Danas su poremećaji u ishrani glavni uzrok smrti psihičkih bolesnika, a osobe koje ih imaju izložene su ogromnim rizicima, fizičkim i psihičkim. Ne treba da čudi što su poremećaji u ishrani sve češća pojava, kada većina ljudi teži idealnom tijelu, koje će zadovoljno da prihvati i u kojem će dobro da se osjeća. Za takve poremećaje karakteristična je stalna prisutnost brige zbog oblika tijela, hrane, osjećaja gubitka kontrole… Poremećaj ishrane pod nazivom anoreksija poznat je od 19. vijeka, i u pitanju je pojava kod koje osoba počinje da gubi normalnu, relativno ustaljenu kontrolu nad apetitom. Bulimija, povezana s morbidnim strahom od debljine, zapažena je tek sedamdesetih godina prošlog vijeka. Kod ovih poremećaja važno je prepoznati simptome, a najlakši način je da utvrdimo da li postoji preopterećenost hranom, sopstvenom tjelesnom građom i gubitkom kilograma. Upozorenja novijeg datuma stižu iz Velike Britanije, gdje problem postaje toliko raširen da je tamošnje udruženje Diabetics with Eating Disorders pokrenulo kampanju kako bi se i dijabulimija zvanično proglasila psihičkim poremećajem, kao što su to anoreksija i bulimija. Američka grupa za podršku Diabulemia Helpline objašnjava da je kod žena sa dijagnostikovanim dijabetisom tipa 1 dva i po puta veći rizik od razvijanja poremećaja u ishrani nego kod ostalih. To potvrđuju i rezultati istraživanja koje su sproveli, prema kojima više od 40% dijabetičarki, u životnoj dobi od 15 do 30 godina, na svoju ruku modifikuje ili preskače preporučene dnevne doze inzulina, kako bi gubile na težini.
Insulin i tjelesna težina
Termin dijabulimija je nov i nedovoljno poznat, a nastao je kao spoj dvije patologije, dijabetesa i bulimije. Dijabulimija ima mnogo zajedničkog s ostalim poremećajima u prehrani, jer se uglavnom javlja kod žena u dvadesetim i tridesetim godinama života sa opsesivnom brigom o tjelesnoj težini ili fizičkoj kondiciji. Kakva veza postoji između dijabetesa i porasta tjelesne težine? Osobe s dijabetesom tip 1 moraju svakodnevno dobijati jednu ili više doza inzulina, obzirom da ga pankreas ne proizvodi. Injekcije insulina mogu da uzrokuju porast tjelesne težine, pogotovo kod dijabetičara sa nedavno uspostavljenom dijagnozom, koji su tek počeli sa insulinskom terapijom. Zbog toga se dešava, upozoravaju specijalisti, da mnogo mladih žena izbjegava ili odbija terapiju kako bi izbjegle debljanje i nošenje većeg konfekcijskog broja. “Simptom nedijagnostikovanog dijabetesa tipa 1 je gubitak kilograma, ali čim se krene sa insulinskom terapijom, stanje se mijenja i dolazi do povećavanja tjelesne težine. Često dolazi do stvaranja začaranog kruga. Smanjivanje doza insulina dovodi do promjena u metabolizmu, što uzrokuje mikro i makro dijabetičke komplikacije, te za posljedicu ima opadanje kvaliteta života pacijenata”, objašnjava Keti Multon, savjetnica na Klinici za dijabetes u Londonu.
Obavezna psihološka procjena
Nepridržavanje propisanoj terapiji, uz neadekvatnu, nedovoljno kaloričnu ishranu, veoma je opasno za sve dijabetičare jer može dovesti do oscilacija vrijednosti glikemijskog indeksa i vremenom izazvati ozbiljne zdravstvene komplikacije. Stručnjaci naglašavaju da je psihološka komponenta fundamentalna kod osoba sa dijabulimijom. U igru ulazi opasna identifikacija prisutna kod mnogih djevojaka: ekstremna mršavost kao model ženske ljepote. Takav stav je veoma opasan za oboljele od dijabetesa tip 1, otežava im ionako složen način života sa hroničnom bolesti. Zbog toga ne treba ni u kom slučaju potcjenjivati psihološku procjenu pacijenata, koji trebaju biti pod stalnom kontrolom specijaliste i imati podršku najbližih.
VAŽNO!!!
Što se prije potraži stručna pomoć, liječenje poremećaja u ishrani trajaće kraće i proći će bez komplikacija. Poremećaji su progresivni, kao zavisnosti, i liječenju je potrebno prići što ozbiljnije. Svakoj osobi se pristupa individualno, a zbog kompleksnih psihosocijalnih aspekata bolesti važno je uključiti odgovarajući tim sastavljen od ljekara, nutricionista i psihologa, koji će da preporuče određene tretmane i kontrolišu liječenje. Sami, bez adekvatne pomoći, ne možete da se izliječite od poremećaja u ishrani!
GRACIJA 179/jun 2020.
Priredila Snežana Crkvenjaš
