Razgovarala Dragana Đurić/Foto Vesela Mišković
“Nagrade su jedna od posljedica višeslojno kvalitetnog rada. Nisu nužno potvrda istinskog kvaliteta jer živimo u vremenu kada su mjerila pravih vrijednosti ozbiljno poremećena. Nagrada Crnogorskog narodnog pozorišta za izuzetan umjetnički rezultat u 2021. godini za mene predstavlja ispravnost mog višegodišnjeg umjetničkog stvaralaštva. Činjenica da ova nagrada dolazi u moje ruke nakon 13 godina rada u CNP-u govori da je, i te kako, zaslužena. Znači mi jedan poseban svijet, jer sam je dobio za pet uloga koje sam kreirao u predstavama Đokonda i Omladina bez Boga”, rekao nam je na početku razgovora glumac Slavko Kalezić.
Nagrade nas navedu da sumiramo period za nama i obavezuju za budućnost. Šta je u tom smislu Vama najvažnije u periodu iza nas i na čemu ćete dalje insistirati?
– Najvažnije je da sam ostao svoj i da nisam pogazio svoja moralna načela. Moji nepisani zakoni su iznad svih pisanih zakona. Srećan sam da istrajavam u tome i da je moj put prepoznat kao norma, istina i posebnost.
Koliko Vas kolege podržavaju i kakve su njihove reakcije na nagradu?
– Moram priznati da sam dirnut reakcijama određenih kolega. Podržavaju me oni koji treba da me podržavaju. Nisam jedan od onih kome je podrška kolega od presudnog značaja, jer ovaj svijet zna da bude dosta prljav, a ja sam van te prljavštine. Umjetnost je moj način života i okružujem se zdravim i čistim ljudima.
Pandemija nam je promijenila život u svakom smislu, koliko je uticala na Vaš život i posao? Šta Vas je vodilo u najtežim trenucima?
– Period korone mi je donio mnogo lijepog, koliko god zvučalo nevjerovatno. Posvetio sam se sebi i stvarao više nego ikad. Uloga za ulogom, predstava za predstavom. Tokom teških trenutaka sam vjerovao u to da treba da savladam još neke životne lekcije i izađem kao pobjednik. Tako je i bilo.
Možemo li reći da Vam je 2021. obilježila monodrama Soulfood, po tekstu Žane Poliakov?
– Između ostalog, da. Monodrama Soulfood je otvorila vrata posebnog životnog raja koji me je zapljusnuo poput najmoćnijeg talasa. Talas koji je donio samoostvarenje na svim poljima. Ostvarenje još jednog sna. Tokom rada na monodrami sam osjetio nevjerovatnu količinu blagostanja koje bih poželio svakom ljudskom biću.
Koliko Vas ima u tom tekstu? Šta Vas je najviše dotaklo, a na šta je publika najbolje reagovala?
– Ima me u 80% teksta. Uvijek sam za sebe govorio da sam muškarac koji razmišlja ženskom logikom i kako vrijeme ide sve sam ponosniji na to. Dotaklo me je to što su ljudi nakon odgledane predstave shvatili da samo mi možemo da promijenimo sve ono što nam u životu ne štima. Da je sve u pravoj odluci. Monodrama je interaktivna i neopisivo je zadovoljstvo kad gledam ljude u publici kako dišu istim tempom. Neprocjenjivo je. Soulfood je velika istina. Istina koju mnogi nisu osvijestili. Svako ima priliku i šansu da se osvijesti. To je nužnost. Zato od srca preporučujem svim ljudima da odgledaju monodramu Soulfood.
Pored monodrame, koje uloge u pozorištu ćete pamtiti iz 2021?
– Mnoge uloge. Predstava Đokonda, brat Benedeto, Valter Pater i Marsel Dišan; predstava Kontraevolucija Android; predstava Omladina bez Boga, Tužilac i Magdalena. Širok dijapazon uloga u kojima sam pokazao moć transformacije.
Iako je pandemija još aktuelna, dosta se snima u regionu. Jeste li išli na neke audicije i kakva je situacija u filmskoj industriji? Ima li još onih klanova koji su se ranije pominjali?
– Nisam. Baš sam se posvetio pozorištu. Planiram da se posvetim audicijama i imam poziva za iste. Naravno da ima klanova. Svijet na taj način i funkcioniše (smijeh). Za mene je to poseban izazov jer djelam kao individualac. Umjetnik sam koji ne pripada nikom. Osim sebi, naravno.
Da li biste bili spremni da preuzmete neku menadžersku ulogu u institucijama kulture ili još uvijek samo želite da glumite?
– Mene iskonski zanima stvaranje. Ljudi jesu svjesni mojih produkcijskih i liderskih vještina. Često čujem o sebi kako bih znalački i vješto vodio pozorište. Neko sam ko živi za istinu i pravdu, samim tim bih to i sprovodio. Neke moje kolege, oni koji su na vodećim pozicijama u pozorištima, su se ozbiljno degradirali zbog toga što su iste koristili kako bi sebi obezbijedili korist (u raznim oblicima) na štetu jako kvalitetnih i ispravnih ljudi. To je ono što u ovom poslu prezirem. Talentovane, vrijedne i poštene ljude bih isticao i unapređivao; netalentovane, lijene i licemjerne bih sankcionisao. Ovih drugih je, nažalost, svuda oko nas. Za takve sam bič.
Muzika je veliki dio Vašeg umjetničkog izraza, šta se dešava na tom polju?
– Došlo je vrijeme za snimanje novog singla. Novi Slavko i nešto što ljudi dosad nisu imali prilike da čuju i vide, kada je moj muzički produkt u pitanju. Važim za umjetnika koji udara temelje šoubiznisa u Crnoj Gori. To se mora nastaviti, zar ne? Obećavam da niko neće biti ravnodušan. I po tome sam poznat, zar ne (smijeh)?
Da li biste ponovili iskustvo Eurosonga, učešća u talent šou program, ili je to za Vama i idete ka nekim novim izazovima?
– Suštinski, uvijek hrlim ka novim izazovima. Eurosong se, opet, može desiti samo pod uslovom da se ispune produkcijski zahtjevi. To znači, između ostalog, ozbiljan budžet. Pokazao sam kako bez budžeta može da se napravi ime na Eurosongu i ostavi ozbiljan trag. Uz ozbiljan budžet i vrhunsku logistiku tokom stvaranja projekta, mogao bih donijeti i pobjedu Crnoj Gori.
Možete li nam otkriti dio planova i ciljeva za 2022. godinu?
– U januaru imam premijeru predstave Posjeta u Crnogorskom narodnom pozorištu koju je režirao Aleksandar Morfov. Igram ulogu Pastora. Novo glumačko iskustvo. Siguran sam da će publika doživjeti pravi praznik za dušu kada je ova predstava u pitanju. Monodrama Soulfood ide u razne gradove i na festivale. U 2022. godini ću raditi najmanje tri nove predstave. Muzički noviteti. U ovom poslu nikada ne znaš ko će te pozvati za neki neočekivani projekat.
Kakva je situacija na privatnom planu, jeste li zadovoljni?
– Volim i voljen sam. To je najbitnije. Samim tim i zadovoljan. Što svima želim.
Gracija 198, januar 2022.
