Razgovarala Dragana Đurić/Foto Privatna arhiva
Diplomiranu ekonomistkinju Svetlanu Bićanin koraci nisu poveli stazom koja vodi do kancelarije, brojeve je zamijenila slovima i počela da piše priče koje je čuvala u sebi. Osim što je regresoterapijom uspjela da spozna sebe, odlučila je da u tome pomogne i drugima. I, naravno, da nastavi s usavršavanjem, pa je postala i master NLP coach i autorka zbirke priča Priče nošene košavom.
“Ukratko mogu za sebe reći ovako: majka, žena, supruga, ćerka, sestra, drug i terapeut s osmijehom. Zašto ovo kažem? Zato što se danas od žena očekuje da budu sve u jednom, nažalost”, rekla nam je Svetlana, koja voli za sebe da kaže da je ona pravi primjer toga da diplome nisu bitne i da ne pridaje značaj formalnostima.
Koji je to trenutak kada ste odlučili da svoje misli pretvorite u knjigu?
– Inspiracija za moju knjigu su svakako priče klijenata, rado ih koristim kao metafore i u životu i na svom poslu, pokazujući ljudima da nisu oni jedini koji imaju probleme, da ima još ljudi sa sličnim situacijama i da se svi mi borimo i nosimo s njima. Kroz vrijeme sam shvatila da je tako lakše i da će biti najbolje da sve te priče budu na jednom mjestu. Tako je i nastala knjiga.
Da li su Priče nošene košavom nastale iz Vaših iskustava?
– U svakoj ima dio mene. Pišući ih, zatim slušajući, a onda i kroz praktičan rad sa svojim klijentima, mogu slobodno da kažem da sam priče na neki način i preživjela i da sam dobar dio sebe utkala u njih.
Je li i pisanje terapija?
– Pisanje jeste terapija, rado preporučujem svojim klijentima da svako veče pred spavanje napišu u svoj dnevnik na čemu su zahvalni tog dana. Lično meni je pisanje baš to, terapija! Uz pomoć pisanja se opuštam i rasterećujem.
Izazovi muško-ženskih odnosa su uvijek aktuelna tema. Kako ih Vi vidite?
– Muško-ženski odnosi vječita tema, neisrcpna. Nema ni filma ni knjige bez ove teme, čini mi se da ne bi bilo ni svijeta. Ako bolje pogledamo, sva umjetnost i umjetnička djela nastaju iz muško-ženskih odnosa. Ljubav je najveći pokretač, kao i strast, a isto tako i mržnja, ljubomora. Sve su ovo jake emocije i svjedoci smo da kroz istoriju vjekovima nema bitnijih događaja da nije bilo umiješanosti bar neke od ovih emocija. Iz muško-ženskih odnosa nastajali su ratovi kao i gradovi, dogodila se sva čuda svijeta kao i propasti. Nekako sve s njima krene i prestane.
Kompletan tekst možete pročitati u GRACIJI 228/oktobar 2024.