Škola je oduvijek bila mjesto na kojem se šire najuobičajenije zarazne bolesti, pljuskavice, ospice, rubeola, šarlah, kao i neke uzrokovane lošim higijenskim uslovima. U određenim slučajevima je to pozitivna pojava, jer navedene bolesti, tipične za djetinjstvo, mogu biti veoma opasne po zdravlje odraslih osoba. Iz tog su razloga nekada mame stavljale u isti krevet bolesno i zdravo dijete, pokušavajući na vrijeme riješiti problem, trudeći se da zdravom “pređe” infekcija.
Jedna od ovih bolesti, rubeola, veoma je opasna za trudnice i može uzrokovati malformacije ploda. Dijete se zarazi veoma lako, s obzirom da se klice prenose vazduhom (kašljanjem, kijanjem…) i veoma su izdržljive i otporne. U proljećnom periodu je najveći broj zaraza, uglavnom: ako oboli jedno dijete, u roku od sedam do deset dana će se, najvjerovatnije, razboljeti veliki broj djece. Navedene bolesti ne dovode dijete ni u kakvu posebnu opasnost, javlja se osip, kašalj, bol u grlu i, ponekad, povišena temperatura. Takvo stanje ne traje duže od jedne sedmice i prolazi uz upotrebu određenih ljekova i uz obavezan nadzor ljekara. Eventualne komplikacije nastaju ukoliko je bolest zanemarena ili se nije blagovremeno počela liječiti te virusna infekcija izazove još neko oboljenje, upalu pluća i slično.
Vaške su veoma neprijatna bolest sa sociološkog stanovišta, i česta su pojava u vrtićima i osnovnim školama sa velikim brojem djece. Vaš ili uš je mala životinja koja živi pričvršćena uz dlaku, hraneći se krvlju iz kože. Njeni ubodi izazivaju nesnosan svrab. Jaja vaški (gnjide) se čvrsto priljube za kosu, posebno potiljka, i prenose se direktnim kontaktom ili preko češljeva, četki, jastuka, posteljine, igračaka… Potpuno ih eliminisati nije nimalo lako, potrebno je koristiti posebne šampone i prah, te kosu, prilikom svakog pranja ispirati razblaženim sirćetom. Ponekad vaške mogu da se pojave na obrvama i trepavicama. Suprotno od uvriježenog mišljenja, proizvodi koji se koriste protiv vaški nemaju nikakvo preventivno djelovanje, dakle, neće štititi od eventualne ponovne pojave.
Krajnici su bili, jesu i uvijek će biti “bauk” za djecu. Ko se od nas ne sjeća sebe ili nekog od rođaka ili prijatelja u bolničkom krevetu nakon operacije krajnika, sa sladoledom u ruci kako bi bol što prije prestala? Svake godine se izvrši veliki broj operacija krajnika i to najviše kod djece. Ali, šta su, ustvari, krajnici i za šta služe? Krajnici (tonzile) su mali organi, izrasline limfoidnog tkiva, smješteni sa svake strane zadnjeg gornjeg dijela ždrijela, iza jezika. Veoma su važni jer imaju ulogu filtera, sprečavaju prolazak mikroba kroz usta. Kada krajnici “uhvate” štetne bakterije ili viruse koji bi, da su prošli kroz grlo, mogli izazvati oboljenje disajnih puteva ili pluća, nastaje upala krajnika. Upala krajnika, ustvari, je borba između krajnika i mikroba. Kada često dolazi do njihove upale, mogu postati uzročnici opasnijih infekcija te treba pribjeći njihovom hirurškom odstranjivanju. Simptomi upale krajnika su temperatura, grlobolja, crvenilo krajnika, bolovi pri gutanju, povećavanje limfnih žlijezda na vratu. Infekcija se obično javlja između četvrte i osme godine djeteta. Liječi se antibioticima, uz antipiretike (za snižavanje temperature) i sredstvima za ispiranje, najčešće čajevima (šljez, kadulja). Ukoliko dijete slabo reaguje na liječenje ili se ono javlja prečesto, treba razmišljati o operaciji, prije nego upala pređe u hroničnu i postane štetna za ostale organe, zglobove, bubrege i srce.
Kada se odlučiti za operaciju
S obzirom na imunološku funkciju krajnika, nastoji se izbjeći njihovo otklanjanje sve dok obavljaju barem dio funkcije. Ali, česte upale znaju toliko da ih oštete da postanu potpuno beskorisni. Postoje precizne indikacije koje upućuju na operaciju krajnika kao jedinu moguću i efikasnu terapiju:
– od četiri do sedam upala krajnika godišnje
– postojanje hronične upale
– trajne smetnje u disanju (otežano disanje, hrkanje)
– gnojne upale
– otežano gutanje
