Svjetski fotografi u Crnoj Gori

Teoretičarka umjetnosti, prof. dr Maja Đurić, kao urednik oblasti fotografije pisala je u Leksikonu likovnih umjetnosti CANU o fotografima koji su snimali u našoj zemlji od nastanka fotografije

Autor Maja Đurić
Foto Privatna arhiva

Cijeli svijet možemo držati u glavi kao antologiju, sliku, ali sakupljati fotografije znači i sakupljati svijet”, kaže Suzan Sontag, koja je napisala najljepše eseje o fotografiji. Upravo redakcija istoričara umjetnosti predano i intenzivno već dvije godine radi na izradi Leksikona likovnih umjetnosti, koji bi trebalo da izađe iz štampe ove godine u izdanju Crnogorske akademije nauka.
Poslije više od 20 godina proučavanja vizuelne kulture, kulture sjećanja Crne Gore uživala sam u ovom radu. To mi je bila djelimično i tema doktorata odbranjenog prije 11 godina i sada je došla na popravni ispit. Naravno, radeći druge poslove, ne prestajete da istražujete i sakupljate građu, ali ovakvi projekti vas natjeraju da sve to sistematizujete, preispitate sve do sada napisano, intezivirate rad i finalizirate do određenog roka. Čudno je to dok sažimate toliki trud i posvećenost radnog vijeka od 60 i 70 godina umjetnika-fotografa, na nekoliko rečenica i jednu ili dvije reprodukcije, pitate se i što bi bio sublimat vaših života. Urednici Niko Martinović i zamjenik Aleksandar Čilikov su bili odlični u svom poslu vođenja i u određivanju tempa, postavljanju rokova. Imali smo divnu, kooperativnu redakciju. Prvi put sam sarađivala sa mojim bivšim studentom, kolegom sa Fakulteta umjetnosti UDG, doktorantom Lukom Rakojević, koji je bio sekretar redakcije na što sam veoma ponosna.

Dodir sa drugom stvarnošću

Najljepša su od svega otkrića. Otkrila sam, kao i kolege, mnogo novih imena svjetskih fotografa koje je privukla ikoničnost naših pejzaža, neke oskarovce, i mnogo onih drugih, toplijih fotografija iz prašnjavih porodičnih albuma, kutija od cipela, koje aktivno podstiču nostalgiju i bezbrižnost prošlih vremena i otkrivaju nam tragove bivših života, a time i privatnu istoriju gradova. Za ovaj mali presjek odabrala sam svjetski poznate autore, strance, nama nepoznate, kao neku malu ekskluzivnu najavu fotografskog djela Leksikona likovnih umjetnosti. Zastupljeno će biti nekoliko različitih žanrova umjetničke fotografije. Među njima je odabrano nešto i iz novinsko-dokumentarne fotografije kojom se bavio i Aleksandar Eduar, američki fotograf dobitnik više Oskara. Priznati inovator u specijalnim filmskim efektima, fotografisao je u Podgorici za Crveni krst 20-ih godina prošlog vijeka, kada su bile teške i siromašne godine. Crveni krst je nalazio siročad koja je živjela po pećinama na obali Morače. Fotografija Mislilac snimljena je 5. avgusta 1920. i mogla je biti objavljena i kao naslovnica bilo kog časopisa uz legendu o biografiji dječaka. Originalni naziv The thinker has a thought or two ispisan je na poleđini fotografije, uz pečat American Red Cross Official Photograph (Paris) i pojašnjenje: “Ovaj mali crnogorski dječak je ponovo ozdravio zahvaljujući pomoći juniorskog Crvenog krsta. Došao je u bolnicu Crvenog krsta u Podgorici skoro mrtav od tuberkoloze i neuhranjenosti. Američka medicinska pomoć napravila je od njega zdravog i srećnog dječaka koji je sasvim slučajno postao ljubimac medicinskih sestara. Ovo je njegova omiljena poza mislioca, kako je znao da provodi većinu vremena u razmišljanju”.

Kompletan tekst mo\ete pro;itati u Graciji 191, jun 2021.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...