Piše Dragana Đurić
Foto Privatna arhiva
Mladi Podgoričanin Srđan Ivanović poznat je po svojim stripovima i ilustracijama koje objavljuje na Facebook i Instagram nalozima pod imenom Zaglavi se. Duhovitim osvrtima na aktuelne društvene teme privukao je pažnju korisnika društvenih mreža te uspio da ilustracijama vrati značaj kakav su imale. Pitali smo ga kako se može još predstaviti Srđan Ivanović, pored toga što je novinar, grafički dizajner i ilustrator.
“Kada se uklone titule, zanimanja i hobiji, Srđan je kao i svi ostali, možda malo više štreber za stvari koje voli, kao što su naučna fantastika, praistorija i mitologija, neko ko pije kafu bez šećera i ko je u stanju da satima priča o kuhinji. Ljudi koji me znaju za mene bi vjerovatno rekli da sam ‘dežurno gunđalo koje ponekad ima dobre fore. Ponekad, ne često’.”
Prvi njegovi radovi nastali su još u osnovnoj školi, što na časovima, što onda kada je trebalo da radi domaći. “Tada, a i sada me inspirišu iste stvari, samo na zreliji način. Inspiraciju sam nalazio u knjigama, enciklopedijama, filmovima i stripovima, čemu je trebalo mnogo ranije da se posvetim i usavršim. Ipak, kažu da kad god počneš nešto da radiš, na vrijeme je, samo da počneš”, kaže Srđan, čija karijera je jedno vrijeme bila vezana za radio. “Nažalost, zbog posla i obaveza više nemam vremena da se posvetim radiju. Radio sam tri sezone emisije Zaglavi se Pub na studentskom radiju Krš, u kojoj se govorilo o svim sadržajima iz svijeta pop kulture, od filmova, serija, muzike, stripa, animacije i video-igara, naravno filtrirajući sadržaje i dajući slušaocima najkvalitetniji izbor uz neposrednost i humor u zdravim dozama. Radio sam i kao novinar u štampanim i digitalnim medijima. Novinarstvo me više ne inspiriše kao nekad. More neprovjerenih vijesti bez ikakve informativne vrijednosti, konstruisanih tako da donose što više pregleda, klikova i komentara samo da bi se ispunile reklamne kampanje sponzora, obezvređuju sve ono što je novinarstvo. Novinarstvo, sedma sila, nekada srž informative, otkrivanja i ukazivanja na sve nepravde u društvu, pretvorilo se u propagandni bilbord. Tako da više uživam u svojim oblicima i linijama.”
Zaglavi se
Srđan u posljednje vrijeme sve više sluša audio-knjige dok crta, shvatio je da posjeduje sposobnost aktivnog slušanja, da mu to ne utiče na rad te polako formira biblioteku audio-knjiga. Muzika u kojoj uživa i koja ga pokreće od srednje škole je metal. “Kao ‘ratnik metala’ uvijek sam se borio sa stigmom koja je pratila taj žanr, od satanizma i navođenja na nasilje, a zapravo je toliko širok žanr da se za svakog može naći nešto, od fantastike do dubokog duhovnog istraživanja sebe i političkih tema. Naravno, samo treba navići uvo na tvrđi zvuk”, objašnjava Srđan i otkriva šta je bilo prelomno da pokrene stranicu i blog.
“Zaglavi se je nastao u jednom od veoma teških perioda u mom životu. U početku je bio izlaz, bjekstvo iz svakodnevnice, problema, ali s vremenom se pretvorio u nešto što me pokreće i što me je učinilo da budem to što jesam sad. Sam početak bih okarakterisao kao prvu vožnju bicikla. U početku si nesiguran, bojiš se da ćeš pasti, ali zakoni fizike odrade svoje, i počinješ da radiš nešto što ti se činilo da je nemoguće. S vremenom postaješ sve bolji i bolji i sve više uživaš u vožnji. Zaglavi se i ja smo već par godina u najuzbudljivijoj vožnji sa ove strane Morače.”
Interesovalo nas je kada mu je najteže da ne prekorači granicu duhovitosti i ne piše kritički o ozbiljnim temama. “Humor je stvar ukusa, i uvijek zavisi od osobe kako ga interpretira. O ozbiljnim temama, pogotovo ako je trend da ljudi rade neke stvari pogrešno i ugrožavaju fizičko ili psihičko zdravlje, uvijek treba pisati i crtati kritički. To je dužnost svakog ko stvara. Da se ukaže na pogrešne stvari, djelovanja i pojave, i da toliko iskarikiraju, izbanalizuju i obezvrijede da jednostavno niko ne posmisli da ih uradi ili ponovi. Teme koje obožavam su iste teme koje obožavaju i desetogodišnjaci, dinosaurusi, roboti, vanzemaljci i ostale fantastične kreature, ali uvijek uspijem da ih upakujem s ozbiljnim temama ili aktuelnim temama tako da mi publika pogleda kroz prste. Publika, kao i u svakom drugom mediju, reaguje na stvari s kojima može da se poistovjeti, makar bile i u nekom mitskom okruženju. Kišni ponedjeljak, odnosi u vezi, reagovanje na ljudske gluposti, svađa sa šefom, sve je to nešto što ljudi proživljavaju i sa čim se povežu ako se uradi u stripskom obliku”, ističe Srđan i otkriva da rijetko nailazi na nerazumijevanja ili loše interpretacije. “Jedino od onih kojima je kritika bila upućena, a generalno me i nije briga za takve neprijatnosti. Dobar primjer za to je strip o vakcinaciji. Mnogi roditelji koji ne vakcinišu svoje dijete zbog neprovjerenih tekstova po internetu ili nekih drugih glupih razloga, čime dovode svoje a i tuđu djecu u opasnost, našli su se veoma uvrijeđenim, pa je bila upućena i poneka sočna psovka. Te stvari me ne dotiču i uvijek na njih odgovaram šaljivo, jer zašto bih trošio svoje vrijeme i živce raspravljajući se sa nerazumnim ljudima”, kaže Srđan, te dodaje da nikako ne bi volio da bude doživljen kao influenser, niti će ikada biti jedan od njih. “Ne plaćaju me kompanije da radim recenzije njihovih proizvoda i putem društvenih mreža ih preporučujem publici. Ne vodim video-blogove gdje otkrivam svaki detalj svog života. Ne objavljujem video kako igram video-igre. Ilustrator sam i svojim radovima želim publiku da nasmijem, uljepšam im dan i natjeram ih ponekad da razmisle, bez pozadinske namjere, interesa ili koristi. Nikada ne pristajem na saradnju sa nečim što se kosi s mojim principima ili što sam ne podržavam i praktikujem. Ukoliko izdate svoja načela zbog novca, zapravo ih nikada niste ni imali. Najviše volim da sarađujem sa pojedincima, organizacijama i firmama koje imaju određene edukativne, ekološke i, prije svega, plemenite projekte. Ukoliko se može pomoći nekom, obezbijediti normalan život pojedincu, podići svijest o devastaciji prirode, uvijek sam spreman pro bono da uradim projekat, kada obaveze dozvole.”
Ljudima vraćam osmijeh na lice
Pitali smo ga da li bi mu nedostajalo inspiracije da živi u nekom sređenijem sistemu. “Koliko god da je sređen sistem, uvijek će postojati momenti nelogičnosti idealni za strip. Istorija ljudske vrste može da bude poprilično inspirativna, pogotovo računajući na to da život ponekad piše drame, često i komedije, tako da mislim da neću u skorije vrijeme ostati bez inspiracije i materijala za crtanje.”
Srđan ističe da nije, niti će ikada iskoristiti stereotip koji se u regionu često koristi za Crnogorce, a to je da su lijeni. “Kao i svi stereotipi te vrste, poprilično je jadan opis jednog naroda koji ima mnogo ljepše specifičnosti i osobine. Rekao bih da je trenutno više loših nego dobrih, ali to se uvijek može promijeniti. Region uvijek dobro reaguje na lokalne šale, kao i starosjedioci, jer je to trenutna slika i prilika nas samih, i uvijek umijemo da prepoznamo neke naše mane, ali ne i da poradimo na njima.”
Od svih priznanja, kako kaže, najdraže mu je to što njegov rad vraća osmijeh na lice. “Ono što mi je poprilično drago jeste da su mi u par navrata priznali da jedva čekaju da izađe novi strip ili ilustracija. Ne samo mladi, već i starije generacije. Često dobijem poruke od čitavih kolektiva kako je neka ilustracija procirkulisala kancelarijom i uljepšala atmosferu, ili da je nekom popravila dan. To me čini veoma srećnim jer sam na neki način postao dio života velikog broja ljudi i to na najbolji mogući način. Vraćam im osmijeh na lice.”