Sead Đokaj: Monografija o velikom maestru

Umjetnik i pedagog Ðeljoš Ðokaj ostavio je neizbrisiv trag u crnogorskoj, albanskoj, jugoslovenskoj i evropskoj umjetnosti te publikovanje monografije posvećene njegovom životu i djelu na dostojan način prezentuje i valorizuje njegovo stvaralaštvo

“Sjećanje na djetinjstvo, zavičaj, rijeku Cijevnu, crnogorski kamen, bili su mu velika inspiracija” / Foto Dejan Kalezić

Razgovarala Marina Strugar
Foto Radoje Jovanović i privatna arhiva

Grafičar i slikar Đeljoš Đokaj svojim je talentom još od studentskih dana skretao na sebe pažnju uglednih profesora, mentora na ALU u Beogradu, a od prve samostalne izložbe 1964. u Beogradu i Oktobarskog salona iste godine, bio je zapažen od strane likovne kritike i ljubitelja umjetnosti. Njegovo djelo, slike i grafike visokih umjetničkih dometa, svrstalo ga je među najistaknutije albanske i crnogorske umjetnike internacionalnog renomea, i otvorilo put saradnji sa značajnim imenima evropske moderne i postmoderne 20. vijeka, među kojima su Pablo Pikaso, Renato Gutuzo, Hoze Ortega, Franko Đentilini… Dobitnik je značajnih međunarodnih i nacionalnih nagrada, među kojima je 13. julska nagrada Crne Gore za slikarstvo. O njegovom djelu pisala su ugledna imena evropske likovne kritike”, riječi su Seada Đokaja, urednika i priređivača monografije o poznatom umjetniku.
Slikar, grafičar i ugledni pedagog Đeljoš Đokaj (1933-2016) ostavio je trajan trag u crnogorskoj, albanskoj, jugoslovenskoj i evropskoj umjetnosti 20. i 21. vijeka te zaslužio da se na dostojan način prezentuje i valorizuje njegovo stvaralaštvo. Ovaj dug prema velikom maestru rezultirao je publikovanjem monografije posvećene njegovom životu i djelu. Temeljitim istraživanjem i velikom posvećenošću sabran je materijal za bibliografsku građu i prikupljen veliki broj, dosad, nepublikovanih grafika, crteža, akvarela, slika, radova koji se nalaze u regionalnim muzejskim i akademskim zbirkama, i privatnim kolekcijama širom Evrope i Amerike. Dvojezično, crnogorsko-englesko izdanje monografije obuhvata: hronologiju umjetnikovog stvaralaštva, prikupljenu i metodološki sistematizovanu istraživačku građu i reprodukovana djela. Ima za cilj da sačuva od zaborava stvaralaštvo Đeljoša Đokaja i pruži mogućnost novim generacijama istraživača, na polju umjetnosti, da nastave da proučavaju i daju svoje vrijednosne sudove o njegovom respektabilnom djelu visokih umjetničkih dometa.

Pored umjetničke veze, rodbinski ste povezani sa poznatim umjetnikom. Koji motivi su Vas pokrenuli na stvaranje monografije, koliko ste i emotivno pristupili ovom projektu?
– Jedini i vrlo bitan motiv da pristupim izradi monografije i uopšte krenem u realizaciju ovog projekta za mene je bila isključiva želja umjetnika Đeljoša Đokaja. Sticaj okolnosti je bio takav da sam za života ovog umjetnika imao priliku da budem u njegovom društvu i da razgovaramo na razne teme. Posebno je isticao svoju vezu sa rodnim Milješom, njegovom Crnom Gorom i potajnu želju da mu Crna Gora izda monografiju. Želja mu se ispunila, ali, nažalost, ne za njegova života. Kada govorimo o emocijama u bilo kom poslu ili segmentu života, ako ih nema, onda teško možemo očekivati uspjeh u realizaciji bilo koje ideje. U konkretnom slučaju “radio sam ono što volim i volio to što sam radio”.


REKLI SU O ĐELJOŠU ĐOKAJU

Olga Perović, istoričarka umjetnosti

Duboko opsjednut nacionalnim i zavičajnim duhom i traumama ranog djetinjstva, izražava se veoma savremenim jezikom. Ulja Đeljoša Đokaja rađena su zanatski virtuozno. Neobična simbolika likovnih objekata naglašena je preciznim potezom i strogom kompozicijom, bez ijednog suvišnog detalja, u savršenom skladu sa jednim hladnim, metaliziranim koloritom, što podsjeća na mjesečevu atmosferu. Spajajući ljudsko tijelo, vanredno oblikovano, sa čovjekolikim konstrukcijama od simbola jednog mehaniziranog svijeta koji rasipa neuništive otpatke, slikar uobličava viziju o ugroženosti ili o neuništivosti čovjeka.

Dario Mikaki, italijanski umjetnički kritičar

Maštoviti lirik, koji ne može da zaboravi, obuzet nasiljem sadašnjosti, Đeljoš Đokaj vodi po pepelom posutoj mediteranskoj zemlji modroolovne boje, ranjene i bolom skrhane likove koji su teškom ljudskom žrtvom platili svoju humanost. Slikar tehnološke sadašnjosti koju već osjećamo kao dio prošlosti, po kojoj se kreće robot, srećan poput dječaka u opancima iz čijih (očiju) udova klija korijenje i iz arterije kaplje krv. Slikar bivših i budućih seljenja.

Ljiljana Zeković, istoričarka umjetnosti

Neposredan kontakt s italijanskom likovnom i kuturnom baštinom uzdigao je na viši nivo njegove vrijednosne sudove i spoznaju o intelektualnoj snazi umjetnosti. Proširivanjem stvaralačkih vidika, u neposrednom kontaktu sa najvećim tekovinama svjetske kulture i umjetnosti, on svojem djelu daje jedan viši, simbolični stepen značenja.

Kompletan tekst možete pročitati u Graciji 190, maj 2021.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...