Razgovarala Marina Strugar
Foto Vesela Mišković
Svake godine, prateći trendove u svijetu, u Crnoj Gori se obilježava ružičasti oktobar, mjesec podizanja svijesti o značaju prevencije i ranog otkrivanja karcinoma dojke. Od 2020. godine na globalnom nivou ovo je po učestalosti vodeći karcinom, prvi put ispred karcinoma pluća koji je decenijama unazad zauzimao prvo mjesto. Upravo u svjetlu te činjenice, potrebno je povećati napore da se javnost što više upozna sa značajem ranog otkrivanja bolesti. Uprkos napretku medicine, odnosno onkologije kao njene najbrže razvijajuće grane, o čemu svjedoče i aktuelnosti o novim ljekovima koji kod određenih podtipova carcinoma mogu dovesti do potpunog nestanka tumora, prevencija i rano otkrivanje bolesti ostaju najefikasniji način borbe protiv malignih bolesti”, kaže na početku razgovora dr Sanja Lekić, specijalista interne medicine, sa položenim subspecijalističkim ispitom iz oblasti onkologije, i dugogodišnjim iskustvom u liječenju onkoloških pacijenata oboljelih od svih tipova solidnih malignih neoplazmi. Uže polje ekspertize su joj: karcinom dojke, maligniteti digestivnog trakta, maligniteti urotrakta i kože te maligni tumori glave i vrata. Od decembra 2020. je direktorka Instituta za onkologiju Kliničkog Centra Crne Gore.
Na šta ukazuju statistički podaci kada je riječ o broju žena oboljelih od raka dojki i da li su kampanje o važnosti prevencije doprinijele smanjenju smrtnosti u Crnoj Gori?
– U Crnoj Gori na godišnjem nivou imamo oko 370 novo dijagnostikovanih pacijenta sa karcinomom dojke, što predstavlja najčešću lokalizaciju karcinoma kod žena. Kampanje koje se vode u oktobru, ali i tokom godine, doprinose smanjenju umiranja od ove bolesti, ali samo dobro vođena, organizovana i kontinuirana politika unapređenja primarne i sekundarne prevencije može, u budućnosti dati jasne rezultate. To zahtjeva koordinisan rad svih segmeta u zdravstvu, počevši od primarne zdravstvene zaštite pa sve do onkologije, kao subspecijalističke grane koja se bavi liječenjem oboljelih od maligne bolesti. Što je lošiji kvalitet primarne i sekundarne prevencije to je veći broj pacijenta kojima se bavi onkolog. Stoga bih rekla da su onkolozi i najpozvaniji da ukažu na segmente zdravstvene zaštite gdje treba dodatno da radimo, da pozovu na kampanje, akcije i pruže podršku u podizanju svijesti javnosti o preventivnim pregledima. Jedan od koraka, najznačajniji u nizu, je postojanje adekvatno ažuriranog i cjelovitog registra malignih neoplazmi, kao baze podataka koja bi zdravstvenim vlastima bila putokaz ka usmjeravanju prioriteta vezanih za sva tri segmenta onkologije, prevenciju, rano otkrivanje i liječenje.
U posljednje vrijeme se dosta govori o HPV vakcini. Kako djeluje, kome je namijenjena, da li je njena primjena bezbjedna?
– Vakcinacija protiv HPV virusa je u svijetu aktuelna i više od deset godina, kao vid primarne prevencije karcinoma grlića materice. Ove godine, od septembra, vakcinacija je počela i kod nas, u starosnoj grupi djevočica od devet godina. Infekcija humanim papiloma virusom (HPV) je najvažniji faktor rizika i neophodan uslov za nastanak raka grlića materice. Djelovi ovog virusa nađeni su u više od 99% slučajeva raka grlića materice. HPV virus je toliko rasprostranjen da je većina odraslih (oko 70% ) nekada u svom životu imala HPV infekciju. Primarna infekcija HPV virusom obično ne daje nikakve simptome. Poznato je da infekcija različitim HPV tipovima ne nosi isti rizik za nastanak maligne transformacije, postoje definisani podtipovi visokog onkogenog potencijala. Da bi HPV infekcija dovela do nastanka raka grlića materice, ona mora perzistirati, uz postojanje i drugih faktora, od kojih su najvažniji pušenje, fizička neaktivnost i nezdrava ishrana, imunosupresija (HIV pozitivnost, drugi različiti razlozi primjene imunosupresivne terapije-autoimune bolesti, transplantirane pacijentkinje) te dugotrajna upotreba oralnih kontraceptivnih sredstava. Vakcinacijom štitimo mlade djevojke od više HPV tipova koji su zajedno odgovorni za do 90% slučajeva raka grlića materice u bilo kom uzrastu. Međutim, redovni skrining raka grlića materice je veoma važan – i za vakcinisane i za nevakcinisane žene – jer HPV vakcine sprečavaju većinu slučajeva raka grlića materice, ali ne sve. U kombinaciji, vakcinacija i programi skrininga pružaju pouzdanu zaštitu od raka grlića materice. Vakcina je bezbjedna, sastoji se od čestica sličnih virusu koje se nalaze u omotaču virusa. Podsjećajući na virus, vakcina izaziva imunski sistem koji proizvodi zaštitna antitijela protiv HPV-a.
Kampanja u Crnoj Gori je prije svega usmjerena na djevojčice, ali preporuka Evropskog centra za kontrolu bolesti jeste da se u HPV vakcinaciju uključe i dječaci.
– Vakcinacija protiv HPV se preporučuje i za dječake, jer je rasprostranjenost i prenosivost HPV virusa u odrasloj populaciji velika, i vakcinisanjem dječaka se uspostavlja bolja kontrola širenja infekcije.
S obzirom na prirodu bolesti i njenu nepridvidljivost, rad u ovaj oblasti medicine nosi i određene teškoće, šta Vas je opredijelilo da odaberete onkologiju?
– Najizazovniji segment mog poziva leži u činjenici da je onkologija medicinska nauka koja se najbrže razvija, medicinsko znanja se udvostručava svakih 72 dana i to je za jednog ljekara podsticaj za napredovanje. Današnji onkolozi svjedoče revoluciji u liječenju malignih bolesti, aktivno pišući stranice novih poglavlja koje u onkologiji otvara ciljana imunotrepija. Prije petnaestak godina, kada sam počela da razmišljam o usmjerenju ka ovoj grani, to se dalo naslutiti. Tada sam vidjela mogućnost da, i pored činjenice da su maligne bolesti nepredvidive, učestale i odgovorne za većinu smrti od hroničnih nezaraznih bolesti, posvetivši se ovoj, u Crnoj Gori ne mnogo popularnoj grani medicine, dam svoj najveći profesionalni doprinos.
U toku ste sa novim naučnim istraživanjima, studijama, rezultatima… Koliko nauka i struka napreduju u ovoj oblasti, i kakva su Vaša realna očekivanja u skorijoj budućnosti?
– U kontekstu munjevitog razvoja onkologije, rezultati koji nam se prezentuju na stručnim sastancima su izuzetno ohrabrujući, imunoterpija kao najsavremeniji vid liječenja nalazi svoje mjesto kod sve većeg broja različitih grupa i lokalizacija malignih bolesti. Biološka terapija, kod određenog podtipa karcinoma dojke, u preoperativnom pristupu omogućila je kompletnu regresiju tumora što direktno unapređuje ishode liječenja i smanjuje vjerovatnoću za ponovnu pojavu bolesti. Uz sve to, novi terpijski modaliteti donose komfor i u načinu primjene, dužini trajanja i unapređuju kvalitet života oboljelih, što je takođe izuzetno važan aspekt sveobuhvatne onkološke njege.
U kom smjeru želite da se dalje razvija Vaša karijera, koja interesovanja i usmjerenja planirate da unapređujete?
– Na Institutu za onkologiju, ljekari i medicinski tehničari, kao posvećen i uigran tim, imaju cilj da unaprijede sve aspekte liječenja onkoloških pacijenata, što kroz edukacije, što kroz stvaranje uslova za što komforniji boravak pacijenta u našoj ustanovi. Međutim, kako smo jedina institucija ovog ranga u Crnoj Gori, i osim karcinoma pluća sve ostale lokalizacije malignih bolesti se liječe na Institutu za onkologiju, otvara se potreba da se jedan dio terapija decentralizuje prema dva centra na jugu i sjeveru Crne Gore. Ovo se nameće kao potreba iz razloga samog preopterećenja Instituta za onkologiju, ali i u kontekstu preporuka da se onkološka terapija približi mjestu stanovanja pacijenta, što bi značajno uticalo na uštedu vremena i novca i za zdravstvene ustanove, ali prije svega za same pacijente koji bi ostatak vremena između terapija provodili kvalitetnije i organizovanije. Lični aspekt profesionalnog napredovanja u onkologiji odnosi se na želju da se u budućnosti, kako je to primjer u velikim onkološkim centrima, bavim usko upravo karcinomom dojke i da se dodatno usavršavam na polju liječenja ove najčešče maligne bolesti savremenog doba.
Na koji način uspostavljate balans, koja je Vaša antistres terapija?
– Kao jedan vid antistres terapije zahtjevnom i stresnom poslu vidim u posvećivanju slobodnog vremena druženju, izletima u prirodu, upoznavanju novih predjela, prenošenju ljubavi prema životu djeci, porodici i prijateljima. Trudim se da zadržim optimističan stav prema životu i životnim izazovima, nadograđujući sebe kroz još jednu strast osim medicine, a to je književnost i u uživanju u dobroj knjizi.
Šta uraditi za sebe i svoje zdravlje
Zdravi stilovi života su veoma bitni, a to se odnosi na ishranu i fizičku aktivnost, organizaciju života koja podrazumijeva češće boravke u prirodi i na svježem vazduhu. Izbjegavanje stresnih situacija i razrješavanje istih kroz zdrav odnos prema sebi, problemima i svakodnevnim socijalnim interakcijama, osluškivanje svoga tijela i svojih potreba te na koncu briga o sopstvenom i zdravlju svoje porodice.
Ne čekajte simptome, idite na preventivne preglede
Prevencija je najefikasniji način borbe protiv malignih i ostalih hroničnih nezaraznih bolesti, među kojima se faktori rizika i preklapaju. Od malih nogu trebalo bi učiti djecu o zdravim stilovima života u porodici i kroz institucije obrazovanja i zdravstvene institucije. Moramo postati svjesni značaja mjera sekundarne prevencije – ne čekati da se simptomi jave, već ići na preventivne preglede. Upravo za taj segment nema opravdanja i na pitanje kada je vrijeme za preventivni pregled odgovor je jednostavan – vrijeme je upravo sad.
Tema koja je u Crnoj Gori na nivou tabua
Najčešće zablude oko onkoloških bolesti sa kojima se u praksi susrijećemo su one koje se odnose na nastanak istih, da su povezane sa nekom vrstom fizičke povrede, da su nastale naglo ili, pak, da je oboljela osoba sama kriva za ono što joj se desilo. Ova tema je i dalje u Crnoj Gori na nivou tabua, te pacijenti dugo ćute o svojim tegobama, vjerovatno iz straha da će biti na nekin način obilježeni. Međutim, realnost je sasvim drugačija, sa dijagnozom maligne bolesti se može živjeti kao sa bilo kojom drugom dijagnozom hronične bolesti, i upravo bi trebalo poslati jasnu i snažnu poruku da dijagnoza maligne bolesti ne znači i smrtnu presudu, da se bolesti za koje znamo poznate faktore rizika mogu spriječiti, da se mogu otkriti na vrijeme i da liječenje može biti uspješno. Svaki segment društva, sport, medicina, politika, novinarstvo, nevladin sektor te različite vrste udruženja, danas mogu naći način da daju svoj doprinos ovom cilju.
GRACIJA 206/oktobar 2022.
