Razgovarala Danijela Đonović/Foto Privatna arhiva
Snežana Radojičić, srpska blogerka, spisateljica, humanista i biciklistkinja, 2011. godine odlučila je da krene na putovanje biciklom oko svijeta. Do sada je prešla više od 100.000 kilometara i obišla 50 zemalja. Njena avantura je više od običnog putovanja, iskustva i impresije sabira u knjige i vodi blog pod nazivom Ciklonomad. Rođena Beograđanka, diplomirala je na Grupi za jugoslovensku književnosti sa opštom književnošću, a prvu knjigu pripovijesti Dok su duše lutale objavila je 1994. godine, kao pobjednik na konkursu Matice srpske, i 2005. LP – lične priče. Radila je kao nastavnik srpskog jezika i književnosti, kao agent prodaje nekretnina, menadžer prodaje osiguranja, lektor.
Ova hrabra, radoznala i po svemu impresivna žena, imala je stan, auto, dobar posao, ali je jednog dana shvatila da je sve to ne ispunjava. Rasprodala je stvari, izdala stan i i biciklom krenula na put koji joj je promijenio život. Sa svojih putešestvija objavila je knjige Zakotrljaj me oko sveta, Priručnik za kampovanje, Vodič za putovanja biciklom Preko Himalaja i Gobija, Nomad, Severna Koreja – putovanje po zemlji Kim Džong Una, Svedočenja o Zemljanima i Planeta Japan(aca).
Šta Vas je podstaklo da krenete na svoje prvo veliko putovanje na biciklu?
– Podstaklo me to što sam zatekla sebe u nekim godinama da radim nešto što nikad nisam željela da radim, da me je život odvukao u neku drugu stranu i zbog svih okolnosti koje su se dešavale tih godina i decenija. Onda sam se prisjetila šta je bio moj san, a moj san je oduvijek bio da živim slobodno izvan sistema i da živim od svoje kreativnosti pošto sam završila književnost i objavila dvije knjige, pobijedila na konkursu Matice Srpske koji je čuveni konkurs. Međutim nisam to radila već sam završila u korporacijama. Testirala sam tu odluku nekoliko godinama i tražila način kako da krenem u finansijskom i u smislu nalaženja društva. Tada nisam imala pojma u šta se upuštam, ali sam imala želju da ostvarim svoj san.
Na koji način su Vas ta putovanja izmijenila, šta ste saznali o sebi, a šta o drugima?
– Gledajući iz ove perspektive, veoma sam se promijenila. Toliko iskustva imam i živim taj svoj san na način koji nisam mogla ni da zamislim. Živim na drumu, što znači da sam neprekidno usmjerena na samu sebe. Naravno, srećem puno ljudi, primam jako puno od ljudi i suočavam se sa sobom. Neprekidno sebe iznenađujem ili upoznajem u različitim situacijama koje su često ekstremne i kojih ne bih imala u nekom konvencionalnom načinu života i to je za mene bilo prilično neprimjetno prvih par godina. Neprimjetno, jer sam radila na svojim strahovima od putovanja, na tome da kao nomad nađem način da mogu da se finansiram, jer sam krenula sa pet eura dnevnog budžeta od izdavanja stana. Prve dvije godine jako sam se mučila dok nisam počela da živim od pisanja. Radila sam različite poslove, u Kini sam provela godinu dana predajući engleski, u Rusiji sam prodavala kvas na ulici i kada sam se nekako stabilizovala da ipak mogu da živim od toga, tek tada sam sama sebi došla na red i s vremenom do same sebe.
Kuda ste sve vozili i dokle ste sve stigli?
– Popela sam se na Himalaje biciklom i prešla pustinju Gobi. Stigla sam do Sibira na sjeveru, do Japana na Istoku, do Timora na jugu. Vozila sam u preko 50 zemalja na četiri kontinenta, prešavši preko 100.000 kilometara biciklom i nekoliko hiljada kilometara pješke. Sve vrijeme putovanja pišem blog, a u nekoliko navrata zaustavljala sam se na duže kako bih napisala novu knjigu. Tako sam privremeno živjela u Kambodži, Nepalu, Vijetnamu, na Baliju, u Južnoj Koreji, Patagoniji.
Kompletan tekst možete pročitati u GRACIJI 233/april 2025.
