Piše Marina Strugar
Foto Monteno Max Film, Arhiva EXPO
Slobodanka Seka Martinović, novinarka i modna dizajnerka, ove jeseni uživala je u radu na dva zanimljiva projekta. Jedan od njih je rad na kostimima za film Zaliv reditelja Draška Đurovića, koji joj je donio saradnju sa poznatom američkom glumicom Marizom Berenson. “Snimanje novog igranog filma Draška Đurovića Zaliv, u produkciji Monteno Max Filma počelo je krajem septembra na lokaciji u Reževićima. Romantična ljubavna priča, smještena u Perastu, Kotoru i Herceg Novom u 1914. godinu, u vrijeme kada je Boka bila pod Austrougarskom vlašću, šest dana prije apokalipse. Prve scene snimljene su sa svjetskom glumicom Marizom Berenson”, kaže Slobodanka Seka Martinović i otkriva na koji način je pristupila izradi kostima za slavnu glumicu.
“Pored čitanja scenarija, kostimografski rad podrazumijeva izučavanje i dobro upoznavanje perioda koji radite, kao i upoznavanje lika koji protagonisti tumače u određenom filmu. S obzirom na to da je pandemija odlagala snimanje skoro dvije godine, imala sam vremena da temeljno savladam ulogu koju Mariza Berenson tumači. To je romantična i nostalgična priča o ljubavi i magiji žene koja se vraća u prošlost i na određeni način u svojim sjećanjima i dalje živi u njoj. U vremenu koje je prohujalo, ali koje može biti i danas. Tako da je i kostim ispratio tu priču. Stilski, može se definisati kao epoha, ali može biti i trend, objašnjava Seka i dodaje: “Naravno, važno je i slijediti viziju režisera, ali sam imala dodatni pritisak jer Mariza Berenson potiče iz svijeta modnog džet seta, glamura i modelinga. Radila je sa svjetskim rediteljima poput Kjubrika, Viskontija, Istvuda, sa najelitnijim kostimografima u skupim svjetskim produkcijama, a sada se našla u skromnim uslovima crnogorske kinematografije. Pritom je kćerka diplomate, unuka čuvene čuvene Elze Skjapareli, odrastala je uz svjetski umjetnički krem. Meditirala sa Bitlsima u Indiji, družila se sa Endijem Vorholom, Salvador Dali je želio da je slika, ima 60 naslovnica za prestižni magazin Vogue. A ja sam morala biti kostimografski na nivou očekivanja takve zvijezde. Dizajnerski nisam imala dilemu. Ali, iako se naša produkcija potrudila da imam uslove za nabavku luksuznih tkanina u mjeri mogućnosti, imala sam tremu da li ću tim segmentom zadovoljiti njene visoke kriterijume. Pritom, radila sam po njenim mjerama i, mada smo sve vrijeme bile u komunikaciji, ipak je to rad ‘na neviđeno’. Međutim, kostimska proba je uklonila sve moje profesionalne dileme. Oduševljena je kostimom, nije bilo korekcija i, priznajem, tada sam odahnula. Atmosfera na setu je bila sjajna, sve je teklo po planu. Sve ono što nemamo u odnosu na bogate svjetske produkcije nadomjestimo entuzijazmom, spontanošću, toplinom… I ljepotama naše prelijepe zemlje za koju je Berenson rekla da se u njoj osjećala kao u raju. Bila je fascinirana lokacijom u Reževićima, u ekskluzivnoj kamenoj kući na čudesnoj stijeni, gdje smo snimali. Svoje impresije odmah po povratku objavila je na svom Instagram profile”, priča Seka i otkriva nam kakve su njene impresije o čuvenoj glumici. “I u zrelim godinama žena neobične ljepote, sa tijelom djevojčice, inteligentna, intelektualna, govori nekoliko svjetskih jezika… Senzibilna u mjeri trenutnog raspoloženja. Neposredna i topla, a u drugom trenutku hladna i distancirana u maniru koji joj daje status velike svjetske zvijezde. A, prije svega, profesionalac, koji dobro poznaje sve faze rada na filmu. Lijepo smo sarađivale i, zbilja, bila mi je čast raditi sa njom. Sad slijede kostimi za druge brojne glumce: Majkla Madsena, holivudsku zvijezdu koji po drugi put igra u Draškovom filmu, regionalne glumce Milana Štrljića, Emira Hadžihafizbegovića, Izudina Bajrovića, Milicu Milšu, Isidoru Građanin i crnogorske Sanju Popović, Jelenu Rakočević, Danila Čelebića, Danila Babovića… Biće posla i veoma se radujem. Producent filma je Karlo Kalezić, izvršni producenti Nina Redžepagić i Filip Poleksić, direktor fotografije Radan Popović i kasting direktor Slado Divanović.”
Pored filma, još jedna tema preokupirala je Sekinu dizajnersku pažnju – uniforme za crnogorski paviljon na svjetskoj izložbi EXPO u Dubaiju. “Dogovor sa timom koji je pripremao EXPO bio je brz i kratak. Predočili su mi temu, priroda i održivi razvoj. Ponudila sam rješenje motivi iz Crne Gore na haljinama, koje je jednoglasno prihvaćeno. Iako spadaju u domen uniforme, riječ je o haljinama sa dizajniranom štampom prirode Crne Gore, konkretno pet nacionalnih parkova u prvoj fazi. Po ko zna koji put ‘iskoristila’ sam modu kao informaciju, promociju i prezentaciju naših resursa koje nam je priroda tako velikodušno podarila. Svaka haljina je i poruka, opomena, ali i obaveza da razvijamo svijest o bogatstvu koje imamo i da ga sa mnogo više brige ostavimo u nasljeđe generacijama iza nas. Svaka haljina koju nose djevojke, informatori u našem paviljonu, hodajući je bilbord na kojem je zabilježen po jedan dio ljepote Crne Gore. Reakcije iz Dubaija su fantastične. Za narednu grupu već radim morske motive, tako da ću sa narednih deset haljina zaokružiti prirodu, ljepote i resurse crnogorskog prostora na najatraktivniji način.”
