Piše Marina Strugar
Božićni ustanak prva je igrana serija sa istorijskom tematikom u crnogorskoj televizijskoj produkciji, koja se bavi periodom i događajima nakon završetka Prvog svjetskog rata. Serija je snimana na mnogobrojnim lokacijama Cetinju i okolini Cetinja, Podgorice Danilovgrada i Beograda, a okupila je neka od najvećih glumačkih imena: Nataša Ninković, Vojin Ćetković, Marko Nikolić, Boro Stjepanović, Mirko Vlahović, Mirza Halilović, Amar Bukvić, Srđan Grahovac, Mladen Nelević, Momčilo Pićurić, Miodrag Radonjić, Sanja Popović, Miloš Pejović…
Serija je izazvala veliku pažnju publike, što potvrđuju i brojke. Producentkinja Svetlana Sošić otkriva nam podatke vezane za gledanost Božićnog ustanka. “Naravno, sve vrijeme pratimo istraživanje gledanosti, i zahvaljujući agenciji Ipsos Strategic Marketing imamo uvid u gledanost. Prvu epizodu gledalo je oko 100. 000 ljudi, tako je bilo svake nedjelje, tokom svake epizode, uz minimalne oscilacije iznad ili ispod te brojke, ali definitivno je Božićni ustanak trenutno najgledaniji program u Crnoj Gori. Rekordna gledanost serije opravdala je epitet koji nas prati od početka snimanja, po kojem je ovo ‘najočekivaniji projekat’ u Crnoj Gori. Nadamo da će gledanost posljednje epizode, koja će biti emitovana 2. aprila, premašiti sva naša očekivanja”, kaže Svetlana.
Snimanje serije je trajalo oko dva mjeseca, i to u tri dijela, prvi dio i početak snimanja je bio u decembru 2015, zatim u martu i decembru 2016. godine. “Osim finansijske neizvjesnosti, uzrok odlaganjima snimanja su vremenski uslovi, koji su nam bili potrebni i koje smo smo čekali, tačnije ‘ganjali’. Kako se tematika serije odnosi na zimski period i termin pravoslavnog Božića, i trebalo je da dočara oštru jaku i sniježnu zimu kakva je bila tokom ustanka, upravo takvu zimu smo trebali i čekali. Kako je zima prošle godine bila iznenađujuće sunčana, topla i bez snijega, scene eksterijera smo odložili za sljedeću etapu snimanja, pa za sljedeću, ali snijega i hladnoće nije bilo. Kad će snijeg je bila najčešća tema u ekipi i naša najveća briga. Tokom posljednjeg dijela snimanja u decembru bili smo primorani da snijeg nekako stvorimo, da obezbijedimo vještački snijeg i sve potrebne specijalne efekte, koje je teško nabaviti i dopremiti do nepristupačne lokacije na Lovćenu. U ranim jutarnjim časovima, kada smo stigli na lokaciju gdje smo trebali snimati scene sa snijegom, pravi snijeg je počeo da pada, i to skoro samo na toj padini… Ekipa je bila posebno srećna i oduševljena da nam se najveća želja i potreba snimanja ipak ostvarila na najbolji mogući način. Ovo je samo jedna od mnogo dogodovština sa snimanja, jer svako snimanje nosi veliki broj anegdota i doživljaja. To je ipak živ i do kraja nepredvidljiv proces, a posebno ovakav kada se radi epoha, sa velikim brojem ljudi, rekvizite, oružja i životinja ispred kamera, ali i usljed velikog broja ljudi, tehnike i vozila iza kamera.”
Serija je okupila eminentna glumačka imena, što je umnogome doprinijelo kvalitetu serije, naravno uz stručni tim iza kamere među kojima su brojni profesionalci. “U seriji je igralo preko 50 glumaca, dvadesetero djece, oko 100 statista i 70 vojnika, pripadnika Vojske Crne Gore. Dijapazon glumaca je zaista značajan, od velikih glumačkih legendi poznatih u cijelom regionu, velikog broja domaćih glumaca i glumica, do skoro svih trenutnih studenata glume sa Cetinjske akademije. Želim da istaknem da je većina uloga, odnosno glumaca koji će ih tumačiti, dodijeljena nakon kastinga koje smo organizovali i za djecu i za ostale glumce. Kada je riječ o autorskoj ekipi, svako iz svog sektora, dali su ogroman i nesumnjiv doprinos kvalitetu serije. Ekipu čine najznačajnija renomirana imena iz regiona, velikog iskustva, posebno u snimanjima epohe, koji su na našu veliku sreću pristajali da rade u ovom projektu. Pomenula bih samo neke: direktora fotografije Ivana Kostića, čuvenog scenografa Milenka Jeremića, kostimografkinju Gordanu Angelovski, umjetničkog direktora projekta pisca Milorada Popovića, a mnogo je drugih, preko sto članova svakog sektora, ekipe iz Slovenije, Srbije, Hrvatske i Crne Gore, koji su radom i požrtvovanjem dali doprinos seriji”, objašnjava Svetlana, dodajući da je Božićni ustanak televizijska serija istorijskog karaktera, i bavi se periodom poslije Prvog svjetskog rata u Crnoj Gori.
“Stručnim jezikom nazvano – snimanje epohe, podrazumijeva bavljenje posebnim periodom u prošlosti koji treba u svakom njegovom segmentu, od govora i jezika, preko kostima, scenografije, rekvizite, oružja navika i uopšte duha tog vremena, rekonstruisati, osmisliti i ponovo postaviti, zatim snimiti, produkcijski i postprodukcijski realizovati tako da najvjernije oslikavaju taj period. Ovakav format nikada do sada nije rađen u Crnoj Gori i ovo je prva istorijska igrana serija u crnogorskoj televizijskoj i filmskoj produkciji. Na tu činjenicu smo posebno ponosni, ali taj podatak nas je dodatno obavezivao i predstavljao veliku odgovornost. Veliki je bio pritisak i odgovornost na cijeloj ekipi, najviše na autorskom timu od početka rada na samoj ideji do emitovanja, tako da smo veoma temeljno i oprezno pristupili svakoj fazi rada, uz prethodno istraživanje i tumačenje svakog elementa. Zahvaljujući tome, ali i znanju i umijeću našeg autorskog tima koji imaju iskustva u snimanju epoha, zahvaljujući velikoj želji i posvećenju cijele ekipe ovoj ideji i projektu, uprkos svim problemima, serija je uspješno završena i emitovana uz ogromnu pažnju javnosti i medija i nadamo se da će ovim tempom i nastaviti da živi.”
Svaka epizoda se očekivala sa nestrpljenjem
Reditelja, scenaristu i producenta serije Željka Sošića pitali smo koji je bio najveći rediteljski izazov pri radu na seriji. “Rediteljskih izazova je dosta bilo, jer se radi o velikom i složenom projektu, sa velikim brojem likova, autora i saradnika. Za mene je najveći izazov bio uopšte stvoriti seriju, jer je ovo prva televizijska serija koju radim. Velika je razlika između igranog filma i igrane serije, pogotovo ovakve serije koja ima ozbiljne žanrovske zadatosti. Ovladati tim medijem je bilo najteže i najizazovnije, i mislim da smo moji saradnici i ja u velikoj mjeri uspjeli u tome.”
Svaka nova epizoda Božićnog ustanka se sa nastrpljenjem očekuje, a nakon emitovanja slijede brojni komentari, često oprečna razmišljanja i stavovi.
“Svakako sam očekivao i komentare i polemiku. To je potpuno normalno, jer se radi o najtežem periodu crnogorske istorije i o najvećoj nepoznanici. A to što se svaka nova epizoda očekuje sa nestrpljenjem je veliki uspjeh i znak da je imalo smisla raditi na ovom projektu. Svi smo radili ovaj posao sa ciljem da ga što više ljudi pogleda i da se što više priča o njemu. Najgore prolaze projekti o kojima se ništa ne govori i koji ne proizvode nikakve utiske”, kaže reditelj i dodaje: “Kada čujem ili vidim komentare da se plače za nekim likovima, da se strahuje ili pati zbog nekih događaja, da se citiraju neke rečenice iz serije, da se vodi polemika oko nekih istorijskih situacija koje su prikazane u seriji, tada sam najponosniji, jer je to najbolji dokaz da se sa serijom živjelo ovih devet nedjelja. To mi je najveći kompliment i na to sam najponosniji.”
Praksa u regionu u posljednje vrijeme je da se prvo snimi film, a nakon toga se emituje serija. I tim koji stoji iza Božićnog ustanka u početku je razmišljao u tom pravcu. “Da, ali je prevladao stav da se uradi što bolja serija. Ne mislim da se od svakog filma može napraviti serija, ili obrnuto. Mislim da je ta praksa u regionu više komercijalni nego estetski postupak, i uglavnom se radi na silu. Film je film, a serija je serija. Božićni ustanak je mišljen, pisan i sniman kao serija, i niko od autora nema potrebu da se ovaj materijal preoblikuje u film. Važno je reći i to da je televizija u apsolutnoj premoći nad filmom i bioskopima, tako da samo jednu epizodu ove serije preko televizije vidi nekoliko puta više ljudi nego što bi vidjelo najgledaniji film u svim bioskopima u Crnoj Gori. To je svjetski trend i ne treba mu se suprotstavljati.”
Ljubavna priča Jelene i Danila
Serija, osim istorijske tematike, u fokusu ima ljubavnu priču kroz koju se prelamaju sve istorijske i društvene okolnosti. Publika se u seriji posebno vezala za ljubavnu priču Jelene, koju tumači Sanja Popović, i Danila, kojeg tumači Miodrag Radonjić. Njihova ljubavna priča nosi lijepe emocije, ali i kompleksne i teške u kontekstu mentaliteta i vremena u kojem se radnja dešava. “U svim vremenima, u svim istorijskim ili savremenim kontekstima ljubav postoji. Da li će ona biti ostvarena ili ne umnogome zavisi od onih koji su zaljubljeni, ali naravno i od okolnosti u kojima se ta ljubav dešava. Priča koju prati ljubav ovo dvoje ljudi je smještena u vrijeme koje je sa sobom nosilo veliku neizvjesnost i za prostor i za ljude koji su u njemu živjeli. Sigurna sam da je i kroz našu ljubavnu priču opisana velika tragedija običnih ljudi koji su u tim okolnostima uvijek najveća žrtva”, kaže Sanja Popović, a Miodrag Radonjić dodaje: “Sama činjenica da se Danilo vraća u Crnu Goru isključivo iz razloga da oženi djevojku koju nije vidio osam godina me je natjerala da tragam za emotivnim motivima. On na neki način podrazumijeva tu ljubav i trudi se da ne sumnja u njenu istinitost i čistotu. Ipak shvati da stvari sa Jelenom ne stoje tako, u njegovom odsustvu pažnju joj je poklonio drugi muškarac. Kada se uvjeri da se Jelena zaljubila u drugog muskarca on je pušta… Smatram da su to te lijepe emocije koje su u našem vremenu vrlo rijetke. Iz Danilovog ugla ništa nije teško u kontekstu vremena, jer je on čovjek van svog vremena. Tu mi je pomogao cio autorski tim, na čelu sa rediteljem, da Danilo prije svega izgleda drugačije, kao da se tu ne uklapa, i da se drugačije odnosi ka okolnostima koje ih sve okružuju. Ali mu jeste kompleksno da istjera svoje, po cijenu da uvrijedi strica, brata, pa čak i tasta što je za to vrijeme i mentalitet, veliki prekršaj. Dakle, on pravila ruši sa lakoćom, ali u emocionalnom smislu ostaje čist i iskren. I ipak je pušta i oslobađa je tereta koji nosi njegova sudbina. Ma, klasičan emotivac.”
