THE ICON ISSUE Milano, Madrid i Pariz, srijeda, 18. januara 2023: Vanity Fair najavio je novu evropsku saradnju koja uključuje izdanja iz Italije, Francuske i Španije za The Icon issue. U pitanju je rubrika koja nadilazi granice izdavaštva, postajući umjetnički projekat koji uključuje izložbe, kratki film, saradnju mode, umjetnosti i dizajna te urbani umjetnički izraz. Prvi protagonista ovog putovanja mogla je da bude samo i jedino Madona, globalna ikona više od 40 godina. Projekat potpisuju fotografi Luiđi & Jango, nastojeći da na najbolji način izraze sve vrijedno što se dešavalo tokom njene umjetničke i ikonografske karijere. Italijan sa Sardinije Luiđi Murenu, bivši frizer i jedan među najpriznatijim u svijetu, sarađivao je s najvećim modnim kreativcima, a Švajcarac Jango Henzi je nekadašnji plesač i koreograf. Njihovo partnerstvo počelo je sasvim slučajno 2010. godine, a od tada potpisuju preko 250 naslovnica za Vogue, mnogo više za Vanity Fair i nezavisne časopise kao što su I-D i Dust. Pred objektivom ovog kreativnog i originalnog dvojca našle su se mnoge slavne osobe, među kojima i Rijana, Dua Lipa, Dženifer Lorens, Penelope Kruz, Dženifer Lopez, Džulijen Mur, Klaudija Šifer, Naomi, Kejt Mos…
View this post on Instagram
Madonin glas je umiljat, ali su njene riječi teške. Teške kao kamenje koje je često bacano na nju jer je kao magnet privlačila i ljubav i mržnju, i strasti i kritike, i opsesije i aplauze… “To je bila moja sudbina i ja sam to prihvatila jer je to bilo ono što sam morala da učinim. Prihvatila sam sve to jer je se radi o mom putovanju na koje sam morala krenuti na ovoj Zemlji”, kaže Madona. Pionirka i pokretačica. Diva i pop zvijezda.
View this post on Instagram
Četiri decenije karijere, pjesama, provokacija, koncerata, uspjeha, kritika i hvalospjeva. Četiri decenije tokom kojih je svu svoju energiju posvetila borbi i radu za stvari o kojima većina ljudi ili nije ni sanjala ili im je bilo teško da povjeruju u njih. “Koliko me sve to koštalo? Cijena je ogromna jer podrazumijeva mnogo toga: nedostatak odmora, neizvjesnost, odustajanje od sigurnosti, prekid svakog opuštanja, zbogom ugodnom životu, nedostatak sna, nula duševnog mira, nemogućnost da provodim vrijeme s ljudima koje volim… Ipak, bilo je to putovanje na koje sam željela i morala da krenem, ovo je bila cijena koju sam odlučila da platim i, da budem jasna, platila sam je do posljednjeg penija. Najveća privatna pobjeda na tom putu, najvažnija medalja koju sam dobila je što su moja djeca daleko stigla, što su ovdje gdje jesu, a profesionalnom pobjedom smatram to što još uvijek imam karijeru. Na poraze se nikada ne fokusiram jer – pobjeda je sve što ti se dogodi, čak i onda kada je doživljavaš kao poraz.”
O Crkvi, religiji, strahu…
Ovaj umjetnički projekat Luiđija & Janga nesumnjivo će se naći na udaru Crkve, kao i mnogi drugi godinama unazad s Madonom u glavnoj ulozi. “Pažljivo pogledajte sliku, ja s krunom na glavi, u raskošnoj haljini, stojim iznad oltara. Osjećam se izloženo, napadnuto… I to je bila samo metafora, to je bio samo set, a ta slika me vratila u Rim kada sam bila žestoko kritikovana od strane Katoličke crkve. Tada, tokom konferencije za novinare na promociji dokumentarnog filma In bed with Madonna, prije tri decenije, bila sam iznenađena napadima Crkve, a odgojena sam u katoličkom duhu. Brzo sam shvatila da su oni problem, ne ja, jer nisu shvatili da moj umjetnički rad ima za cilj da ujedinjuje ljude, da im daje slobodu izražavanja, jedinstvo. Ko god me tada napao bio je samo licemjer. Ikona Marije, Majke Božije, na ovoj naslovnici je simbol boli i inkluzije, osjećaja majčinstva, prihvaćanja različitosti…”, kaže Madona, jedna među prvim umjetnicima koji su slavili različitost. “Kada sam bila niko i ništa, bez novca i bez hrane, gladna, upravo su ljudi različitih etničkih grupa i pripadnici LGBTQI zajednice bili oni koji su me podržavali, a i danas me podržavaju, brinuli su i brinu o meni. Kako da im to ne uzvratim. Raznolikost i inkluzivnost su vrijednosti koje su uvijek bile dio moje umjetničke karijere. Što više vrijeme prolazi, sve više shvatam da sam umjetnica i osoba koja mora dati glas onima na marginama. A, ako ste vjernik, mislim da je važno da imate svoj obrazac rituala i duhovnog života. Ali, takođe smatram da religija bez razumijevanja, bez znanja, bez radoznalosti i uključivosti ne može da se smatra religijom. Religija nije pridruživanje nekoj isključivoj ili ekstremističkoj grupi. Religija je poštivanje drugih religija. Ona podstiče ljude da razumiju i proučavaju ono u što vjeruju, umjesto da se pridržavaju dogme koja bi bez proučavanja i razumijevanja bila prazna i jalova. Nije svačiji odnos prema religiji isti, ali njegujte neku duhovnu praksu. Ono što vrijedi za mene, ne mora da vrijedi za sve, ali smatram da su veoma važni molitva i veza s dušom, s duhovnom silom, nazovite to kako hoćete. Mislim da je to važno jer vjerujem u ideju nečeg većeg, višeg, nečeg metafizičkog što je izvan nas, ali nas sve drži na okupu. Plaši me pomisao da živim u društvu u kojem ne možemo slobodno da izrazimo svoju individualnost ili svoje misli. Čini mi se kao da se ljudi sve više boje da kažu svoje mišljenje, da budu autentični. Osjećam tišinu, želju za sigurnošću zbog straha da budete izbrisani, da nestanete… Kao da živite u jednom od onih krvavih distopijskih filmova. Problem je u tome što se čini da su ti scenariji postali stvarni. Iako danas više nego ikada prije svi imamo mnogo više razloga za pesimizam, moram da budem optimistična. Da nisam optimista, ne znam kako bih nastavila dalje.”
Izvor snage i muza
Na nekoliko fotografija Madona je prikazana kao meksička slikarka Frida Kalo, što objašnjava ovako: “Bila mi je poput vodiča u karijeri. Kao tinejdžerka sam prvi put čula za nju i fasciniralo me sve što sam saznala. Kako je postala slikarka, kako je sve to proizašlo iz saobraćajne nesreće, kako je godinama ležala u krevetu zbog bolova, kako joj je otac donosio kistove i boje, i kako je uporno slikala, uprkos tome što je imala te užasne bolove i vrlo brzo se umarala. Oduševila me njena sposobnost da bol pretvori u ljepotu. Odrastala sam kao izgnanica, otpadnica, ali Frida Kalo je učinila da se osjećam povezano sa životom, natjerala me da shvatim da je stvaranje ljepote uvijek moguće. Ona je uvijek bila moj izvor snage i moja muza.”
Umjetnica i majka
Madonina najteža bitka, ono što joj je bilo najteže u životu je, kako kaže – biti majka i umjetnica. I danas se bori da shvati kako da bude majka i da radi svoj posao. “Kako god bilo, ko god i ma gdje bili, imati i odgajati djecu je umjetničko djelo. I niko ti ne daje priručnik. Morate da učite na svojim greškama. To je posao koji oduzima puno vremena. I zamorno je veoma, jer nikada nemate odmora. Ono što me najviše veseli je kada vidim da je svako moje dijete pronašlo svoj put i svoju kreativnost. Nikada nisam podsticala kćer Lolu da se bavi muzikom, niti sina Roka da slika. Ali, uvijek sam ih izlagala umjetnosti, muzici… I zadovoljna sam onim kakvi su danas. I ponosna sam, naravno, na njihov rad. Nimalo im nije bilo lako da odrastaju uz mene kao majku, bio im je to ogroman izazov. Čini me srećnom da provodim vrijeme sa svojom djecom, da ih vidim srećne i zadovoljne, da svjedočim njihovom rastu, razvoju i da im pomognem u potrazi za stvarima koje će voljeti. Većina moje sreće dolazi upravo od moje djece.”
Priredila Snežana Crkvenjaš
GRACIJA 209/februar 2023.
Cover by IG
