Razgovarala Tatjana Kuljača
Foto Vesela Mišković
Sofija Kalezić, prva doktorka metodike nastave jezika i književnosti u Crnoj Gori, vanredna profesorica na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost, svoj rad posvetila je osvjetljavanju crnogorske književne scene kroz razne antologije crnogorske književnosti. Uspjela je da sabere najvrednije priče i sačuva ih od zaborava. Dosad je objavila tri knjige o stvaralaštvu autorki Crne Gore: Minervinim tragom, Antologija proznog stvaralaštva crnogorskih književnica i Rasplitanje duge, a u pripremi za štampu su knjige Izbor iz proznog stvaralaštva crnogorskih književnica i Leptir nad šadrvanom – Izbor iz proznog stvaralaštva Bošnjakinja Crne Gore.
Koji je bio Vaš motiv da sakupite i osvijetlite žensko stvaralaštvo na našim prostorima?
– Oduvijek sam razmišljala o tome zbog čega se prednost daje muškim piscima, dok su žene po prirodi sentimentalnije i senzibilnije. One samim tim lakše ispoljavaju emocije i prenose ih u pisanu formu. Izraz “žensko pismo” se povremeno koristi u pejorativnom smislu, čime dobija konotacije neozbiljnog, patetičnog i trivijalnog. Međutim, ako se tumači u ključu francuskog filozofa Deride, pisati “ženski” podrazumijeva fleksibilnost forme i stila, kao i lepršavost izraza. O pojmu književnog stvaralaštva žena postoje podijeljena mišljenja koja se često odnose na pitanje da li ovaj izraz obuhvata pojam pisanja iz opservativne i doživljajne perspektive žene ili knjigu u čijoj se predmetnosti ne moraju nužno tretirati “ženske” teme, ali čiji je autor – žena. Treći poriču bilo kakvu sponu između pola autora i tematskog izbora u njegovom djelu, smatrajući da je jedina smislena podjela na osnovu koje se literatura može dijeliti na dobru i lošu. Pokret nazvan feminizam, iznikao u Sjedinjenim Američkim Državama prevashodno iz socijalnih razloga i izjednačavanja radnog učinka žene i njenog kolege – muškarca istog obrazovanja (s obzirom da su one dobijale 30 % nižu platu samo zato što su žene), mnogo je uradio i za ekspanziju žena u gotovo svim domenima umjetnosti i nauke, pa i u književnosti. Ovaj termin prvi je koristio socijalutopista Šarl Furije, za kojeg je emancipacija žena predstavljala emancipaciju društva. U Engleskoj termin feminizam ulazi u upotrebu oko 1890. i u početku postaje sinonim za zaštitu ženskih prava.
Kako ste birali autorke i priče koje će se naći u zbirkama?
– Moj osnovni kriterijum, kao i u svim drugim knjigama koje sam do sada objavila, bio je kriterijum kvaliteta. Vodila sam računa o motivskoj raznolikosti, da bi knjiga bila što interesantnija i da bi se čitaoci od jedne teme mogli “odmarati” drugom. Otud i humoristički prilozi u knjizi Rasplitanje duge, kao što je priča Šefke Begović-Ličina Đe su mi naočare, da bi se u obilju tragičnog materijala kako života samog, tako i ove antologije, ukazali proplamsaji duhovitosti i opuštenosti. Takvu ulogu igra i u Antologiji proznog stvaralaštva crnogorskih književnica tri odabrana odlomka iz humorističkog romana Bosiljke Pušić Kako preživjeti brak. U prvoj knjizi posvećenoj Bošnjakinjama Rasplitanje duge, uvrstila sam 16 autorki s po tri do pet priloga – priča i odlomaka iz romana, dok sam u drugoj knjizi Leptir nad šadrvanom uvrstila oko 30 autorki s po jednim do šest priloga. Obje knjige su jednakog obima i iznose oko 500 strana velikog formata.
Posljednja objavljena antologija nosi zagonetan naslov Rasplitanje duge. Šta naslov simbolizije i kakve se priče u njoj mogu naći?
– Duga predstavlja simbol života nakon ovozemaljskog trajanja, vječnosti duhovnosti u odnosu na prolaznost i kratkotrajnost tjelesnog bivstvovanja. Ova, kod nas prva Antologija proznog stvaralaštva Bošnjakinja Crne Gore, simbolično je nazvana Rasplitanje duge, budući da sve što se godinama i decenijama sabiralo i akumuliralo teži ka vlastitom rasplitanju, odnosno upoznavanju i objelodanjivanju. Veoma sam vodila računa o motivskoj raznolikosti ove knjige, pa sam uvrstila raznovrsne priloge, od onih tematski posvećenih teškom seoskom životu na sjeveru Crne Gore (Šefka Begović-Ličina koju sam zastupila i s pričom Zeleni svatovi, posvećenoj zločinu u Srebrenici), one koje su zastupljene u nastavnim programima (odlomak iz romana Pešter Bisere Suljić-Boškailo), priče o običajnim kodeksima malih sredina (Misera Suljić-Sijarić s pričom Namještanje kruga), autorki koje su pisale o problemima emigracije i bračnog nasilja (Selva Ramčilović-Šabotić s odlomcima iz romana Put spasa i Elkine tišine) do autobiografskih ispovijesti (Eminu Čolović-Kajević zastupila sam s odlomkom iz njenog romana Mehlem za sudbinu). Takođe, treba spomenuti i ostale autorke: Ramizu Radončić-Hot, Emsuru Hamzić, Refadiju-Pepu Abdić, Senadiju Hadrović, Senku Rastoder, Mirsadu Šabotić, Senadu Đešević, Aidu Orahovac-Kuč, Rebeku Čilović i Dijanu Tiganj. Knjigu sam posvetila svom studentu Alanu Škrijelju, koji je izgubio život krajem februara 2020. u saobraćajnoj nesreći u blizini Tuzi.
Koji je najemotivniji prilog u ovoj knjizi?
– Najdirljiviji i najemotivniji prilog predstavlja njen posljednji prilog, odlomak iz autobiografskog romana mlade autorke Amine Ramović Posljednji treptaj radosti, koji je objavilo izdavačko preduzeće Almanah iz Podgorice 2018. godine. I pored toga što je Amina mnogo mlađa od svih autorki zastupljenih u ovoj antologiji, njen književni izraz krase upečatljivost atmosfere i emocionalnog stanja junaka, prikaz čitave skale osjećanja od nade do neizvjesnosti, straha, i nažalost – tragičnog epiloga u završetku ove neobične porodične sage. Ujedno, ona je i jedina autorka koja je roman posvetila svom prerano preminulom bratu i uspomeni na njega. Amina nam saopštava vlastito životno iskustvo i ishod velike porodične tragedije, učeći nas strpljenju, toleranciji, praštanju, trpljenju, prihvatanju vlastite sudbine, vjeri u Boga i nadasve čovjekoljublju – dakle najvišim životnim vrijednostima. Iz njene životne priče mnogo stariji i životno iskusniji čitaoci imaju šta i imaju čemu da se nauče. Posljednji prilog u ovoj knjizi se završava motivom duge, koja se pojavljuje nakon sahrane Amininog jedanaestogodišnjeg brata Emira, što ujedno opravdava simbolično intonirani naslov ove antologije.
Koliko vremena je potrebno da se zaokruži jedna antologija književnog stvaralaštva?
– Da bi se priredila kvalitetna i obimna antologija najmanje su potrebne dvije godine rada, s tim što se treća godina “potroši” na prilaganje rukopisa na konkurs Ministarstva, čekanje na pozitivan ishod, obezbjeđivanje recenzija, odnosno preporuka, lekturu, uvrštavanje novih priloga, rječnik nepoznatih riječi, bio-bibliografske podatke o autorkama, a dva do tri mjeseca u prosjeku čekala sam da budu odštampane i distribuirane. Ne iziskuje jednako vrijeme prirediti i odštampati knjigu od 100 i od 500 stranica. Preko e-mailova, vajbera i društvene mreže Fejsbuk, svakodnevno sam kontaktirala s autorkama, radeći na četiri antologije, odnosno izbora o kojima je bilo riječ. One su mi slale njihove zbirke priča i romane, sugerišući koje djelove bih mogla iz njih preuzeti za date književne sinteze. To se uglavnom nije kosilo s mojim ukusom kad je literatura u pitanju, ali sam imala “otvoren prostor” za vlastite sudove, dopune i sugestije.
Predložite našim čitaocima knjige crnogorskih autora koje bi svakako trebali pročitati.
– Postoje mnogi romani naših autora za osnovnu školu koje je preporučljivo da učenici pročitaju zbog edukativne i pedagoške komponente, od romana Mihaila Gazivode Lanac, Anta Staničića Beskućine kuće i Nemirna, Dušana Kostića Modro blago i Gora Koštanova, Čeda Vukovića Letilica profesora Bistrouma i Halo nebo, Vuka Cerovića Hrabri dječak Dronjo, Bosiljke Pušić Plavojko i Doživljaji magarčića Magića, Dragomira Ćulafića Ringišpil u mojoj glavi, Dušana Đurišića Duga iz djetinjstva, Milenka Ratkovića Pubertetska čežnja i brojnih drugih koja nisu u nastavnom programu. Za srednju školu preporučila bih roman Dušana Đurovića Dukljanska zemlja, Milke Bajić-Poderegin Svitanje, romane Čeda Vulevića Povratak predaka i Vanredna linija, Branimira Šćepanovića Sramno leto, Iskupljenje i novelu Smrt gospodina Goluže, novelu Borislava Pekića Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana, romane Vide Ognjenović Preljubnici i Posmatrač ptica, pripovijetke Milovana Đilasa Gubavac, Radovana Zogovića Starinska priča, Miodraga Bulatovića Šta je bilo sa hajdukovom dušom i Ljubav, Mirka Kovača Ruže za Nives Koen i brojna druga.