču i svoj fazon. Uvijek kažem da sam ona voda koja tiho brijeg roni. Danas je sve instant, sve je brzo i protivnik sam toga, zato što ljudi koji zađu u taj svijet žele rezultate poslije par mjeseci. Ni u životu, ni u prijateljstvu nisam takva. Kod mene sve mora da sačeka da prođe neko određeno vrijeme da bi se pokazalo ko vam je prijatelj, ljubav itd. Mislim da me strpljenje dovelo ovdje gdje sam danas. Ne mogu da kažem je li ispravno ili ne, ali to sam ja. Moglo je i da ne bude ovako, moglo je vrijeme da me pojede, ali nisam mogla drugačije i nikada nisam odustala od vjerovanja da će se kad-tad isplatiti.
Roditelji Vaše majke su porijeklom Crnogorci. Dolazite li u Crnu Goru i kakve emocije i uspomene Vas vežu za nju?
– Majka nije nikada živjela u Crnoj Gori, tata je iz Dalmacije, tako da je, što se mene tiče, bio neki interesantan miks (smijeh). Majka je rođena u Makedoniji, gdje je provela dio života, jer je otac bio vojno lice, a onda je došla u Beograd, gdje je rođen i moj otac, a kasnije i ja. Zato stalno kažem, iako ta država ne postoji, da sam Jugoslovenka.
S obzirom na to da sa suprugom Nemanjom Živojinovićem niste vjenčani, da li planirate da skorije izgovorite da?
– Mi smo jedno drugom rekli da, samo ne zvanično, imamo divnu djecu… To su neke papirološke stvari koje će se u jednom trenutku i odigrati. Djeca su još mala, selili smo se, tu su i suprugovi poslovi… Prosto, kad uđete u tu kolotečinu nemate kad da se bavite time (smijeh). Ako nekada budemo imali neki predah i vremena za organizaciju, vrlo rado ćemo proslaviti vjenčanje sa prijateljima.
Da li biste nešto mijenjali kod sebe i šta?
– To je kompleksno pitanje. Suštinski ne bih ništa mijenjala, ali se apsolutno prilagođavam ovom vremenu, jer to svi moramo. Da li ću uspjeti pitanje je, jer mnogo se brzo živi, jer hoćemo da ostanemo vjerni tradiciji i korijenima, da ostanemo dosljedni sebi, a onda vidite da dolaze novi naraštaji koji toliko sve ubrzavaju i melju, i ako malo ne ubrzate može da se desi da nazadujete. Podižem djecu i razmišljam kako im pristupiti, objasniti. Ne treba im puno ni gurati tog tradicionalnog, jer možda sutra neće postati sposobni i napraviti nešto u životu, a moraju ostati dobri i pošteni, moraju da odgovore na zahtjeve novog društva. Jako teško i kompleksno i mislim da je misija svakog roditelja da naprave dobre ljude od svoje djece.
Da li ćemo Vas gledati i u sljedećoj sezoni Zvezda Granda?
– Trenutno je predah, a onda nova energija, snaga, scenario… Saša Popović uvijek ima nekog keca u rukavu i jedva čekamo početak septembra da nam saopšti kako će izgledati nova sezona, jer su najavljene neke promjene. Vjerujem da će biti bolje i zabavnije, nešto uvijek mora da se mijenja da biste ostali lider, a definitivno Zvezde Granda to jesu godinama unazad.

Gracija br. 136

Možda vas zanima

PRATITE NAS I NA INSTAGRAMU

NEDAVNO OBJAVLJENO