Piše Bojana Komnenić
Foto Privatna arhiva
Iako ne potičem iz zanatske porodice, strast prema cipelama je bila toliko inspirativna da sam se upustila u potragu za adekvatnom školom. U Firenci sam otkrila Polimodu, školu za dizajn obuće i modelarstvo i uspješno završila dvogodišnje studiranje. Najvažnije iskustvo nakon toga je poznanstvo sa rimskim zanatlijama koji su me velikodušno podučavali nekoliko godina, vidjevši moju želju i strast da naučim tajne zanata. S obzirom da sam po prirodi perfekcionista i vrlo odgovorna prema radu, tek nakon četiri godine sam bila sigurna da sam spremna za otvaranje svoje radnje”, počinje priču Tamara Pelević.
I zaista je sve došlo na svoje mjesto. “Moja radnja u Kortoni, malom toskanskom mjestu, vrlo brzo je doživjela uspjeh, naročito među bogatom inostranom klijentelom koja posjećuje Toskanu. Moje cipelice su putovale po cijelom svijetu, a klijentkinje su bile zadovoljne, pa sam često dobijala mejlove u kojima su izražavale zadovoljstvo i zahvalnost.”
Povratak kući
Iako je imala dobru klijentelu i finansijski uspjeh, mnogo su joj nedostajali roditelji, Kotor, prijatelji… “To su posebne vrijednosti i novac vam ih ne može nikada kompenzovati. Godine 2010. sam se odlučila vratiti, moju djecu, Matiju i Luciju koji su se rodili u Italiji, dovesti u svoju zemlju, a svoju profesiju pokušati razvijati ovdje. Otvorila sam atelje u Podgorici 2011. Na samom početku nailazila sam na razne izazove i poteškoće, ali sada, poslije pet godina rada, mogu da kažem da je moj proizvod prepoznat, imam svoju klijentelu koja je zadovoljna i uvijek se vraća. Kada su me otkrile strankinje koje žive u Podgorici, počele su da posjećuju moju radnju i vraćaju se ponovo.”
Izrada cipela po mjeri i želji klijenta iziskuje vještinu, znanje, strpljenje, koncentraciju i iznad svega ljubav prema onome što radite. “Kod mene su ukomponovane sve te karakteristike, pa zahvaljujući tome uspijevam da ženama ponudim vrlo kvalitetan proizvod, odgovorno urađen, koji objedinjuje tehniku, ali i ono što je ženama vrlo važno, estetiku. Za izradu jednog zimskog para cipela potrebno je i nekoliko dana, dok ljetnje sandale mnogo brže radim. Materijale nabavljam iz Italije, jer sam tako sigurna u njihove karakteristike, kvalitet i trajnost”, objašnjava Tamara, te dodaje joj je zadovoljan kupac najveća satisfakcija i najbolja reklama.
“Na žalost, kod nas se zanati ne cijene dovoljno i ne smatraju se perspektivnima. Sve je manje mladih ljudi koje interesuju zanati, tako da starije zanatlije praktično nemaju nasljednika. Smatram da bi bila potrebna veća podrška institucija, jer male zanatlije su mali privrednici, a pojedine grane mogu se razviti i u značajne male proizvodnje.”
Tamara bi voljela da poveća izradu ljetnjih sandala i da je pretvori u manju serijsku proizvodnju. “Radim na tome, ali cilj je dosta ambiciozan, pa kao dugoročni projekat iziskuje i vrijeme i sredstva.”
Mali momenat slave
Ovog proljeća imala je značajnu profesionalnu satisfakciju kada su se njene sandale pojavile u britanskom izdanju časopisa Vogue. “Činjenica da su smatrali moj rad dostojnim da bude na jednoj njihovoj strani me mnogo raduje i daje mi dodatni podstrek i inspiraciju. U Italiji sam imala takođe jedno lijepo profesionalno iskustvo sa glumicom Džulijet Binoš, kada je moje crvene cipele uzela za scenu u filmu Neobičan par, za koji je kasnije dobila Oskara. Uvijek me ovo iskustvo nasmije i kažem da je to moj mali moment slave”, ponosno kaže naša sagovornica.
Biti žena preduzetnica u Crnoj Gori nije tako jednostavno. “Izazova je mnogo, ekonomski uslovi, platežna moć, cijene lokala itd, ali smatram da ipak ne treba da se obeshrabrimo. Ako postoji dobra ideja, treba da je pokušamo realizovati, jer kada ste hrabri i vjerujete u sebe i ideju, vrata će vam se po malo otvarati, a dobre prilike ukazivati. Besmisleno je čekati bolje uslove, jer uslovi nikada nijesu idealni. Savjetujem ženama da se obrate i Asocijaciji poslovnih žena, čija je predsjednica Ljubica Bukarica, a čija sam i ja članica, jer kroz druženje sa drugim preduzetnicama iz Crne Gore i sa preduzetnicama iz regiona, lakše se sagledavaju realne mogućnosti i prepreke u poslu.”
U ljetnjem periodu najviše se bavi izradom kožnih sandala, koje je osmislila prije četiri godine, sa ciljem da odličnim kvalitetom i pristojnom cijenom izađe u susret klijentkinjama. “Po cijeni između 55 i 75 eura klijentkinje mogu da naruče sandalu kakvu žele, a koja će im kvalitetom materijala, garantovati udoban hod i trajnost. Sandale su izrađene od kožne okrajine i kožnog đona, lice je od jarećih i telećih koža, postava je takođe jareća. Materijali su izuzetno kvalitetni, tako da je klijentela svakog ljeta zadovoljna. Koža je inače prestižan materijal čije su odlike, kao otpornost na vodu i znoj, stabilnost forme, lakoća, trajnost, antialergijski, higijena stopala, vrlo značajne i jedinstvene. Izrađujem i kožne torbe, kaiševe, narukvice, futrole za telefone. Za kožnom galanterijom postoji takođe potražnja”, objašnjava Tamara, te za kraj razgovora dodaje da joj se klijentkinje uvijek vraćaju, a njihova riječ najbolja je reklama.
