Razgovarala Dragana Đurić
Foto Vesela Mišković i privatna arhiva
Povodom Dana crnogorskog novinarstva, koji se obilježava 23. januara, Društvo crnogorskih novinara dodijelilo je godišnje nagrade i priznanja. Jedna od ovogodišnjih dobitnica plakete za doprinos profesionalnom izvještavanju i doprinos razvoju crnogorskog novinarstva je Tijana Perović, poznato lice sa TV7. Ovo je bio povod Tijanu malo bolje upoznamo. Uvijek vedra i nasmijana, a spremna da se uhvati ukoštac i sa najozbiljnijim i zahtjevnijim temama, omiljena je među kolegama. Prepoznaju je po tačnosti i predanosti, a ona za sebe kaže: “Tijana je emotivna, iskrena, puna ljubavi. Vedra i pozitivna. Pravi prijatelj i drug, uvijek spremna da pomogne drugima. Neko ko u sebi njeguje dijete koje u svima nama čuči i često ga pušta vani… Ponosna tetka Nine i Luke Maraš”.
Kako ste reagovali kada ste saznali da ste dobitnica plakete?
– Nagrada me jeste i nije iznenadila. Kada sebe dajete u nekom poslu, prirodno je da očekujete da će to nekad neko prepoznati i nagraditi. Bila sam srećna i veoma ponosna. Nagrada koju sam dobila na taj vrlo značajan datum za jednog novinara je velika čast, privilegija, a još veća odgovornost. Odgovornost prema sebi i onima koji su odlučili da ove godine baš ja budem nagrađena za profesionalno izvještavanje i doprinos razvoju crnogorskog novinarstva, da budem još bolja i profesionalnija.
Šta Vama znači ova nagrada?
– Plaketa je zapravo nagrada koja pripada mojoj mami, jer da mi nije njene podrške i razumijevanja, danas ne bih bila ono što jesam. Moja mama razumije da radim ono što volim i volim to što radim, tako da shvata i mojih 13 radnih sati. Mama, volim te i hvala.
Da li je stigla u pravom trenutku?
– Mislim da jeste. Voljela bih samo da je dodjeli nagrade prisustvovao moj šef, urednik Marko Novaković. Kada je on dobio nagradu, godinu prije nego je zauvijek otišao, kazao mi je “nemoj nikada da žuriš, polako, sve u svoje vrijeme. Sve dođe onda kada baš treba”. Tako da je ova moja nagrada njegova i nikad mu neću dovoljno biti zahvalna za svu podršku koju mi je pružao i što je vjerovao u mene. Znao je da prepozna momenat kada treba pohvaliti, pa i kritikovati, tako da “Uredniče moj, hvala Ti.”
Da ste Vi u prilici sada, koga od kolega bi nagradili?
– Sve koleginice/kolege zaslužuju da budu nagrađeni, jer baviti se ovom profesijom je nagrada sama po sebi. Kada bih sve nabrajala, mnogo stranica bih zauzela jer bih imala čime i da potkrijepim svoje mišljenje.
Šta ste saznali o sebi iz reakcija i komentara drugih na nagradu?
– Teško pitanje. Prije bih rekla da sam saznala mnogo o ljudima, a o sebi sam saznala koliko sam poštovana među kolegama, gostima, poslenicima javne riječi koji prepoznaju moj rad i koliko uživam u poslu kojim se bavim. Postala sam svjesna koliko vrijedim, koliko znam, koliko sam profesionalna, ali ne uobražena. Spoznala sam sve ono o čemu je meni govorila moja učiteljica Vesna Damjanović, koja je od prvog dana provedenog u školi prepoznala moj talenat za voditeljstvo i nastupe. Znala je da prepozna afinitete svojih učenika. Zaista i njoj dugujem zahvalnost što sam tu gdje jesam, a znam da sam na pravom putu. Shvatila sam koliko me vole i poštuju sagovornici iz različitih društvenih sfera s kojima imam priliku da sarađujem.
Uređujete i vodite jutarnji program i emisiju Aktuelno već godinama i imali ste priliku da razgovarate sa brojnim gostima. Šta Vam predstavlja najveći izazov u poslu?
– Dodaću da sam, pored jutarnjeg programa Za dobro jutro i centralne informativne emisije Aktuelno, i neko ko voli da ide na teren. Ali, kada govorimo o segmentima koje ste pomenuli, izazovi su različiti, ali je pristup isti, istinito, profesionalno i provjereno izvještavanje. Aktuelno je dnevna traka pa je izazov objaviti sve važne informacije u pola sata. Jutarnji program TV7 Za dobro jutro je mnogo veći izazov jer treba obezbijediti goste i sagovornike za aktuelna politička, ekonomska, društvena dešavanja. Crna Gora je malo tržište da bismo svakodnevno imali različite ljude, ali izazov je i biti kreativan, zanimljiv i postaviti pitanje koje nije “kliše”.
I pored svega još uvijek se niste zasitili novinarstva?
– Vjerujem da se neću nikada zasititi. Jednom novinar, uvijek novinar. Često kažem, posebno mladim kolegama, da je novinarstvo “najgora” profesija jer se lako uvuče pod kožu i od istog se nikada ne možete “izliječiti”. Imala sam priliku da radim kao lična asistentkinja za strance, i to je dinamičan i zanimljiv posao, i mislila sam neću se vraćati novinarstvu, međutim, ništa od toga. Već devet godina sam na TV7, a u novinarstvu ukupno 18 godina.
Koja je tačno Vaša veza sa nagradom Iskra, ko sve sad zaslužuje Iskru?
– Za Iskru me vežu posebne emocije i sjećanja. Nagradu za filantropiju Iskra, tačnije Specijalno priznanje za medijski doprinos uručeno je za akciju Teleton Podrži, pobijedi, koju je među ostalim medijima podržala i moja medijska kuća. Te 2017. godine, zahvaljujući Fondaciji Budi human, pokazali smo da crnogorski mediji mogu biti homogeni. Iskru su u proteklom periodu dobili brojna Udruženja i pojedinci koji zaista rade sve za dobro društvene zajednice u okviru svojih nadležnosti. Mnogi od njih su dragi ljudi i prijatelji koje sam upoznala kroz posao a i koje poznajem čitav život, Miloš Milinković, Aleksandar Vuković, Devet dobrih žena, KIC Pop hor. Vjerujem da je došlo vrijeme da budu nagrađeni i na ovaj način ih kandidujem: NVO Sistem na čijem je čelu divna Neda Radović, NVO IPO Montenegro, Danijela Bokan, direktorica OŠ Lovćenski partizanski odred sa Cetinja i osnivačica hora Luča.
Šta može uvijek da Vam uljepša dan?
– Različite stvari mogu me učiniti srećnom, ali najviše uživam u trenucima provedenim sa dragim ljudima, kada se smijemo i dijelimo zajedničke trenutke. Takođe, ostvarenje ličnih ciljeva i osjećaj ispunjenosti donose mi sreću, uživam u malim radostima svakodnevnog života, npr. sunčan dan, mogućnost da mogu da pomognem nekome. Mada, ja sam se rodila srećna, tako da mi je sreća u genima. Dan mi može uljepšati neka lijepa misao koju pročitam, vrijeme koje mogu da provedem sa najmlađim članovima svoje porodice, dan proveden sa svojim prijateljima iz škole. Smijeh mi uvijek uljepšava dan. Čak i miran trenutak uz dobru knjigu može učiniti da se osjećam lijepo, srećno i zadovoljno.
Kako biti kreativan u procjepu između preživljavanja i stvaralaštva?
– Kreativnost se oslanja na talenat. Pitanje preživljavanja je stvar rada kako biste obezbijedili pristojan život sebi i svojoj porodici, ali s obzirom na to kakva nam je situacija i za preživljavanje je potrebna određena doza kreativnosti. Stvaralaštvo je potpuno nešto drugačije i uvijek će vam ono nešto donijeti. Važno je uspostaviti balans.
U čemu nalazite motivaciju?
– Motivaciju pronalazim u ljubavi. Znate, ja sam od onih koji vjeruju da ljubav pokreće svijet i da nema ljubavi ništa nam život ne bi vrijedio. Motivacija dolazi i od toga koliko smo svjesni svog napretka zato je važno ići korak po korak.
Mislite li da je jutarnji program forma koja će uvijek biti aktuelna ili je potrebno u skladu sa razvojem tehnologije i dostupnošću podataka, napraviti neke promjene?
– Jutarnji je forma koja je i koja će uvijek biti in i potrebno je praviti određene promjene jer nam vrijeme diktira iste. Onu kreativnnost koju sam maločas pomenula potrebno je primijeniti i promjene će odmah biti vidljive. Npr. dosta uključenja sa terena, priča iz svakodnevnog života s običnim-neobičnim ljudima.
Koje su Vaše omiljene teme?
– Što se tiče tema uživam u svim, naravno, u svakoj na drugačiji način. Ali, kada bih morala da biram, to bi uvijek bile teme koje su vezane za djecu. Mnogo volim da sam okružena njima i da sa njima razgovaram jer oni daju najjzanimljivije odgovore. Djeca su zaista najveća inspiracija, nepresušni izvor iznenađenja. Podijeliću s uvaženim čitaocima Gracije jedan primjer sa snimanja iz vrtića sa Cetinja. Nakon snimljenog razgovora sa direktoricom predškolske ustanove uslijedio je razgovor sa djecom. Na pitanje ko mu je najbolji drug, dječak koji se zove Petar naveo je sve dječake iz grupe, zatim je jedna djevojčica otpjevala pjesmicu Leptiriću šareniću, a Petar sa početka priče je smatrao da nije fer da on nešto ne otpjeva, pa je tako naš intervju završen pjesmom A ja nisam kriv, nikome dužan sve dok sam živ.
Pronalazite li uvijek sagovornike za društveno odgovorne teme u institucijama i organizacijama i dobijate li odgovore na pitanja koja postavljate?
– Zaista imam tu sreću da na sve teme nađem vrlo lako sagovornike i mnogo sam zahvalna što uvijek prihvate moj poziv za gostovanje. Mada, često se dešava da mi se ljudi jave sami da žele da budu baš dio moje emisije. Odgovore uvijek dobijem. Ponekada sagovornici “diplomatski” pokušaju da odgovor uljepšaju, skrate, ali na kraju ipak dobijem ono što sam htjela na početku.
Kako vam danas djeluje novinarstvo u Crnoj Gori?
– Stiče se utisak da se novinarstvo pretvorilo u trku za profitom i senzacionalizmom. Svi hoće da budu novinari, čini se da ako neko ne zna šta će da radi u životu okrene se novinarstvu. Sve mi je nekako konfuzno, ali ja sam zaista bila te sreće da od prvih novinarskih koraka imam odlične urednike i kolege od kojih sam mnogo naučila. Tako je i danas. Kako kažu nada posljednja umire, pa se nadam da će i profesija kojom se bavim doživjeti restart, jer sa pojavom interneta i društvenih mreža svi sebe nazivaju novinarkom/novinarom.
Pojavljuju li se mladi novinari koji zavređuju pažnju?
– Nadu koju maločas pomenuh protkrepljuje činjenica da ima mladih ljudi koji znaju pravo značenja novinarstva. Imam tu čast i privilegiju da poznajem neke od njih koji zaista mnogo obećavaju.
Šta Tijana privatno voli, šta Vas razonodi, čemu posvetite vrijeme poslije posla?
– Volim da putujem, da čitam. Volim da kuvam. Nakon posla volim da se opustim uz svoje omiljene serije i filmove. Ponekad odem sa prijateljima na piće, večeru ili u sasvim običnu šetnju. Ali, ono što me posebno čini srećnom jeste mogućnost da se uvučem u svoju omiljenu pidžamu i ušuškam kod majke.
Nakon dodijeljene nagrade, osjećate li veću dozu odgovornosti?
– Odgovornost je itekako velika. Postavljen mi je izazov da nadmašim sebe i da budem bolja verzija sebe u godinama koje slijede. Želim da iskoristim ovu priliku da zahvalim svima koji su me predložili da ove godine budem dobitnica plakete za profesionalno izvještavanje i doprinos razvoju crnogorskog novinarstva.
Je li Vam se dešavalo da niste zadovoljni prilogom, ali ipak morate da ga pustite u emisiji?
– Dešavaju se i takve stvari, ali jedino zbog nedostatka vremena da se sve upakuje po pravilima i onda se emituje neka kraća verzija, ali uvijek postoji mogućnost da se to “popravi” ili “doradi” za reprizu. Ali, sve je to novinarstvo.
Kako reagujete na kritike?
– Kritika je uvijek dobrodošla. Kada dobijem kritiku prihvatim je konstruktivno. Analiziram povratne informacije i učim iz svojih grešaka. Kritiku koristim za unapređenje svog rada.
