Srđan Bulatović i Darko Nikčević: Nagrada uvijek dođe u pravo vrijeme

Dobijanjem Trinaestojulske nagrade poznati crnogorski gitarski duo krunisao je tridesetogodišnju karijeru i uspjehe koje su postigli širom svijeta

Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Jovan Mandić

U godini kada slave tri decenije zajedničkog rada, poznati gitarski duo Darko Nikčević i Srđan Bulatović dobili su najljepši mogući dar – Trinaestojulsku nagradu. Ta nagrada, koja u suštini predstavlja krunu njihove više nego uspješne karijere, posebno dobija na značaju jer su je dobili u vrijeme kada i Crna Gora slavi jedan od svojih najznačajnijih jubileja, 80 godina od Trinaestojulskog ustanka.
Međutim, kako kažu, u početku je sve izgledalo drugačije i nije ni slutilo da će postići uspjehe kojima se može pohvaliti malo koji muzičar sa ovih prostora. Praveći rekapitulaciju onoga što su radili proteklih 30 godina, kažu da su prešli dug muzički put, prilagođavali se, mijenjali, promišljali i donosili razne odluke, ali su, prije svega, vjerovali u sopstvene ideje i viziju.

U godini kada slavite jubilej zajedničkog djelovanja, a Crna Gora 80 godina od Trinaestojulskog ustanka, dobijate prestižnu Trinaestojulsku nagradu. Postoji li tu neka simbolika, ili je nagrada došla u pravo vrijeme?
DARKO: Simbolika je uvijek prisutna u svemu što nas okružuje. Nekad smo svjesni toga, nekad ne. Jeste nevjerovatno da je, eto, 80 godina Trinaestojulskog ustanka, a 30 godina kolega Srđan Bulatović i ja zajedno sviramo. Nagrada uvijek dođe u pravo vrijeme. Mi smo, možda, priželjkivali da smo je zasluživali 2016, kada smo prvi put svirali u Karnegi holu, na koncertu koji smo nazvali The best of Montenegro i insistirali da pod tim imenom bude najavljivan, što i dan-danas stoji na sajtu Karnegi hola. Možda smo je priželjkivali i 2017, kada smo drugi put svirali u Karnegi holu i, opet na naše insistiranje, koncert je najavljivan pod imenom Montenegro again, pa smo je, možda, priželjkivali 2018, kada je izašao naš prvi kompakt disk za Naxos Records, The sea. Međutim, izgleda da je trebalo da prođe vrijeme i možda su ovo bile preporuke i olakšanje žiriju da odluči i dodijeli nam Trinaestojulsku nagradu za kompakt disk Peninsula, koji je izašao prošle godine.
SRĐAN: Trideset godina na muzičkoj sceni nije mali period. Mnogo toga se u tom dugom periodu dešavalo, mijenjalo, uticalo, inspirisalo, vodilo u razne umjetničke i kreativne smjerove i poduhvate. Samo onaj koji je dugo u umjetnosti zna koliko je to trnovit put, sa puno posvećenosti, često i samoće i nerazumijevanja koji su sastavni dio stvaralaštva. Počeli smo izvodeći djela pisana za klasičnu i flamenko gitaru, razvijali se dalje upoznavajući i transkribujući filmsku, džez i etno muziku koje su nas dalje vodile ka sopstvenoj autorskoj muzici. Najteže je bilo stvoriti sopstveni izraz i prepoznatljivost, što je u svakoj vrsti umjetnosti naznačajnije. Tih trideset godina rada zaokruženi su najljepšom mogućom nagradom i najvećom počašću za nas – nagradom naše države Crne Gore.

“Ljubav prema gitari i muzici, traganje za novim gitarskim zvukom i hrabrost praćenja sopstvene vizije okosnica su početka, traganja i trajanja našeg muzičkog putovanja”

Kako su izgledali počeci, a kako danas gledate na protekle tri decenije?
SRĐAN: To je bilo potpuno drugačije vrijeme od današnjeg, vrijeme fuzije raznih muzičkih pravaca, neobičnih kombinacija zvukova i instrumenata u popularnoj i džez muzici. Jedino je klasična muzika bila zatvorena za bilo kakav pokušaj fuzije sa drugim muzičkim pravcima. Tu i tamo na svjetskoj sceni desio bi se tek po neki incident te vrste. Ljubav prema gitari i muzici, traganje za novim gitarskim zvukom i hrabrost praćenja sopstvene vizije okosnica su početka, traganja i trajanja našeg muzičkog putovanja. U vrijeme našeg početka bilo je čudno pomisliti na zajednički koncert klasičnog i flamenko gitariste. U tome nelogičnom odmah smo uvidjeli puno logičnosti. Te prednosti i nedostaci ova dva muzička pravca uveli su nas u prve koncerte, prilagođavajući se stilom sviranja i zvukom jedan drugom. U početku su naši koncerti izgledali tako da smo prvo jedan pa drugi svirali solo kompozicije, a na kraju bismo odsvirali nekoliko dueta. Širili smo repertoar za naš duo izvodeći muziku koja je bila nezamisliva za gitare, a jako dobro im je pasovala. Kao da je pisana za njih. Kroz decenije smo prošetali muzičkim svijetom upoznajući razne pravce, da bi na kraju skupili hrabrost da konačno stanemo iza sebe, sopstvenih djela i ne krijemo se više iza velikih kompozitora i njihovih poznatih djela. Kada napravim rekapitulaciju svega što smo radili u protekle tri decenije, shvatam da smo prešli dug muzički put, prilagođavali se, mijenjali, promišljali i donosili razne odluke, ali smo, prije svega, vjerovali u sopstvene ideje i viziju koja nas je vodila sve vrijeme.
DARKO: Počeli smo da sviramo 1991, a tokom tri decenije imali smo bezbroj koncerata u zemlji i inostranstvu, svirali raznorazne muzičke pravce, pored klasične muzike kojom smo počinjali i flamenko, koja je bila i ostala moj žanr, a danas najviše način izraza. Svirali smo i filmsku muziku, izvodili djela džez autora… Ipak, počeli smo da radimo prave stvari kad smo krenuli da sviramo svoje kompozicije, što je u muzici danas najteža i najrjeđa stvar. Imate puno muzičara koji su samo izvođači, što je nedopustivo i nemoguće u drugim granama umjetnosti. Zamislite slikara koji radi kopije slika velikih autora, ili književnika koji prepričava knjige drugih pisaca. U muzici je to mnogo češće – da izvođači sviraju tuđa djela. Posljednjih deset godina na koncertima isključivo sviramo svoje kompozicije. Komponovanjem smo počeli da se bavimo mnogo ranije. Početkom devedesetih sam imao kompozicije koje su se našle na našim kompakt diskovima. Trebali smo da prođemo tu muziku, ona je morala da prođe kroz nas, morali smo od nje da naučimo, da prihvatimo različite ideje i načine izvođenja i komponovanja i sve je to imalo svoju svrhu – da naučimo kako to rade naši prethodnici velikani. Ogroman broj najrazličitijih muzičkih djela koja smo izvodili nam je olakšao da iskristališemo i stvorimo svoj stil kako u komponovanju, tako i u izvođenju muzike.

SRĐAN: “Publika je naša najveća inspiracija bilo gdje da nastupamo”/Foto Jovan Mandić

Osim klasične, filmske i muzike inspirisane folklorom i tradicijom, odlučili ste se i na najveći izazov – komponovanje sopstvene mizike. To se pokazalo kao pun pogodak, a kvalitet je nesporan i prepoznat u svijetu. Kako ste se odlučili na taj korak?
SRĐAN: Nije bilo lako odlučiti se na mnoge korake. To su bili koraci ka upoznavanju drugih muzičkih pravaca i crpljenje inspiracije iz njih. Svakako, poslije puno koncerata na kojima smo izvodili različitu muziku i zajedničkog promišljanja čemu dalje stremiti, došli smo do zaključka – predstavljati se sobom i sopstvenom muzikom. Ne kriti se više iza velikih autora i njihovih poznatih djela.
DARKO: Dobro ste rekli, najveći izazov u muzici je komponovanje muzike, jer se mnogo lakše sakriti iza velikih kompozitora, etabliranih i prihvaćenih na globalnom nivou, nego izaći pred javnost i publiku sa svojim djelima. Tu treba, pored talenta, znanja, vještine, i velika hrabrost. U našem slučaju je to bio pun pogodak, jer ništa od ovog što sam pomenuo u odgovoru na prethodno pitanje mi ne bismo postigli da nijesmo komponovali sopstvenu muziku i predstavljali je domaćoj i međunarodnoj publici. Počeo sam da komponujem rano, kao mali, kad sam krenuo da sviram gitaru. U glavi su mi se vrtjele neke ideje, naravno jednostavne i danas potpuno neiskoristive. Intenzivnije komponovanje je krenulo početkom devedesetih godina. Primjera radi, kompozicija Mjesečina, moja autorska, s kojom smo se prvi put pojavili na televiziji 1992, izdata je tek 2012. godine. Nisam puno komponovao devedesetih, iako sam izdao kasetu instrumentalne muzike, prvu te vrste u Crnoj Gori, 1994, za tadašnju muzičku produkciju Radio-televizije Crne Gore. Intenzivnije komponovanje krenulo je početkom ovog milenijuma, kada je nastala većina mojih kompozicija. Puno sam svirao gitaru i uvijek su se rađale neke ideje i javljala potreba da stvorim i zaokružim kompoziciju kao muzičku cjelinu. Ideja dođe niotkuda, rodi se. Nije smišljeni proces bila ni odluka da počnem da komponujem, a ni kompozicije ne nastaju kao trenutak odluke da to uradim, nego se jednostavno dese.
Vaš posljednji CD Peninsula, kao i prethodni, objavio je Naxos Records, po mnogima najprestižnija svjetska izdvačka kuća u oblasti klasične muzike. Kada planirate novi autorski projekat?
DARKO: Naxos Records je jedan od najvećih izdavača klasične muzike na svijetu, i kao izvođačima, a posebno kao kompozitorima, predstavlja nam veliku čast jer smo u društvu najvećih imena u istoriji klasične muzike. Upravo smo potpisali ugovor za novi CD. Bili smo vrijedni posljednjih godinu i po, komponovali i snimili 14 novih kompozicija, kao i sve naše prethodne albume, u Studiju 6 Radija Crne Gore. Ono što je zanimljivo za ovaj CD je da će se prvi put note nekog crnogorskog kompozitora pojaviti u izdanju velikog izdavača, odnosno Naxos Recorda.
SRĐAN: Upravo smo potpisali najnoviji ugovor sa izdavačkom kućom Naxos za najnoviji album koji će se pojaviti na svjetskom tržištu u aprilu 2022. godine. Najnovije naše kompozicije se potpuno razlikuju od prethodnih. Vezane su za lična osjećanja, sopstveno traganje za novim zvukom, neobičnim harmonijama, specifičnim gitarskim štimovima. Dužih su trajanja od prethodnih kompozicija, mirnijeg karaktera, meditativnijeg.

DARKO: “Muzika nije samo obraćanje publici, već i odgovor publike. To je komunikacija”/Foto Saša Đukić

Neke od njih smo već svirali pred publikom i reakcije su bile odlične.
Imali ste stotine nastupa, od lokalnih, pa do onih u čuvenom Karnegi holu. Da li biste mogli izdvojiti neki od njih?
SRĐAN: Publika je naša najveća inspiracija bilo gdje da nastupamo. Ona nas oblikuje i usmjerava u kom pravcu da se dalje krećemo. Na svakom nastupu osluškujemo i analiziramo njene reakcije. Sa pažnjom nas sluša i podržava i kod nas i u svijetu. Možda su do sada bile najinteresantnije reakcije publike u Italiji zbog reakcija i komentara nekad čak i u toku koncerta.
DARKO: Naravno da su nastupi u Karnegi holu nešto posebno i nezaboravno iskustvo koje ne može da izblijedi, ne samo zbog značaja i za Srđana i mene, već za zemlju, jer smo promovisali i ime i našu državu. Jedinstveni su i zbog toga što nas je publika doživjela i kao izvođače i kao kompozitore. To je publika koja pokušava da iz vas izvuče ono najbolje, što je nevjerovatno. Često nam se to dešava, ali moram sa žaljenjem da kažem rjeđe u Crnoj Gori. U inostranstvu publika uvijek gleda da iz vas izvuče maksimum i vi taj maksimum date na takvim koncertima. Volimo koncerte u Italiji, iako publika zna da bude vrlo surova prema muzičarima, pa ukoliko im se ne svidi koncert znaju jednostavno da napuste prostor. Mi, na sreću, to nijesmo doživjeli. Uvijek smo bili dobro prihvaćeni i doživljavali ovacije. Izdvojio bih i koncert u prestižnoj sali Carl Orff na manifestaciji Dani Balkana, prije nekoliko godina u Minhenu, i koncert koji smo prije par godina održali u Portugalu. Teško je izdvojiti najmiliji, ali najneobičniji je bio nedavno u Herceg Novom, na manifestaciji Buđenje ljeta, kada smo počeli koncert u 4:45 ujutro. Mislili smo da nećemo biti sposobni da izađemo na tvrđavu Forte Mare, a odsvirali smo dobar koncert.
Kako izgledaju pripreme za koncert?
DARKO: U našem slučaju pripreme su neuobičajene. Ja se praktično pripremam cio život. Pripreme nijesu posebne za svaki koncert. Kada stvaramo djelo nastojimo da ga što bolje uvježbamo, možda zbog toga da bi nam što lakše pao bilo koji koncert, ali nastojimo da smo što je moguće spremniji i svaki koncert iskoristimo, osim da se predstavimo kao muzičari, i kao neku vrstu probe, gdje osluškujemo odziv publike i šta im naša muzika u datom trenutku predstavlja. To nam je veoma značajna informacija za naredne koncerte, jer muzika nije samo obraćanje publici, već i odgovor publike. To je komunikacija. Mi to pokušavamo intenzivno da osjetimo na svakom koncertu. Nijesmo zatvoreni, osluškujemo publiku, puno diskutujemo o tome kakvu su reakciju imale pojedine kompozicije i pokušavamo da izvođenje prilagodimo odgovoru publike koji osjetimo na koncertima. Možda je to neuobičajeno ili neobično, ali nama je to na neki način putokaz koji nas usmjerava gdje da idemo dalje. Ponavljam, muzika je komunikacija, ona je dupleks, a ne simpleks veza, da se, kao inženjer elektrotehnike, poslužim inženjerskim izrazima. Dakle, to nije jednosmjerna komunikacija, već obostrana.
SRĐAN: Danas se probe razlikuju od onih kada smo počinjali. Nekad smo satima imali zajedničke probe. Danas probamo mnogo kraće, jer svako navježba svoj dio kući, pa na probi spojimo djelove i razmišljamo isključivo o interpretaciji.
Da li se zbog internacionalnog uspjeha, novog CD-a i drugih aktivnosti, 2020. može smatrati najuspješnijom godinom u dosadašnjoj karijeri?
SRĐAN: Sigurno se može smatrati jednom od najuspješnijih. Sopstvena djela, kompozicije koje smo napisali i snimili u Crnoj Gori su nas odvele do mnogih svjetski važnih koncertnih dvorana, izdavačkih kuća, časopisa koji se bave isključivo recenzijama za umjetničku muziku, specijalizovanih radio-emisija klasične muzike, play lista umjetničke muzike na velikim internet muzičkim platformama na kojima se naša muzika nalazila mjesecima ravnopravno sa ostalim djelima. Taj zadatak nije bio nimalo lak, trebalo je napisati i stati iza onoga što stvorite i predstaviti ga svijetu. Za razliku od mnogih, mi smo, prije svega, stvaraoci, pa tek onda izvođači sopstvenih muzičkih djela. Tu stoji mnogo uspjeha u prethodnim godinama, pa bih teško izdvojio koja je najuspješnija godina za nama. Ali, ovako značajnom nagradom sam svakako najponosniji do sada.
DARKO: Teško je reći koja je godina najuspješnija u karijeri bilo kojeg umjetnika. Možda, po veličini i značaju nagrade koju smo dobili za naše rezultate u 2020. možemo reći da je to najuspješnija godina. Prošla godina je bila veoma teška za sve muzičare širom svijeta, ne samo nas. Svima je praktično bilo zabranjeno da sviraju koncerte i dosta toga su muzičari izgubili, kontakt s publikom i kontinuitet bavljenja koncertnom djelatnošću. Ali, ukoliko bih morao da se opredijelim za jednu godinu kao najuspješniju, pored svega negativnog što sam kazao, ovo pozitivno, odnosno dobijanje Trinaestojulske nagrade, ali i uspjesi na međunarodnom planu koje smo postigli u 2020, mogu biti opravdanje da kažem da je to najuspješnija godina u našim karijerama. Ne samo što smo izdali CD Peninsula, već je taj disk skrenuo pažnju stotina hiljada slušalaca. Imali smo više od pola miliona preslušavanja naših kompozicija na Apple musicu, oko 130.000 preslušavanja istog albuma na Spotifyju. Iste godine smo izdali i dva singla u digitalnom izdanju koji su skrenuli pažnju mnogih slušalaca širom svijeta. Taj CD je uspješan ne samo zbog toga što je imao mnogo preslušavanja, već i zato što je dobio veoma pohvalne kritike od tri referentna muzička časopisa – American record guide, osnovan je 1935. i jedan od nastarijih američkih časopisa za recenziju muzike; recenzija na španskom jeziku u jednom od najznačajnijih časopisa na cijelom španskom govornom području, Ritmo, osnovan 1929. i najstariji je časopis za recenziju klasične muzike. Dobili smo recenzije i na Web Music International nekomercijalnom muzičkom portalu posvećenom isključivo recenzijama klasičnih djela i jedan je od najstarijih, imajući u vidu da je internet portal i da je osnovan 1995, a bavi se isključivo klasičnom muzikom i izuzetno je cijenjen u svijetu klasične muzike. Kompozicije sa CD-a Peninsula su emitovanje na dvadesetak radio-stanica širom svijeta koje se bave samo klasičnom muzikom; prije svega tu je BBC radio, potom petnaestak radio-stanica u Americi, Kanadi, Njemačkoj, na Filipinima… Sve su to uspjesi koji su na neki način bili preporuka za dobijanje Trinaestojulske nagrade. Bili smo prisutni na sedam Apple play lista koje uređuje urednički tim Applea; smatrali su da naše kompozicije zaslužuju da se nađu u društvu najvećih djela klasične muzike. Na nekim listama bile su prisutne mjesecima. I Spotify je smjestio našu muziku na dvije plej liste. Jedna kompozicija se i poslije godinu dana nalazi na jednoj plej listi. Sve ovo su bile preporuke da zaslužimo Trinaestojulsku nagradu.

Foto Skupstina.me/I. Šljivančanin

Ko će u vitrini da drži Trinaestojulsku nagradu, Srđan ili Darko?
DARKO: Dobro pitanje, a odgovor je jednostavan, i Srđan i ja smo dobili plakete, tako da je svako svoju poslije dodjele odnio kući. Ja ću svoju čuvati sa ponosom, ogromnim zadovoljstvom i srećom koja ne može da se opiše riječima, jer smo dobili najveće priznanje svoje države, Crne Gore.
SRĐAN: I jedan i drugi. Obojica smo dobili nagradu koju dijelimo. Kod mene je u vitrini na vidnom mjestu gdje je sa ponosom čuvam.

Gracija 193, avgust 2021.

 

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...