Razgovarala Dragana Đurić/Foto Vesela Mišković
Pogriješili bismo kada bismo Suzanu Tot predstavili samo kao pjevačicu ili samo kao državnog revizora, jer ona je i jedno i drugo. Nesvakidašnji spoj zanimanja samo je dio njene ličnosti, ona je brižna majka, pravi prijatelj i njegovana dama. U jeku priprema za snimanje spotova za nove pjesme i spremanja za ljetnji festival u organizaciji Bojana Delića, Suzana nam je otvorila vrata svog doma i pustila da zavirimo u njen raj.
U mirnom naselju, nadomak centra, prostrani i svijetli stan njeno je utočište nakon napornih dana, mjesto slavlja i okupljanja dragih ljudi. Poželjeli smo da saznamo koliko je stan slika domaćice i ko je zapravo Suzana Tot: “Suzana je prije svega veliki entuzijasta, romantičar i neizlječivi empata koji svemu što je okružuje i u svakoj sitnici pronalazi ljepotu življenja. Mislim da su mi optimizam i predanost ljudima najveće vrline, nesebično sebe dajem svojim prijateljima. Trudim se da sve stvari oko sebe gledam sa puno ljubavi i uvijek prvo vidim lijepo u svakome i u svemu, stoga često znam da pogriješim u životu u nekim odlukama. Isto tako, kada stavim tačku na neke ljude, to znači da ne mogu više nikad biti dio mog života. Znam da oprostim, ali ne i da zaboravim”, priznaje Suzana dok nam sa terase pokazuje prelijepi pogled na obalu Morače.
Nije Vas lako predstaviti jer ste zapravo primjer da nema nespojivog. Zanimljivo je da imate dvije profesije, šta Vas je privuklo jednoj, a šta drugoj?
– Muzika je nešto što mi je Bogom dato po rođenju. To je talenat kog sam svjesna. Za sebe mogu slobodno da kažem da ne znam da li sam prije počela da pjevam ili da pričam, ali pjevanje je nešto što je dominiralo od mojih najranijih dana. Ta opsesija nikada nije prestala. Moji roditelji su zahtjevali da se prvo završi fakultet, pa tek onda sve ostalo, jer je njima to bilo na prvom mjestu. Međutim, kako sam se u životu uvijek vodila srcem, studiranje sam prekinula zbog muzike. Roditelji kao roditelji, veoma teško su to podnijeli, ali su s vremenom to prihvatili kao dio mene. Nekoliko godina kasnije sam sama poželjela da završim taj jedan edukativni ciklus i upisala sam fakultet vezan za moju sadašnju profesiju, a to je revizija. Moram da kažem da je u trenutku kada sam poželjela da završim fakultet to bilo i zbog nekih predrasuda koje vladaju u našem društvu. Konkretno mislim na pjevačice i mišljenje da nisu dovoljno intelektualno podobne za neke veće stvari osim da se bave muzičkom profesijom. Volim da rušim predrasude jer nisam pristalica istih. U jednom segmentu života, zbog revizije i tog ozbiljnog posla, odgovornosti koju nosi, priznajem da sam malo zanemarila i zapostavila muziku. Sada mogu da kažem da ta ljubav u posljednje vrijeme toliko dominira da vrišti iz mene ono dijete, u smislu “ti si muzika”.
Po čemu još volite da Vas pamte?
– Mislim da je moj zadatak u ovom životu da uveseljavam ljude, razmjenjujem lijepu i toplu energiju sa njima, i to je ono po čemu želim da me ljudi pamte. Po energiji, pjesmi, smijehu i načinu na koji dijelim emocije.
Da li je bilo perioda kada ste poželjeli da ostavite sve i posvetite se nečem trećem?
– Muzikom nikad nisam željela da prestanem da se bavim. U periodu kad sam se ostvarila kao majka, neko sam vrijeme prestala da se bavim pjevanjem i osjećala sam unutar sebe da je to nešto što mi jako fali, da nisam potpuna. Kada sam se ponovo vratila na scenu, to je bio moj preporod, vratila sam se sebi. Zasad ne razmišljam o promjeni posla, ali ću se vjerovatno sama povući kada budem u nekim ozbiljnijim godinama. Posvetiću se sebi na neki drugi način, uživaću u prirodi, to me maksimalno puni dobrom energijom i drži živom. Voljela bih da jednog dana imam svoj ranč pun životinja i da se bavim proizvodnjom domaće hrane.
Šta je najzanimljivije što ste čuli o sebi? Smatrate li se ženom koja je spremna da se uhvati ukoštac sa predrasudama?
– Nekada mi je bilo teško kada čujem neke površne komentare o sebi, sad ne reagujem, bude mi smiješno. Upravo zato mi je drago da sam dokazala da jedna žena može da se obrazuje, paralelno radi dva posla, bude dobra i predana majka. Profesija revizije je nešto što dokazuje moju pobjedu nad predrasudama, posebno na onu da pjevačica može da bude samo pjevačica zbog nedostatka intelekta. Uživam kad se mnogi iznenade, posebno na polju revizije. Znala sam tokom života da budem neodlučna, mislim da sam neke stvari propuštala baš zbog toga što nisam mogla da odlučim šta treba, a šta ne. Puno sam griješila zbog toga i zbog mog životnog mota – lakše ću ja nego neko drugi, pa sam neke stvari radila i na svoju štetu. Danas donosim ispravne odluke, dobre po mene. Vjerovatno sam sazrela kao ličnost pa su se te stvari promijenile. Možda nekad nisam znala šta hoću, ali sam uvijek znala šta neću.
Kada ste uselili u ovaj stan, jeste li odmah znali da je Vaš kada ste ga prvi put vidjeli?
– Da! Nevjerovatno, ali sam znala tri sekunde nakon što sam ušla u prostor, kad sam ugledala taj otvoreni pogled na Moraču iz dnevne sobe. Sveto mjesto u kome vlada dobra energija. Uselila sam se prije šest godina i sama sam sve sredila. Nisam morala ničega da se odreknem, već sam unaprijed imala viziju gdje šta treba da bude u stanu, nisam zvala za pomoć ni jednog profesionalca vezano za enterijer. Najveći izazov mi je bio da tri segmenta sklopim, stilizujem i upakujem u jednu cjelinu. Taj otvoreni prostor dnevne sobe, kuhinja, trpezarija i terasa… Mislim da sam se dobro snašla. Volim kada mi gosti dođu i trudim se da se osjećaju komotno, prijatno kao kod svoje kuće. Kod mene uvijek budu postavljeni dobri tanjiri, suvo voće, meze sa nekoliko vrsta sireva, domaća crnogorska kobasica, pršuta uz dobro vino…
Kuhinja je lijepo opremljena, a kako se snalazite u njoj?
– Pitate nekog ko ima mađarsko porijeklo. Mama koja je izvrsna kuvarica prenijela je znanje na sve tri ćerke. Volim da spremam ribu, povrće i jela koja ne zahtijevaju dugotrajnu obradu, a opet su vrlo ukusna.
Da li je šminkernica bila neizostavni dio sobe?
– Naravno da je šminkernica bila neizostavna. Uvijek sam maštala o tome da imam svoj prostor u kom ću da uživam, pa je profesionalna šminkernica morala da se nađe tu. U tom dijelu stana se spremam pred svirku i pred odlazak na posao. Ovo je prava ženska soba i ima svoju priču. Tu je i klavir, koji je morao da se nađe u prostoru jer predstavlja moju najveću ljubav. Nažalost ne sviram često, nemam vremena i iskreno se nadam da će se to uskoro promijeniti, jer muzika je kao disanje, bez nje nema života.
Je li bilo dileme oko izbora boje za stan? Čime se vodite inače kada donosite važne odluke?
– Znala sam da će sve da bude u bijeloj boji, koja je moja omiljena boja i nisam željela da eksperimentišem. Podsjeća na svjetlost, nevinost, čistoću, sigurnost i slobodu. Kada donosim velike odluke vodim se dosadašnjim iskustvom. Sve životne lekcije koje smo imali nam u stvari služe da rezonujemo stvari bolje i lakše. Opomenu nas i naučimo kako da lakše donosimo odluke. Bez obzira da li smo pogriješili zbog neznanja, trenutne slabosti, impulsivnog ponašanja ili ishitrenog donošenja odluka, važno je da shvatimo da je najvažnije kako se suočavamo sa svojim greškama – mi nismo naše greške, ali naše greške jesu naše lekcije.
Terasu ste uredili za guštanje uz vino i muziku. Koju muziku birate za opuštanje i šta Vas najbolje opusti?
– Terasu sam uredila za svoj gušt! Uzmem čašu dobrog vina, pustim opuštajuću muziku i odmaram psihički. Ljuljaška na terasi je tek posebna, tu najviše vremena provodim uz knjigu. Obožavam da čitam, jer steknem nova znanja o temi koja me zanima. Preispitujem svoja vjerovanja. Analiziram sopstveno ponašanje. Saznajem kako žive drugi ljudi. Iskusim svijet tuđim očima, a ujedno i oblikujem svoje vrijednosti i isključim se potpuno. Što se odabira muzike tiče, slušam skoro sve muzičke žanrove. Kada radim slušam džez, kada čitam knjigu to je neka opuštajuća muzika, neki instrumentali, za meditaciju i tome slično. Dosta slušam i stranu muziku, a naravno imam tako momente kada puštam hitove i onda đuskam po stanu.
Kakve uspomene sa putovanja volite da donosite?
– Donosim pun kofer uspomena sa svakog putovanja i uvijek mi je malo. Puna mi je kuća suvenira, raznoraznih predmeta specifičnih za svaku zemlju i uživam u njima. Nisu svi izloženi u stanu zato što bi brisanje prašine iziskivalo puno vremena (smijeh). Voljela bih da imam prostoriju gdje bih ostavljala sve te drage sitnice, jer ih toliko ima da su neke i u kutijama. Oni meni najdraži i najposebniji su na vidnom mjestu, poput uspomena sa Maldiva, suveniri vezani za Grčku i rimsku mitologiju.
Je li Vam bilo teško osmisliti garderober?
– Nije mi bilo teško zato što sam uvijek znala da moram da imam poseban dio za tašne, scensku garderobu, svakodnevnu garderobu. Najviše sam uživala u osmišljavaju garderobera.
Koga najviše volite da ugostite u svom stanu?
– Svako ko dođe u moj stan je dobrodošao, trudim se da budem dobar domaćin. Mali, ali odabran broj ljudi ulazi u moj stan. Vrijeme provedeno sa porodicom i prijateljima nema cijenu, tu nastaju najljepše uspomene. Srećna budem kad uspijem sve da okupim, kada diskutujemo na razne teme, uživamo u dobroj hrani i piću i kada se smijemo do kasno. Ljubomorno čuvam svoju intimu od očiju javnosti, zato je časopis Gracija prvi i jedini imao tu privilegiju da zaviri u sve djelove moje privatnosti.
Jeste li tip koji svakodnevno čisti stan ili odvojite jedan dan za sređivanje?
– S obzirom na činjenicu da sam mnogo aktivna i da radim dva posla, fali mi vremena da bih sama učestvovala u svakodnevnom sređivanju stana, stoga imam pomoć. Naravno da sama uradim ono najneophodnije, zato što sam perfekcionista i volim da uvijek bude sve na svom mjestu. Važno mi je da sve odiše čistoćom, da su plakari uvijek spremni. Jednostavno, ako nešto nije sređeno, za mene je to negativna energija.
Imate li neki skriveni talenat?
– Dobro pitanje! Naravno da imam skrivene talenate. Smatram da jako dobro pišem i gluma je nešto što takođe volim. Sve vezano za umjetnost, čak i vajarstvo me na neki način zanima i to je nešto čime bih se možda i bavila.
Čime volite da se počastite kada ste neraspoloženi?
– Kada sam neraspoložena volim da se počastim svojom samoćom, zato što tada ne volim da komuniciram s ljudima, niti da prenosim negativnu energiju na druge. Jednostavno se povučem u sebe i odbolujem sve sama.
GRACIJA 223/maj 2024.
