Razgovarala Marina Strugar
Foto Filip Shobot, privatna arhiva
Sa tri gola na utakmici protiv Rumunije, osim ostvarene pobjede nacionalnog tima, upisali ste se i u istoriju crnogorskog fudbala.
– Svaki gol za reprezentaciju je važan, a posebno taj hat trick protiv Rumunije, prije svega zato što smo pobijedili, a nakon toga zato što sam se upisao u istoriju crnogorskog fudbala i stao rame uz rame pored Stevana Jovetića, koji je jedini to učinio prije mene. Veoma sam srećan i ponosan, i uvijek sa nestrpljenjem čekam utakmice nacionalnog tima.
Obaveze u timu, zatim i one koje se tiču reprezentacije, kako je moguće držati motivaciju na visokom nivou i kako Vama to polazi za rukom?
– Od malena sam navikao na taj život, pun obaveza i profesionalizma, ali kad radite ono što zaista volite onda vam to ne predstavlja problem, naprotiv, uživam u svemu tome. Ponekad je naporno prilagoditi se zbog vremenske razlike (sedam sati) kad dođem u Crnu Goru, ali sam se s vremenom snašao dobro i u tome.
Šta ste dali fudbalu, a šta on Vama?
– Fudbalu sam dao sve, bukvalno cijeli svoj život. Od malena sam krenuo da treniram, i dan-danas s istim žarom i voljom igram i treniram. Fudbal je moj život. Kad ste pošteni i radite nešto što volite, i dajete sve od sebe svakog dana, to obično život, a pogotovo fudbal vrati na najbolji mogući način. Meni je fudbal dao sve, i veoma sam srećan zbog toga. I cijeli naš život, ne samo moj već i moje porodice vezan je za fudbal i tako će biti do kraja života.
Pored talenta i fizičke spremnosti, da li su za dobar fudbal i rezultate neophodne i emocije, strast? Koliko uživate u fudbalu, šta on za Vas znači?
– Bez velikog truda, rada, odricanja, nema velikog uspjeha. Uživam svaki dan i uvijek se radujem novim utakmicama, jer svaka donese nešto novo. Nekad bude dobro, nekad manje dobro, ali uvijek su prisutni ljubav i volja za dokazivanjem.
Uživali ste status fudbalske zvijezde u korejskom klubu Incheon. Sada prelazite u japanski klub, kako doživljavate tu promjenu i sa igračkog i životnog stanovišta?
– U Incheonu sam proveo možda i najljepših pet godina života, i sa fudbalskog i sa porodičnog aspekta. U Incheonu smo dobili dvoje djece, kćerku Luciju i sina Stevana. Koreja i Incheon će nam do kraja života biti u najljepšem sjećanju. U klubu nas obožavaju. Stvarno smo uživali svih ovih godina, i na kraju sam jako srećan što sam postao i legenda kluba – najbolji strijelac u istoriji kluba, i oborio sam mnoge rekorde i veoma sam ponosan na to. Navijači su to prepoznali od prvog dana, i imao sam njihovu ogromnu podršku. Poslije pet godina je došlo vrijeme za nove izazove, napuštam klub i prelazim u japanski Vissel Kobe, gdje me čekaju novi izazovi, na terenu i van njega. Sa sigurnošću mogu da tvrdim da smo spremni za sve što nas očekuje u Japanu, i jedva čekamo da idemo da otvorimo novo poglavlje u našem životu.
Uvijek ističete važnost porodice i podršku koju uživate od supruge.
– Porodica je uvijek broj jedan, bez njihove podrške ne bih mogao da ostvarim ni pola. Oni su moj vjetar u leđa i kad ide dobro, a bude, naravno, i onih manje dobrih trenutaka, ali uz njihovu podršku sve je lakše. Mojoj supruzi mogu samo da kažem jedno veliko hvala za sve što radi za mene i za našu porodicu, i sigurno da je ona zaslužna za veliki dio moga uspjeha, veoma je ponosna na mene, kao i ja na nju.
Šta je najromantičnije šta ste uradili u životu?
– Nisam neki pretjerani romantik, ali volim s vremena na vrijeme bez povoda da iznenadim suprugu. Ona bi se sigurno složila sa mnom da nam je najromantičnija bila prosidba, intimna i na nama dragom mjestu.
Koje vrijednosti njegujete u svojoj porodici?
– U današnje vrijeme teško je osnovati i sačuvati zdravu i jaku porodicu i, kada je o tome riječ, slobodno mogu da kažem da sam srećan čovjek. Baš to imam kod kuće. Supruga i ja od prvoga dana, pored ogromne ljubavi, naš odnos gradimo na povjerenju i razumijevanju, tako da i našu djecu učimo da prije svega izrastu u dobre ljude i cijene baš ovakve vrijednosti, da se drže zajedno i pomažu drugima kojima je pomoć potrebna.
Koje strahove u Vama budi savremeni način života?
– Živimo u digitalnoj eri, sve je na dugme i elektronski, plaši me da će doći do nedostatka empatije i tog živog kontakta. Ljudi postaju sve više otuđeni, nažalost, naročito je to sve više prisutno kod mladih.
Koje je Vaše najdraže sjećanje na djetinjstvo?
– Moje sjećanje je vezano uvijek za fudbal. Sa braćom i sestrom, sa drugovima, od jutra smo igrali fudbal. Nismo imali čak ni vremena da jedemo, nego smo uvijek nosili neke sendviče sa nama koje majka napravi, i brzo jeli, da nam ne bi igra trpjela. Volio sam da idem i sa ocem u ribolov, išli smo na Skadarsko jezero i na rijeku Moraču, to je jedno lijepo sjećanje na moje djetinstvo.
Bez čega ne možete zamisliti život?
– Život ne bih mogao da zamislim bez svoje porodice i bez fudbala. To nekako ide uz nas i nikad se ne razdvaja. Porodica je moja mirna luka i sigurnost, a fudbal je moja prva ljubav od kad znam za sebe.
Koje navike želite da se oslobodite?
– I ja sam kao i većina ljudi zavistan od telefona, to je nešto što bih želio da promijenim.
Šta Vas može povrijediti?
– Mnogo toga može da me povrijedi, ali samo od meni bliskih ljudi. Na prvom mjestu to su nepravda, laž, dvoličnost, izdaja i nezahvalnost.
Koja vrlina je danas zaboravljena?
– Skromnost. Za mene je to velika vrlina, i za sebe smatram da sam veoma skroman.
Ko ima privilegiju da Vas dobro poznaje?
– Osim moje porodice, to je supruga. Prošli smo mnogo toga zajedno, i dobrog i lošeg, i ona je neko ko me zna u dušu. Tu su svakako i moji najbliži prijatelji. Imam mali krug iskrenih i pravih prijatelja koji su uz mene od samog početka. Ne puštam baš svakog blizu sebe, iako sam druželjubiva osoba. Privatnost ostavljam samo za najbliže.
Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili kroz život i posao?
– Mnogo sam naučio baveći se fudbalom, prolazio sam kroz razne situacije, lijepe i manje lijepe i sve me je to formiralo kao ličnost. Na prvom mjestu je lekcija –povjerenje koje se godinama stiče, ruši se za jedan dan. Time se vodim kroz život.
Da li ćete imati slobodnog vremena u toku ljeta i koju destinaciju ćete odabrati za odmor?
– Ljeti nemamo odmora, jer sezona u Koreji i Japanu traje od marta do novembra. Jedino slobodno vrijeme jeste decembar, ne znamo još tačno destinaciju, ali sigurno ćemo ići negdje u toplije krajeve na zasluženi odmor.n
