spot_img

Svaki problem ima svoju knjigu

Šta god neprijatno da vam se desilo u životu, neki pisac je to doživio prije vas

spot_img

Postoje različite stvari, prelijepe i prestrašne. Žena koja je napustila dijete i žena koja ga odgaja sama. Nevjerna i prevarena. Sve imaju nešto zajedničko: misle da imaju neki problem. Stefani Žaniko, francuska novinarka i spisateljka, ima rješenje. I objavljuje ga u uvodu svoje knjige 100 romana za prvu pomoć liječenja (skoro) svega… 

Kakav psihoanalitičar, previše košta i kada je potpuno nepoznat? Efikasnije je i ekonomičnije pročitati knjigu “slavnog pisca”, jer “na svijetu više ne postoji niti jedan problem o kojem neki pisac nije pisao iz ličnog iskustva, uobličivši ga u dobru priču”. Pa, ako svakom problemu odgovaraju različiti simptomi, odgovara mu, takođe, poneki dobar roman iz kojega mogu da se izvuku pouke i savjeti.

Uznemirena sam majka jednog adolescenta

Simptomi: u njegovoj sobi osjetite miris marihuane, često zna da vam zalupi vrata pred nosom, druži se sa vršnjacima sumnjivog karaktera i ponašanja, slabo uči, laže o ocjenama, ne želi da razgovara ni o čemu, ignoriše vas potpuno… Kada treba da uništi život sopstvenih roditelja, mašta mladih ne poznaje granice. Preporuka: roman Foxfire: Confessions of a Girl Gang, američke spisateljke i profesorke Džojs Kerol Outs, prema kojem je 1996. snimljen i film Foxfire.

-

Više ne podnosim svoju majku

Simptomi: već odavno ste prešli tridesetu, a vaša majka se konstantno petlja u vaš život. Zove vas svako malo, a najčešće kada ste na poslovnom sastanku ili kupate dijete. Skoro svakodnevno čujete već legendarnu rečenicu: “Zar poslije svega što sam za tebe učinila?” Ne propušta priliku da kritikuje vašeg partnera, prijeti kako će doći da živi sa vama… Majke koje čine najviše štete su, nažalost, one koje imaju najbolje namjere i zbog toga nas boli i sama pomisao da je povrijedimo, da pokušamo da joj uskratimo želju da se za nas žrtvuje. To je slučaj glavne junakinje romana Weeping Susannah, izraelske spisateljke Alone Kimi. Glavna junakinja je mlada žena koja je već odavno trebala da napusti okrilje roditeljskog doma. Ali, bolesna je, kako to želi da misli njena majka i u šta već vjeruje i sama. Njena bolest manifestuje se apsolutnom fobijom od promjena i nezadrživih napada plača. Kada im jednog dana u kuću stigne rođak iz Amerike, Suzana je isprva prestravljena, a zatim uspijeva da se oslobodi svoje pasivnosti, zaljubljuje se i, na kraju, odvaja od majke. Knjiga je zabavna, ali ne samo to, može se reći da pokazuje put kojim svaka žena treba da prođe kako bi se jednog dana odvojila od svoje majke.

Više ne znam ko sam

Simptomi: žena ste današnjice, moderna (samo što ta riječ već odavno zvuči zastarjelo) i dinamična. Radite, volite da se zabavljate, da provodite vrijeme sa prijateljima, ali, ipak, često osjetite kako vam smisao života izmiče! Ko ste vi, ustvari? Vrijedi li doživjeti ljubav? I, na kraju, da li zaista zaslužujete interes ljudi koji vas okružuju? Opsjednute ste egzistencijalnim pitanjima, tipičnim za naše vrijeme. Zbog toga treba da pročitate dva savremena romana. Prvi je Ljubav, znatiželja, Prozak i sumnje, španske spisateljke Lucije Ečevarija, o tri potpuno različite sestre, njihovom svakodnevnom životu i bezuspješnim pokušajima da u njemu pronađu ravnotežu. Drugi je Djevojački vodič za lov i ribolov Melise Bank.

Šef me maltretira

Simptomi: da radite kao četiri osobe kako biste udovoljili njegovim zahtjevima, ni to mu neće biti dovoljno. Ako zakoračite udesno, prigovoriće vam što niste išli ulijevo, i obratno. Šta god uradite – pogrešno je! Sumnjate u sebe i pomišljate da niste sposobni ni za šta. Niste u pravu, u vašem slučaju radi se o mobingu – kažnjivom po zakonu.

Preporuka: Strah i trepet Ameli Notomb, od prvih stranica razvija se autentična i slikovita radnja, spasonosna za moral. U pitanju je istinita priča koja se autorki dešavala tokom jednogodišnjeg rada u japanskoj kompaniji. Od prvog trenutka antipatična svom šefu, doživljavala je poniženje za poniženjem, da bi se na kraju našla na dnu, u ulozi čistačice toaleta na posljednjem spratu zgrade u kojoj radi. Ne treba ništa drugo da se doda. Interesantno, dinamično sa svim svojim pretjerivanjima i savršeno opisano: bespogovorno prihvatanje prvog uznemiravanja, naizgled beznačajnog, znači prihvatanje rizika od niza sljedećih i, na kraju, odjednom biti zgažena. Dakle, opirite se!

GRACIJA 23/2014.

Priredila Snežana Crkvenjaš

Možda vas zanima

PRATITE NAS I NA INSTAGRAMU

NEDAVNO OBJAVLJENO