Razgovarala Dragana Đurić
Foto Darko Jovanović
Šminka Tijana Madžgalj
Tihana Ćulafić je već dvadeset godina dramska umjetnica. Voli da je predstavljaju kao kćer Ljiljane i Tihana, kao Slobodanovu suprugu i Tihanovu majku. Nekad studentkinja glume Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju u klasi profesora Branimira Popovića, sada glumica na daskama i pred kamerama u malim i glavnim ulogama klasičnih i savremenih djela, u režiji Markovića, Marinovića, Kusturice, Bulićeve, Milatovića, Kunčevića, Karadžića, Savina, Bastaća, Vojvodićeve, Draškovića… Inicijatorka ugušenog Festivala novog antičkog teatra Teuta u Boki Kotorskoj. Producentkinja više pozorišnih produkcija i međunarodnih koprodukcija, partnerka Iliji Šoškiću u dva performansa i odan prijatelj. Tihana dodaje, kako bi upotpunila sliku o sebi: “Apolitična, a time i nepodržana direktorka pa onda i umjetnička direktorka kotorskog Kulturnog centra, nedorasla kadrovicima u borbi za kulturu po njihovim mjerilima u našoj metropoli kulture. U međuvremenu glumim na kastinzima i po pozivu provjerenih i obećavajućih projekata.”
Iako se već dugo bavite glumom, nedavno ste čitavom regionu skrenuli pažnju pojavljivanjem na crvenom tepihu SFF-a, zbog izbora toalete. Jesu li Vas iznenadile reakcije?
– Da, jesu. Moja namjera nije bila da provociram nego da izgledam lijepo i da uvažim događaj kao što je SFF. Ljudi obično vide ono što žele da vide.
Mislite li da je tolika pompa odraz vremena u kome živimo i površnog ocjenjivanja stvari na osnovu prvog utiska?
– Mediji su uveliko počeli da komuniciraju uglavnom istim jezikom. Jezikom senzacionalizma.
Blistali ste na crvenom tepihu. Kakve utiske nosite iz Sarajeva?
– Hvala na komplimentima! U Sarajevu sam ih zaista dobila pregršt. Prekrasnih. Žene su prilazile i divile se haljini. Muškarci su sa distance slali šarmantne komplimente. Fotografisali su me inostrani mediji koji se bave modom. Sve na festivalu je bilo prijatno. Provela sam noć u toaleti do kraja slavlja u divnom društvu prijatelja i kolega, a festivalska noć u Sarajavu traje dugo.
Niste prvi put na SFF-u, šta Sarajevski festival odvaja od ostalih?
– Imali smo prošle godine svjetsku premijeru Igle ispod praga u takmičarskom programu SFF-a. Bilo je uspješno i divno smo se proveli. Nisam, nažalost, još uvijek previše odlazila na inostrane filmske festivale, ali vjerujem da će biti prilike uskoro. Filmski festival u Sarajevu ima težnju za glamurom i prestižom, koji pretpostavljam da imaju uglavnom svi zapadni filmski festivali. Sarajevo nije preveliki grad i onda mu posebnost daje to što cijeli grad dobije drugo lice za vrijeme festivala. Kao da cijeli grad tih dana živi filmski festival.
Kompletan intervju možete pročitati u Graciji br. 114, 15.09.2017.
