Hipnoterapeutkinja iz Beograda Tatjana Beočanin počela je prije 15 godina da proučava za mnoge nepoznatu temu o otvaranju vrata podsvijesti ljudskog uma. Nakon dugogodišnjeg ispitivanja, učenja, proučavanja i, na kraju, sticanja diplome čuvene američke škole hipnoterapije Džeralda Kajna iz Floride (kod Božidara Grilca iz Slovenije, tada jedinog licenciranog predavača u bivšoj SFRJ), Tatjana je počela da se bavi hipnoterapijom. Od tada pa do danas u njen Hipno Centar Beograd došli su mnogi da zatraže pomoć i odlazili su zadovoljni i srećni, a Tatjana je održala stotine besplatnih predavanja tokom kojih svim zainteresovanim odgovara na pitanja o hipnoterapiji i načinu na koji funkcioniše.
Tatjana je nedavno prvi put boravila u Podgorici, gdje je radila s mnogo klijenata iz cijele Crne Gore. Iako su termini bili unaprijed rezervisani, interesovanje za tretman je bilo ogromno, o čemu svjedoči i to što joj je telefon neprekidno zvonio dok je razgovarala s ekipom Gracije.
Vodič kroz podvijest
“Upoznajući razne metode, ljekare i, na žalost, znajući psihu moje mame, kao dijete sam vjerovatno rano sazrela da znam šta se na tom polju događa, koliko mi možemo da odaberemo, iako to surovo zvuči jer pričam iz ličnog iskustva, onaj drugi mehanizam – mehanizam bježanja, koji nam više odgovara nego napor i borba. Ako ne primijetite racionalno da se bilo šta u vašem životu mijenja – od malih stvari, nemojte očekivati da se čudo dešava u podsvjesnom”, započinje razgovor Tatjana.
Proučavajući Emila Kuea, Džozefa Marfija, Lujzu Hej, prvo je na sebi primjenjivala autohipnoze i sugestije. “Znanje bez primjene nije mudrost, ne daje rezultat. Ja sam išla dalje, jer mi je trebalo nešto efikasno, da imam povjerenja u sistem školovanja, i našla sam američku školu kod Božidara Grilca. U to vrijeme polje mog ispitivanja je bilo mrtvo more u odnosu na danas. Literaturom, učenjem i proučavanjem zapadnih sistema počela sam da bivam dio priče rada i na sebi i na okolini i fascinirala se”, kaže Tatjana, te naglašava da metoda koju radi nije terapija, jer radi na promjeni. Njen alat su, kako kaže – njen glas i pozitivna sugestija.
“Hipnoterapija je svuda na zapadu priznata kao metoda liječenja. Uvijek naglasim da nemam pacijente, već klijente. Ne liječim, ne ukidam terapiju, ne uspostavljam dijagnozu. Ja sam vodič u dubljem nivou našeg uma, desne hemisfere, a to je podsvijest.”
Upravo zato čitav sistem hipnoterapije je, kako kaže, rad na uzroku na jedan poseban, najprirodniji i najbezbolniji način. Nusefekti ne postoje. “Svaki klijent je individua za sebe. Svi imamo svoju ličnu mapu pogleda na svijet, a to su nam džakovi iz prošlosti i uopšte mehanizam navika koji je u podsvijesti. Postoji sistem od četiri tretmana sistematskog čišćenja koji važi za sve, ali je svaka osoba individua sa svojom bazom, sa svojim dijelom priče i očekivanja. Ono što je najvažnije je razumijevanje. Ja nemam čarobni štapić. Meni je u svim tehnikama potrebna saradnja s ljudima. Bez saradnje ništa ne funkcioniše. Tu postoje i najveće zablude, jer ljudi generalno tragaju za čudom, zato što niko ne zna šta je to socijalno budna hipnoza”, kaže Tatjana, pa zbog toga svima jednostavno objasni da su tu da se na brži, jednostavniji način u njihov um ubaci nešto novo, pozitivno, što će brzo osjetiti i počeće da biva dio njihove nove priče, da bi ušli u novu, sopstvenu promjenu.
Navika je čudo
“Ljudi ne shvataju da mi non-stop mislimo i punimo našu bazu i da se sve naše emocije dnevno smjenjuju. Samo treba da imamo svijest o tome da smo sve mi, i da čitav sistem funkcioniše iznutra ka spolja. Mi uvijek tragamo za lakšim načinom da dođemo do sreće i radosti. Nažalost, kada ljudima razjasnim sve, bude puno tužnih lica u smislu: ‘O, ne, opet moram sam’. Navika je čudo. Onda se vraćam na socijalno budnu hipnozu gdje objasnim ljudima da naša podsvijest neprekidno radi, nabrojim proces nastanka onoga što će postati naše uvjerenje u podsvjesnom, naša ideja koja teži da se ostvari.” Tatjana objašnjava da je njen princip rada da momentalno ide ka rješenju problema. “Imamo toliko vremena da ga potvrdimo – nema potiskivanja, niti odbacivanja i idemo ka rješenju. Život je pun uspona i padova i savršenstvo ne postoji. Ljudi treba da znaju da sami kreiramo svoj život. Imati sebe sa sobom – to je prava moć.”
Svako stanje hipnoze u stvari je autohipnoza, kaže Tatjana. “Ja sam samo vodič, da to ide kvalitetnije i brže. Idem regresivno na uzroke svega onoga unazad što se nadogradilo i sve je jače. Tu uglavnom mislim na strahove malog djeteta, jer kad smo mali, kada prvi put nešto doživimo, to je toliko zabilježeno, jer naša podsvijest uvijek radi za nas i uvijek je tu da nas opomene. Ona, nažalost, ne zna šta je negacija i uvijek će nam donijeti rješenje. A to je jako važno – postati svjestan korišćenja uma i odlučiti se za pozitivnost, za korak rješenja. Jer to svi možemo. Ovdje nema nikakve mistifikacije. Mi smo tu da povratimo onu našu moć da, osim što klimamo glavom, to i primijenimo.”
Tatjani se najviše klijenata obraća za pomoć zbog paničnih napada, strahova, depresije, socijalne fobije, ali i zbog fizičkih problema. Nažalost, dodaje, obraća joj se sve više mladih. “To nam je donijelo bujanje svega, savremeno doba, otuđenje… I onda ne znamo kako nastane emocija, a kamoli osjećaj, sve se potisne. Mi vodimo fizičku higijenu, a šta je sa mentalnom? Sve je to dio priče jedne ogromne moći gdje neko ili koristi svoj um na poseban način, ili, naravno, odbija i baci u kantu. Treće ne postoji.”
Začarani krug
Tatjana ističe da je ključna stvar osjećaj nesigurnosti i samopoštovanja, te da to iscjeljuje sve. “Živimo u začaranom krugu jer prve sugestije dobijamo od naših roditelja, a oni od svojih. Puno vremena je prošlo otkad su donesena neka pravila koja sada ne važe. Kako to promijeniti? Upravo tako što je dovoljno da kažem da je potpuno nemoguće da bilo ko spolja voli vas više nego vi sebe. A onda vi ugledate neko biće koje vas oduševi i njemu date stopostotnu moć, a sebe stavite daleko u ćošak. I, naravno, kada ste sebe stavili u ćošak, imate toliko sumnji da dobijete rezultate. Ako ne radimo na tom polju, sve drugo je jako teško. Dolazimo do istine, a onda je istina nesklad”, kaže Tatjana te dodaje da ljudi ne shvataju da nekada mislimo da je ono što izgovaramo istinito, a u stvari je podsvjesno potpuno kontra. “Svako mora da zna kako sugestija dobija moć. Tu smo u problemu zato što ne znamo kako nastaje osjećaj. Početak svega je misao. Naši česti misaoni procesi stvore ideju. Svaka ideja koja uđe u podsvjesni dio uma je naše uvjerenje, a uvjerenja te ideje iz podsvijesti teže da se ostvare. Ostvarivanje tih ideja mi nazivamo akcijom, česte akcije navikom, a onda ljudi često znaju da kažu: moje navike – to sam ja, to je moja ličnost – i da sve to zalijepe sudbini. Što, naravno, nije tačno. Kada sagledamo taj proces, onda krenemo od početka. Ljudi dovode sebe u osjećaj da ih misli napadaju. Ja kažem da je misao je početak svega, ali misao je ništa. Ona je najtananiji vid energije. Mi joj dajemo moć. Mi mentalne procese u našem umu možemo da stopiramo ili biramo. Najljepša stvar je da nikad nije kasno.”
Hipnoterapija se sastoji od četiri tretmana s razmakom od najviše sedam dana, čime je zaokružen proces osnovnog mentalnog čišćenja. Stanje kljenta je, kaže, tolika mentalna budnost, da se ljudi koji tragaju za hipnozom iznenade, uvjereni da je to ono što gledaju u filmovima. “Hipnoza je mentalna budnost. Nema nikakvog transa, niti odsutnosti. Hraniti um direktnim pozitivnim sugestijama je najvažnija stvar, jer ono u čemu smo raste. Kada imate budan um, možete veoma lako da prekinete negativni fokus. To su brze promjene, jer ja direktno radim s osjećajem. Čitav dio priče je da morate da hranite vašu pozitivnu promjenu. Jako je bitno imati svijest da ćete ući u promjenu. Našla sam sistem rada da svako uđe u ono što želi i da ima svijest koliko će nešto da traje, kako je došao do toga i šta će dalje. Da je to njegov izbor. Sve što jednom možemo – uvijek možemo. Nažalost, to važi i za negativno. U mom sistemu rada svi moji klijenti izlaze kao kapetani i to je čuveno kormilo koje im ja dam u ruke. Kuda će ko sa svojim brodom njegov je izbor. Naglašavam da se ne bavim psihoanalizom, ljudskim životima, od mene niko nikada nije čuo savjet, iako ja kao ličnost imam uvjerenja da živim ovo što govorim i na svakom mom predavanju prvo kažem ljudima – Da sam na vašem mjestu prvo bih pitala predavača da li je on srećan i radostan. Da, veoma sam budna, srećna i radosna. Ne savršena, ali imam svijest o tome da sve ono što želim zaista dobijam.”
A svijest o tome da sve ono što želi i dobija, Tatjana je stekla upornim dugogodišnjim radom na sebi. “Kako ću i kuda nekoga voditi bez toga? Dugo sam radila na tome i odmalena imala osjećaj da sam se rodila za rješenje, iako me je u sve ovo uvelo najtamnije iskustvo u mom životu, a to je bolest moje majke. I čak me to dovelo do toga da ovo radim s velikom ljubavlju. Jer to je otkriće svega onoga koliko je tačno da sami kreiramo život. Počnete zaista namjenski da pravite pozitivne projekte u vašim mislima za vaše ciljeve i onda shvatite da to čudo postoji.”
Iskustva klijenata
Tatjana sa svim klijentima ostaje u kontaktu i, kako kaže, želi uvijek da čuje njihova pozitivna iskustva. Kako i koliko Tatjana pomaže, pojasnila je Anđa Rogić iz Užica sa kojom je došla u Podgoricu. “Imala sam agorafobiju, strah od otvorenog prostora, sedam-osam godina i naučila s tim da živim uz supruga i porodicu. Dok je suprug bio živ nijesam smjela da ostanem sama kući ni dva sata. A onda je iznenada umro. Zapala sam u tešku depresiju, završila u dnevnoj bolnici, uz to još dvoje djece… Sticajem okolnosti, prije šest godina saznala sam za Tanju. Otišla sam u Beograd, odradila četiri tretmana i, evo, došla avionom od Beograda do Podgorice. Da mi je neko to rekao prije šest godina, kada nijesam smjela da uđem ni u autobus, ni u voz, a kamoli u avion, naravno da mu ne bih vjerovala”, kaže Anđa, koja se sprijateljila sa Tatjanom, pa zajedno ljetuju, putuju i druže se kada Tatjanine obaveze to dozvole.
Jedna od Tatjaninih klijentkinja u Podgorici, koja je željela da ostane anonimna, kazala je za Graciju da se poslije drugog tretmana prvi put nakon višegodišnje borbe s anksioznošću osjećala opušteno, srećno i zadovoljno. “Na hipnoterapiju sam otišla preplavljena strahom i iščekivanjem. Poslije prvog tretmana sam se osjećala opušteno, a već drugi je kod mene izazvao buru pozitivnih promjena. Mislim da sam na pravom putu da se konačno oslobodim dugogodišnjih okova koji su me sprečavali da uživam u životu.”
Tatjana Beočanin ne zna kada će opet doći u Podgoricu, ali je spisak klijenata sa kojima će raditi već skoro popunjen!
GRACIJA 52/2015
Piše Svetlana Peruničić
Foto Darko Jovanović
Šminka Vanja Beočanin
